Rumunjska: Generalove trupe u maršu na drugi krug

Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email

Rumunjska je u 21. stoljeću samo jednom nastupila na velikom natjecanju. U Austriji i Švicarskoj 2008. godine zapeli su u “grupi smrti”, s Nizozemskom, Italijom i Francuskom, makar su ih do prolaska dalje dijelili samo vršci prstiju Giggija Buffona, kojima je talijanski vratar obranio penal Adrianu Mutuu. Devedesetih godina Rumunji su se bili navikli na redovno sudjelovanje na velikim natjecanjima. U periodu od 1990. do 2000. godine njihova zlatna generacija, predvođena Maradonom s Karpata Gheorheom Hagijem, Ghighom Popescuom, Raducoiuom i Dumitrescuom sudjelovala je na 5 od 6 mogućih natjecanja. Rezultatski vrhunac dosegli su 1994. godine, kada su na Mundijalu u Americi ispali u četvrtfinalu, nakon jedanaesteraca, od kasnije brončanih Šveđana. Četiri godine poslije zaustavili smo ih baš mi, u osmini finala, pogotkom Davora Šukera iz (ne)postojećeg jedanaesterca nad Aljošom Asanovićem, kojeg je sam Vatreni lakat slikovito ovako opisao: “Ja san vuka njega, on je vuka mene, ja san pa, on je osta na nogama i sudac je sudia penal”. Zadnji veliki rezultat ostvarili su na EURO-u 2000. u Belgiji i Nizozemskoj, kada ih je u čevrtfinalu zaustavila Italija. Prethodno su u grupi ostavili iza sebe tada aktualne europske prvake Nijemce i polufinaliste Engleze. Godine koje su uslijedile, donijele su Rumunjima niz razočarenja. Osim spomenutog EURO-a u Austriji i Švicarskoj, nikako se nisu uspijevali plasirati na veliko natjecanje. Doduše, niti jednom u tom periodu nisu završavali niže od trećeg mjesta u kvalifikacijskoj grupi, premda su redovito bili u teškim grupama. Dvaput su došli i do play-offa, no to nikako nije moglo umanjiti gorčinu i rezignaciju među rumunjskim navijačima.

Razlozi pada kvalitete igračkog kadra su višestruki. Za razliku od doba centralnog planiranja u komunizmu, kad je režim značajno ulagao u sport (među ostalim i u mlađe kategorije), vidjevši u tome vlastitu promociju, u kapitalizmu je sport prepušten tržištu. Rumunjski klubovi, pogotovo oni manji, su od toga značajno profitirali. U zadnjoj dekadi, prvaci Rumunjske bili su Cluj, Unirea, Otelul i Astra Giurgiu, klubovi siromašne povijesti. Sloj novopečenih magnata, često sumnjive prošlosti, ušao je u vlasničke strukture klubova, a nogometno tržište postalo je gladno solidnih (i jeftinih) nogometaša. Rumunjsku su preplavili portugalski, francuski i afrički nogometaši B kategorije. U takvim okolnostima, mladi rumunjski nogometaši najčešće se nisu uspjeli nametnuti, a ceh je platila reprezentacija. U veljači 2011. godine Rumunji su dosegli povijesni minimum, 57. mjesto na FIFA-inoj rang ljestvici.

Ipak, od tada je napravljen određeni napredak. Barem u smislu plasmana na spomenutoj FIFA ljestvici. Od pedeset sedmog u četiri godine su napredovali do sedmog mjesta. Kvalifikacije za Mundijal u Brazilu završili su kao drugi u grupi, ispred Turaka i Mađara, da bi u play-offu ispali od Grka. U jesen 2014. momčad je preuzeo General Anghel Iordanescu, prekaljeni trener koji je reprezentaciju već vodio na 2 velika natjecanja (Mundijali 1994. i 1998.). Konačno je Rumunje pomazila i sreća u ždrijebu kvalifikacija, koji im je za suparnike podario Grke, Sjeverne Irce i Mađare, najslabiju od svih kvalifikacijskih grupa.

Iordanescu je podigao razinu discipline, odgovornosti, ali i čvrstine u igri. Rumunji nemaju velikih zvijezda u momčadi. Svoju igru baziraju na organiziranoj obrani i (polu)kontri. Dokaz tomu su samo 2 primljena gola u 10 kvalifikacijskih utakmica. U napadu nisu previše efikasni (11 golova), a ne stvaraju ni previše šansi (4.3 udaraca na gol po utakmici u možda najslabijoj kvalifikacijskoj grupi). Ipak, za uspjeh protiv glavnih konkurenata u grupi, Francuske i Švicarske, za Rumunje će primarno biti odraditi dobro defanzivni dio posla. Svakako valja istaknuti i to da su Rumunji bili 15 utakmica za redom bez poraza.

