Steven Soderbergh je davne 1989. godine snimio kultni film istog naslova, a godine 2022. kao da se cijela hrvatska nogometna javnost pronalazi u njegovom naslovu. Glavni akteri i negativci su sudačka komisija HNS-a i raznorazni televizijski “sudački eksperti”.
Toliko su se svi zapetljali u svojim kontradiktornostima da ni sami više ne znaju što, kada i zašto izjavljuju. Možda ih ovaj tekst potakne bar na razmišljanje i promišljanje o nekim stvarima, iako čisto sumnjamo.
Za sve one kojima je sudački poziv stran, treba istaknuti par činjenica koje su ključne da bi se razumjelo što želimo reći.
Već na prvom tečaju vaši sudački instruktori napomenu da vam kao sucu (u terenu) fokus mora biti lopta i sva koncetracija mora biti usmjerena na loptu jer sve bitno se i odvija oko igrane lopte. Druga stvar na koju bi sudac trebao paziti je da ima ujednačen kriterij; i to od početka do kraja utakmice, za oba takmaca i na svakom dijelu terena za igru.
Sudačka komisija nas, otkad je na njenom čelu Bruno Marić, uvjerava da struka “ne želi lagane penale”.
Sasvim legitiman stav komisije jer kazneni udarac se s razlogom i naziva “najstroža kazna”. Je li tome baš tako? Vjerujemo da bi se ogromna većina složila s konstatacijom – “teško”.
Lagana povlačenja, držanja, udarci po nozi s malim ili nikakvim intezitetom, sve su suci HNL-a ove godine sudili kao kaznene udarce. Naravno ni tu kriterij nije isti, pa se zna dogoditi da u istom kolu slične situacije suci potpuno različito procijene, a kada se slučajno uključi i VAR soba – cirkus bude potpun.
Nemali broj puta sudac u terenu procijeni neki duel bez da ga okarakterizira prekršajem, ali onda nastupa “majstor iza kamere” koji ga zove da ide pogledati situaciju na monitoru.
Problem korištenja snimke je što se takvim utvrđivanjem težine prekršaja pojačava dojam inteziteta i duela, a kad vam je puste usporeno dojam inteziteta je povećan i po nekoliko puta. No, na problem VAR-a te kako i zašto se manipulira njime, vratit ćemo se kasnije.
Dakle, do danas je već velikoj većini jasno da se ove sezone u HNL-u nedvojbeno dosuđuju “lagani penali”, a to nije u skladu s onim što je u javnosti komunicirala Komisija, što i nije neki poseban problem, ali takav kriterij nije u skladu ni s napucima Komisije. Može se čak ‘zažmiriti’ i na to što kriteriji nisu u skladu s njihovim napucima, ali cijeli lanac takvog pristupa problemu za posljedicu ima da kriterij VAR suca često nije u skladu čak ni s kriterijem suca utakmice. A ponovit ćemo, druga stvar koju vam kao budućem sucu ‘nacrtaju’ glasi – ujednačen kriterij cijelu utakmicu, za oba takmaca, na svakom dijelu terena za igru.
Istina je da su suci u HNL-u, kako bi sveli utakmicu na što manje prekršaja i pustili igru da se razvije, digli nivo težine prekršaja na utakmicama HNL-a te se broj prekršaja znatno smanjio.
Kad bi za slične stvari za koje se ponekad sviraju kazneni udarci, svirali prekršaje u ostalim dijelovima terena ponovo bi došli na famoznih 50-60 prekršaja po utakmici.
Kad već pričamo o kriteriju za procijenjivanje prekršaja, sudačka četvorka na terenu i dvojac u VAR sobi bi trebali djelovati kao jedna uigrana ekipa. Kriterij prekršaja određuje sudac utakmice, a ostali bi se trebali ravnati po njemu, pa tako i VAR sudac. On ne može i ne smije izvlačiti nešto što odudara od kriterija utakmice koju po tom pitanju vodi sudac na terenu. VAR je sredstvo kojim se vrlo lako može manipulirati, a kako se on koristi u našoj ligi, ne bi se ‘zakleli’ da nije tako.
Uključuje se gdje ne bi smio, ne uključuje se gdje mora, a najsmješnije od svega su opravdanja Komisije za iste ili slične situacije.
Zadnji primjer iz najvećeg hrvatskog derbija je upravo takav, gdje se VAR NIJE SMIO uključiti jer sudac gleda i kontrolira cijelu situaciju. Sudac vidi i procjenjuje da to nije prekršaj, što bi bilo u skladu s kriterijem koji je postavio na utakmici. I tu kreće cirkus Kolorado (samo u vašem gradu), kako bi opravdali Pajača i VAR sobu, Komisija tvrdi da sudac nije vidio duel i da to spada u “propušteni incident”.
Ovo nas podsjeća na onaj vic kad žena uhvati muža u preljubu, a uhvaćeni preljubnik procijedi: Draga, vjeruješ li meni ili vlastitim očima?
Položaj tijela i glave Igora Pajača, činjenica da mu nitko ne zaklanja pogled na inkrimirani duel Awaziema i Petkovića, jasno govori da je on ipak sve vidio. Da to nije bio propušteni incident govori i činjenica da Pajač pogledom prati putanju lopte i kako ona putuje tako mu u fokus dolazi duel dvojice igrača za koji je očito smatrao da to nije prekršaj za kazneni udarac.
Što reći za očitovanje Komisije za ovaj događaj na derbiju? Da nas jebu odavno znamo, laži su im postale svakodnevica, a videovrpce su eto zamijenile digitalne kamere.
Ognjen Pešić
