NK Zagreb prvak HNL-a. Ova rečenica u današnjem kontekstu i okolnostima graniči sa znanstvenom fantastikom, međutim prije petnaest godina u Kranjčevićevoj ulici svjedočilo se povijesnim događanjima; rušenju oligopola Dinama i Hajduka na pokal prvaka Hrvatske.
Proteklih dvadeset i šest godina HNL-a nekoliko puta takozvane “male momčadi” bile su blizu prelaska ciljne ravnine i osvajanja naslova prvaka međutim “više okolnosti” ili laički rečeno komanda s političkog vrha sprječavale su ih na podmukao način da i taj zadnji korak uspješno prijeđu pa tako i danas HNK Rijeka usprkos igri, formi i rezultatu ne istrčava u izjavama o “sigurnoj tituli”.
2005. godine NK Zagreb je u jednoj od najnapetijih završnica domaćeg prvenstva, nekoliko kola prije kraj vodio bitku s zaprešićkim Inkerom i splitskim Hajdukom za naslov prvaka. Po prikazanoj igri kroz cijelu sezonu “Div iz predgrađa” osvojio bi titulu međutim manjak iskustva, sreće te povlačenje s posudbe najboljeg igrača Luke Modrića nakon samo pola sezone natrag u Dinamo (koji je tada sezonu završio u “ligi za bedaka”) doveli su do danas posljednjeg prvenstva Hajduka koje je također osvojeno pod sumnjivim okolnostima u posljednjem kolu u kombinaciji s budućim trenerom Ćirom Blaževićem.
Varaždinski Varteks, dvadeset i jednu godinu ranije također je do zadnjeg kola vodio mrtvu trku s režimskom Croatiom, međutim titula je morala završiti u Maksmiru jer teško bi tadašnji državni vrh podnio činjenicu da “državni projekt” tri godine zaredom nije prvak Hrvatske.
Tri godine kasnije, “najkatoličkiji klub” (kako je to rekao jedan od grobara HNL-a, ali i trenerska legenda NK Zagreba, Vlatko Marković) Croatia borila se protiv zahuktale Rijeke za naslov prvaka. Fantomsko zaleđe Krečaka te poništen gol Hasančića tog kasnog proljeća ’99. dovele su do još jedne sumnjive titule.
Pola godine kasnije HDZ silazi s vlasti, novac iz državnog proračuna prestaje dolaziti u klub nakaradnog imena te 14. veljače 2000. vraća se ime Dinamo. Dolazi do rasprodaje igrača zbog financijskih dubioza te Hajduk 2001. u Varaždinu nakon šest godina osvaja titulu.
Gdje je u svemu tome NK Zagreb? Pjesnici u devedesetima figuriraju kao treći klub u državi, jedan od senatora domaće lige s nekoliko drugih mjesta i par neslavnih izleta u Europu. Klub kroz koji profiltriraju sjajni nogometaši te s etiketom simpatičnog kluba iz glavnog grada koji za sobom ne vuče nikakve repove na štetu drugih klubova. Špehar, Baturina, Popović , Banović… samo su neka od slavnih imena koja su branila Zagrebov dres u prvih deset godina HNL-a.
Stanje u klubu međutim i tada kao i danas daleko je od idealnog. Trojac 3M (Marčinković, Marić, Medić) u dvadeset šest godina uspjeli su osiromašiti klub, od nekad trećeg kluba u državi dovesti ga do sredine tablice druge lige te mu uništiti duh i identitet koji je gradio desetljećima. Najvjerniji navijači Bijeli anđeli umjesto borbe s vjetrenjačama osnovali su svoj vlastiti klub Zagreb 041 kao sjećanje na NK Zagreb što je nekad bio. Ipak, usprkos svemu, sezona 2001/02 ostaje upisana kao zlatna godina kluba iz ulice pjesnika.
Kako je uopće NK Zagreb došao u priliku boriti se za naslov prvaka?