PUT KROZ KVALIFIKACIJE

Kao što smo već spomenuli, Rumunji nisu imali zahtjevan posao u kvalifikacijama za EURO. Glavni konkurenti za vrh ljestvice su im trebali biti Grci, momčad koju je na SP u Brazilu malo dijelilo od plasmana među osam, međutim oni su potpuno promašili ove kvalifikacije, uspjevši izgubiti čak i od Farskih Otoka. Upravo su u gostima kod pravoslavne braće Rumunji krenuli u svoj pohod na EURO. Iako većinu utakmice u podređenom položaju, uspjeli su uzeti sva tri ranim pogotkom Cipriana Marice iz jedanaesterca, za savršen start kvalifikacija. Nakon neočekivanog mini-posrtaja, remija na domaćem terenu protiv arhi-rivala Mađarske, vezali su tri pobjede (Finska u gostima te Sjeverna Irska i Farski Otoci na domaćem terenu), čime su trasirali put u Francusku. Uslijedila su 4 remija (od toga tri uzastopna bez golova), a potvrda nastupa na EURO-u stigla je u zadnjem kolu uvjerljivom pobjedom na Farskim otocima. Bilanca kvalifikacija: 10 utakmica, po 5 pobjeda i remija, bez poraza, gol razlika 11-2 (najčvršća od svih obrana u kvalifikacijama).

MOMČAD

Iordancesu preferira formaciju 4-2-3-1. Najboljih 11 Rumunjske prikazat ćemo vam na sljedećoj grafici.

KLJUČNI IGRAČI

Spomenuli smo u tekstu da Rumunji nemaju neke individualne klase u momčadi. Većina igrača igra u tek prosječno jakoj domaćoj ligi, a samo nekolicina njih igraju u ligama petice. Dvojica od njih, ujedno i najbolji igrači današnje Rumunjske su Gabriel Torje i Vlad Chiriches.

Gabriel Torje / Foto: frf.ro

Gabriel Torje je desno krilo rumunjske reprezentacije. Trenutni klub mu je turski Osmanlispor, gdje se nalazi na posudbi iz Udinesea. Rođen je prije 27 godina u Temišvaru. Karijeru je započeo u mlađim kategorijama lokalnog kluba Politehnika. U prvu momčad ga je sa 16 godina lansirao Gheorghe Hagi. Već s nepunih 19 ga je kupio rumunjski velikan Dinamo iz Bukurešta, a iz tog razdoblja pamtimo i njegove nastupe za Dinamo protiv splitskog Hajduka u kvalifikacijama za Europsku ligu 2010. godine. Nakon 130 nastupa za Dinamo, u kojima je zabio 20 i namjestio 26 golova, u ljeto 2011. prelazi u Udinese. Nažalost, u redovima Friulana nije se uspio nametnuti te je posljednje 4 godine proveo na posudbama. Prvo 2 godine u Španjolskoj (Granada i Espanyol), a potom 2 sezone u Turskoj (Konyaspor i Osmanlispor). U ovom posljednjem je proveo i netom završenu sezonu, skupivši 26 nastupa, uz 3 pogotka i 6 asistencija. Za reprezentaciju je debitirao u rujnu 2010. godine protiv Albanije. Do sada je ubilježio 47 nastupa uz 10 pogodaka.

Vlad Chiriches / Foto: frf.ro

Vlad Chiriches najveća je marka u Rumunjskoj reprezentaciji, ujedno i njezin kapetan. Rođen je prije 27 godina u Bacauu, gradu u istočnoj Rumunjskoj. Visok je 184 cm i najčešće igra na poziciji stopera, no može igrati i kao zadnji vezni. Nogometnu karijeru započeo je u lokalnom LPS Bacau. S 19 godina u svoje redove dovela ga je Benfica, no zbog ozljede u portugalskom velikanu nije ostavio značajniji trag te se već nakon godinu dana vratio kući. Karijeru je nastavio prvo u Pitestiju, a potom u Pandurii Targi Jiuu. U ljeto 2012. potpisao je za Steauu Bukuruešt. U redovima najvećeg rumunjskog kluba proveo je jednu sezonu, u kojoj je osvojio naslov i plasirao se u osminu finala Europske lige. Sjajne Chirichesove igre vlasnik Steaue Gigi Becali unovčio je prodajom svog najboljeg igrača u Tottenham za 10 milijuna eura. U redovima Tottyja Chiriches je dobro počeo prvu sezonu, ustalio se u prvih 11, no ozljeda leđa u proljetnom dijelu udaljila ga je s terena na dva mjeseca. Nakon oporavka nije se uspio ponovno nametnuti i većinu svoje druge sezone u Tottenhamu je prosjedio na klupi, igrajući samo u Europskoj ligi. U ljeto 2015. kupio ga je Napoli, za 7 milijuna eura. No, i u redovima kluba s juga Italije čekala ga je slična igračka sudbina – igranje u prvih 11 u Europskoj ligi i klupa u Serie A. Za reprezentaciju je debitirao u rujnu 2011. godine, skupivši 38 nastupa do sada, a kapetanom je postao već 2 godine poslije.

