Prema saznanjima škotske tiskovine i portala The Scotsman, domaća korporacija profesionalnih nogometnih klubova (Scottish Proffesional Football League) odlučila je ući u ‘rat’ s navijačima koji putem aplikacije Periscope prijenose susrete pod njihovim okriljem.
Osim utakmice 5. kola škotskog FA kupa između Heartsa i Hiberniana, kojeg je putem Periscopea gledalo više od 100 000 ljudi, navijači koji pohode stadione u škotskoj najvišoj i nižim ligama, sve češće putem mobilnih uređaja streamaju i susrete nižih liga.
Posljednji sraz škotskog nogometa kojeg ste mogli pogledati preko Periscopea bila je utakmica druge lige između Hiberniana i Mortona. Susret, koji nije prenošen uživo putem TV-a (kao ni ostale utakmice škotskog Championshipa), putem aplikacije gledalo je preko 2000 ljudi.
Sve veća ‘režiserska’ nadahnutost navijača koji pohađaju stadione, nagnala je SPFL da otvori raspravu o mogućim koracima i eventualnim sankcijama za gledatelje kojim bi “zaštitili svoje intelektualno vlasništvo”. Glasnogovornik SPFL-a tvrdi da organizacija naporno radi na osiguravanju što većih TV i komercijalnih prava za klubove, te da ovakve ‘ilegalne aktivnosti’ “samo štete klubovima, u konačnici i navijačima”.
Iako, iskreno, ostaje nejasno na koji način se, prenošenjem utakmica koje TV kuće ne vide zanimljivima i isplativima, točno radi šteta navijačima i klubovima, za sada su mjere protiv ‘snimatelja’ u rukama samih klubova. Tako klubovi redarima izdaju naputke da one koji snimaju i prenose putem Periscopea prvo upozore, a zatim ukoliko osoba ne prestane s radnjom, istu i udalji s tribine. Neki klubovi također na poluvremenima utakmica putem službenih spikera izdaju upozorenja o korištenju Periscopea.
I dok navijači u, sve popularnijem načinu ‘donošenja nogometa do krajnjeg korisnika’, ne vide ništa sporno, TV kuće na Otoku (nekoliko je slučajeva ‘perioskopanja’ zabilježeno i u Engleskoj) izgleda vrše sve artikuliraniji pritisak na organizacije kako sadržaj na koji imaju, il mogu imati prava, ne bi bio besplatno dostupan onima koji nisu u mogućnosti uživo pohoditi utakmice, ili ih gledati putem (u pravilu skupih) TV kanala.
Postavlja se i pitanje ‘legalnosti’ prijenosa raznih društvenih i medijskih događaja koji se odvijaju na sve popularnijoj platformi. Kako će, i hoće li medijske kuće sankcionirati vlastite fotografe, novinare i ostale zaposlenike, koji također putem Periscopea nerijetko prijenose važne i aktualne konferencije državnih i ostalih službenika? Kako bilo, tehnologija je još jednom pronašla besplatan put do šire mase koju zanima xy (inače nedostupan ili skup) sadržaj. Hoće li prve ‘žrtve’ interesa TV kuća ponovno biti nogometni navijači, ili će se inicijativa nogometnih organizacija raširiti i na druge djelatnosti, ostaje nam vidjeti.
Tino Roso