2001. godine Hajduk se spremao na rezultat u Europi, a u klub je ušao svježi kapital od strane četiri “vatrena” (Bilić, Štimac, Asanović i Bokšić). Momčad po imenima (Srna, Pletikosa, Erceg, Carević, Bošnjak..) bila je najkvalitetnija u ligi. S druge strane u Dinamu, nakon godina malverzacija (koje će se za koju godinu opet ponoviti i trajati sve do danas) te nakon proluftavanja klupskih financija od strane porezne uprave dolazi do egzodusa najboljih igrača pa klub iz Maksimirske 128 u lov na titulu prvaka polazi s dojučerašnjim juniorima Zahorom, Kranjčarom, Cesarom i nekoliko “mohikanaca” poput Butine, Agića, Vlade Petrovića i Goce Sedloskog.
I varaždinski Varteks, koji je te sezone izbacio Aston Villu predvođenu Peterom Schmeichelom iz Kupa UEFA figurirao kao iznimno jaka momčad (Karić, Bjelanović, Hrman, Mumlek…) što će se i pokazati kroz rezultate u toj sezoni.
U ljeto 2001. uprava Zagreba na čelu s Marčinkovićem i Marićem odlučila je odriješiti kesu za pojačanja. Momčad se popunjavala kvalitetnim igračima na svim pozicijama. Od osvajača brončane medalje u Francuskoj golmana Vasilja, ključnog igrača nesuđenog riječkog prvaka Admira Hasančića pa do šlaga na tortu – Ivice Olića, zvijezde prijelaznog roka koji je došao u paketu s Brnjićem iz Marsonije. Do zadnjeg trenutka očekivao se Olićev autogram na ugovor Hajduka, međutim budući dvostruki topnik lige te jedini reprezentativac NK Zagreba na jednom velikom natjecanju – završio je u Kranjčevićevoj ulici. Trener Pjesnika postao je velika Dinamova legenda i trener s dvostrukom titulom u HNL-u, Cico Kranjčar.
Nažalost liga je bila formata s 16 klubova koju su sačinjavali neki koji kvalitetom zaista nisu bili za taj rang, poput Čakovca ili TŠK-a iz Topolovca koji je doživio upravo od Zagreba jedan od najvećih brodoloma u povijesti HNL-a, čak 8:0 poraz od budućeg šampiona.
Zagreb je u startu pokazao na koji način će igrati. Brzo, atraktivno te krajnje ofenzivno, sustav igre koji je u nekim varijantama bio i 4-2-4. Kao rezultat toga Zagrebova statistika nam sve govori; najviše zabijenih i najmanje primljenih golova. Igrački, najzaslužniji za Zagrebov naslov čini četverac Duro–Hasančić–Franja–Olić. Ibrahim Duro svojom kreativnošću i vizijom igre značio je za ekipu ono što danas znači Modrić za Real. Zahvaljujući upravo njemu stvorena je kohezija između obrane i napada čime je omogućena efikasna i produktivna igra. Njemu uz rame slijedi Antonio Franja, nenadmašni dribler, koji je derbi u Maksimiru protiv Dinama (3:3) napravio u one-man show, tehničar, nogometni romantik čija je kasnija karijera na neobjašnjivi način krenula silaznom putanjom. O njegovim vještinama dovoljno govori podatak da je argentinska Boca Juniors na zimu 2001/02 htjela vidjeti jednog europskog igrača u svojim redovima, ni manje ni više nego Franju. Admir Hasančić, drugi strijelac Zagreba te sezone svojim je iskustvom povukao kad je bilo najteže te je bio jedan od ključnih igrača uz Ivicu Olića, koji se u NK Zagrebu profilirao u jednog od najboljih naših napadača osvojivši titulu najboljeg strijelca lige s 21 zgoditkom te kao Zagrebov igrač u dresu Hrvatske srušio moćnu Italiju na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Južnoj Koreji.
Također, uz spomenutu četvorku, kostur ekipe činili su golman Vasilj, obrana na čelu s kapetanom Bulatom, makedonskim reprezentativcem Stavrevskim, Pirićem i Ješeom. U zimskom prijelaznom roku obranu je pojačao i iskusni Damir Milinović, kapetan nesuđenog šampiona ’99. koji je na proljeće svojom igrom dodatno zacementirao Zagrebovu obranu. Uz spomenutog Duru, leđa mu je čuvao kao destruktivac i razarač protivničke igre Dalibor Poldrugač. Uz već spomenutu trojku Hasančić–Franja–Olić, napadački kvartet upotpunio je današnja legenda kluba Kruno Lovrek, a u proljetnom dijelu prvenstva uskočio je još jedan osvajač bronce u Francuskoj – Petar Krpan. Uz dugu i kvalitetnu klupu gdje su se isticali mladi lavovi Štrok i Čačić te prekaljeni Osibov od samog početka vidjelo se da je ovaj Zagrebov gemišt igrača prava kombinacija koja može konkurirati za najveće domete.