IZBORNIK

Anghel Iordanescu / Foto: frf.ro

General Anghel Iordanescu rođen je u Bukureštu 1950. godine. S 12 godina počeo je trenirati u Steaui, u kojoj je, uz iznimku 2 godine na Kreti, proveo čitavu igračku karijeru. Igrajući na poziciji ofanzivnog veznog zabio je 156 golova u 317 nastupa za Steliste, čime je najbolji strijelac u klupskoj povijesti. Trenersku karijeru započeo je u matičnom klubu 1984. godine kao pomoćnik Emericha Jeneija, s kojim je dvije godine poslije osvojio naslov prvaka Europe. Zanimljivost iz tog finala protiv Barcelone je da je Iordanescu, kao pomoćni trener koji je tada već dvije godine u igračkoj mirovini, nastupio i kao igrač, odigravši posljednjih pola sata regularnog dijela i produžetke. Po završetku sezone, Jenei je napustio Steauu, a Iordanescu je imenovan glavnim trenerom. U naredne 3 sezone osvojio je 3 duple krune sa Steauom u Rumunjskoj, a kruna ovog dijela njegove trenerske karijere bilo je (izgubljeno) finale Kupa prvaka protiv Milana 1989. godine. Nakon dvije sezone u ciparskom Anorthosisu i jednogodišnjeg povratka na klupu Steaue, 1993. godine prvi puta postaje izbornikom Rumunjske. U pet godina na klupi nacionalne momčadi plasirao se na 2 svjetska i jedno europsko prvenstvo. Na Mundijalu u SAD-u 1994. doveo je Rumunje na prag polufinala, a u Francuskoj 1998., kako smo već napisali u uvodu teksta, rumunjske snove prekinuo je Davor Šuker u osmini finala. Po povratku iz Francuske, Iordanescu je dao ostavku, odlučivši se malo ozbiljnije unovčiti svoje trenersko znanje, prvo na klupi Grčke (neuspješne kvalifikacije za EURO 2000), a potom i na Bliskom Istoku. Drugi mandat na čelu Rumunjske započeo je u kvalifikacijama za EURO 2004.. Unatoč izostanku plasmana u Portugal, zadržao se na klupi, no već prvi neuspjeh u sljedećim kvalifikacijama koštao ga je izborničkog mjesta. Opet je odletio prema Bliskom Istoku, u Saudijsku Arabiju. Ondje se zasitio trenerskog posla. Vratio se u domovinu i bacio u politiku, postavši čak i parlamentarni zastupnik. Prije dvije godine, u potrazi za prokušanim rješenjem na izborničkoj klupi, sjetili su ga se iz rumunjskog nogometnog saveza. I suradnja je urodila plodom – Rumunji su se nakon 8 godina vratili na veliku scenu. Na kraju priče o Iordanescuu jedna zanimljivost. U domovini ga nazivaju General. Naime, Iordanescu je general pričuvnog sastava rumunjske vojske.

OČEKIVANJA

Rumunje je ždrijeb svrstao u skupinu s domaćinima, Švicarskom i Albanijom. Francuzi će u ovoj grupi biti nedodirljivi, a među ostale tri reprezentacije nema (pre)velike razlike, s time da su Rumunji nešto slabiji od Švicarske i nešto jači od Albanije. Naše predviđanje je da će se Iordanescuove trupe boriti sa Švicarskom za drugo mjesto, nipošto ne podcjenjujući snagu Albanaca.

RASPORED

OSNOVNI PODACI

Pavao Vrba

Pročitajte još:

>> Albanija: Prvi put na velikom natjecanju
>> Francuska: Domaćin očekuje medalju


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 3,72 kn s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.
Share on facebook
Share on twitter
Share on linkedin
Share on whatsapp
Share on telegram
Share on email