Usprkos optužbama za namještanja i plaćanja sudaca u toj sezoni, Zagrebovi rezultati govore sami za sebe. Protiv najžešćih konkurenata Varteksa, Hajduka i Dinama, Pjesnici su bili najbolji. Hajduk je pao na početku sezone i u nastavku proljetnog kola. U jednoj od ljepotica prvenstva, u Maksimiru protiv gradskog rivala igralo se gol na gol – rezultat 3:3 uz partiju života Antonija Franje. Na Zagrebovom stadionu, u neizvjesnoj utakmici protiv snažnijeg Dinama na proljeće (pojačani sa Silvijom Marićem), Zagreb je pokazao odlike prave ekipe te u završnici svladao modre s 2:1. Protiv snažnog Varteksa slijedila je demonstracija sile, kod kuće 5:2, a u Varaždinu 4:1 za Pjesnike. Osam utakmica protiv direktnih rivala i samo dva remija, uz 6 pobjeda dovoljno govore o snazi ekipe. Također vrijedi spomenuti demontažu TŠK-a s 8:0 te Osijeka s čak 6:1 u Gradskom vrtu. Kao i svaka ekipa, Zagrebova momčad je pokazivala neke dječje bolesti u utakmicama protiv malih klubova pa tako protiv Pomorca kod kuće gubili su i 3:1, ali karakterni igrači Cice Kranjčara vratili su se i okrenuli rezultat na 4:3. Kamen Ingrad, Marsonia i Zadar bile su Zagrebove nagazne mine zbog kojih naslov prvaka nije osvojen ranije nego tek u predzadnjem kolu u Čakovcu. Zadnje kolo protiv Kamen Ingrada bilo je revijalno, obilježeno slavljem navijača i mitskim trenucima zauvijek upisanim u Zagrebovim monografijama.
Umjesto nadogradnje ekipe (Mujčin i Prosinečki bili su na korak do Kranjčevićeve) u sljedećoj sezoni dolazi do “kuršlusa” u momčadi. Šampionski trener Kranjčar odlazi, a na njegovo mjesto sjeda splitski strateg Katalinić koji se proslavio kukavičkom igrom na Maksimiru protiv mađarskog ZTE-a u 2. pretkolu Lige prvaka. NK Zagreb da je tada prošao iz današnje perspektive laku mađarsku prepreku, gledali bi dvoboj Pjesnika i Manchester Uniteda. Najbolji igrač i strijelac lige napustio je u “gepek-transferu” klub iz Kranjčevićeve, a njegova zamjena Radomir Đalović ipak nije uspio nadomjestiti Olića te iduću sezonu uz mnogo kontroverzi i isplivavanja u javnost financijskih malverzacija od tadašnje uprave dovele su klub na tada sramotno šesto mjesto. Tadašnji trag novca dovodio je do špekulacije uprave kluba sa zemljištem i kasnijim sustavnim srozavanjem kluba kako bi došlo do lakšeg prodaje Kranjčevićeve .
Petnaest godina kasnije Zagrebova titula danas je samo lijepo sjećanje. NK Zagreb srozao se na najniže grane, nastavivši politiku pljačke i sustavnog uništavanja ranije započetu od strane Marčinkovića i Marića pa do dan danas (p)ostavši privatna prčija i poligon za iživljavanje Dražena Medića koji osim što je postao slavan po fizičkim obračunima s igračima i navijačima, cementiranjem (anti)talentiranog sina u vrh napada Zagreba, pokušajima samostalnog treniranja, promjenom vizualnog identiteta i ovisnosti o javnim financijama doveo do stanja da nekad slavni i svima dragi klub danas zanima zagrebačku publiku u onoj mjeri koliko i Lokomotiva. Uz sjećanje na jednu sjajnu generaciju i drugačiju sezonu HNL-a iz današnje perspektive s pravom se može priupitati koji je smisao NK Zagreba danas dok je vođen od strane aktualne uprave?
