Search
Close this search box.

Sezona rezultatske stagnacije

Foto: Miro Gabela / hajduk.hr

Završila je još jedna nogometna sezona i vrijeme je za „podvlačenje crte“.

Ako se ova Hajdukova sezona usporedi sa lanjskom dojam je kao da smo gledali reprizu.

Kvalifikacije za Europsku ligu su završile u play-off-u, uzvratnom utakmicom na Poljudu protiv Evertona. Sezonu prije tako je bilo protiv Maccabija, pa još prije protiv Slovana iz Libereca, pa još prije protiv ukrajinskog Dnjipra. Četiri puta Hajduk je na punom Poljudu ima šansu izboriti grupu EL. Nažalost ni jednu nije iskoristio.

U prvenstvu je osvojeno 66 bodova, tri manje nego lani, ali su u kupu bijeli dogurali do finala (lani je četvrtfinale bio krajnji domet).

Rezultatski gledano, vrlo slično kao lani, a i ukupni dojam je isti takav.

Hajduk je tijekom sezone odigrao 47 utakmica u kojima je koristio 34 igrača. Zanimljivo je da su tri trenera (Pušnik, Carrillo i Kopić) koji su vodili momčad u posljednje dvije sezone, iako u pristupu nogometu posve različiti, najčešće koristili istu formaciju 4-3-3.

Nije to bez razloga, jer je svakome od njih bilo jasno, da je prednja trojka, najvrjednije što su Bijeli imali u posljednje tri sezone.

Još jedna zanimljivost vezana uz upravo završenu sezonu je sljedeća: Hajduk je tijekom iste prodao najprije Vlašića, pa Ercega i naposljetku Ohandzu, s tim da je svaki od njih trojice u trenutku transfera predstavljao najvažnije ofanzivno „oružje“ ekipe.

Nikola Vlašić je minulo ljeto odigrao samo devet utakmica, ali ih je odigrao briljantno. Gotovo u svim susretima je bio najbolji pojedinac na terenu (neke se posebno pamte, kao npr. protiv Brondbya  na Poljudu, pa obje protiv Evertona, pa protiv Intera  u Zaprešiću). Rezultat je bio transfer u Everton, za najveći novac u povijesti kluba.

Nikola Vlašić
Foto: Miro Gabela / hajduk.hr

Erceg je transferiran na početku zimskog prijelaznog roka, kao najbolji strijelac i asistent kluba, pa je njegovu ulogu glavnog realizatora preuzeo Ohandza, ali je onda i on pred sami kraj transfernog roka otišao u klub iz druge kineske lige.

Ovo ne treba shvatiti ni kao „žalopojku“ ni kao kritiku upravi kluba, nego kao realnost s kojom klub poput Hajduka treba živjeti i spremno dočekati takve situacije.  Istu sudbinu dijeli i Rijeka (tijekom pokušaja plasmana u grupe LP, „morala“ je prodati dva najbolja igrača iz šampionske generacije, Andrijaševića i Ristovskog), pa i Dinamo (ovozimski transfer Sigalija, pa i Antolića gotovo ih je koštao gubitka „već osvojenog“ naslova prvaka).

Ipak, unatoč prodaji ove trojke, Hajdukov napad je i dalje, za HNL okruženje, prilično dobar. Ahmed Said Said je do kraja sezone dostigao Antu Ercega po broju golova i asistencija (obojica po 13 zgoditaka i 7 asistencija), a Adam Gyurcso se pokazao kao ozbiljno pojačanje. Možda realizatorski nije na nivou Ercega ili Ohandze, ali je puno bolji asistent od obojice. 6 golova i 5 asistencija u 16 utakmica i još „hrpa“ kreiranih šansi, bilo za suigrače ili za sebe. Svakako po prikazanom na proljeće, velika uzdanica za novu sezonu.

Marko Futacs je gotovo cijelu sezonu proveo u rehabilitaciji nakon teške ozljede, a Hugo Almeida je naprosto promašaj.

Zabilježimo da su „prve korake“ u A ekipi napravile i mlade snage, Šego (postigao i prvi gol), Kovačević i Delić, tako da ne bi trebalo biti „straha“ za Hajdukov napad.

Također, u jesenskom dijelu sezone na krilnim pozicijama su korišteni Pešić koji nije više igrač Hajduka, te Šehić koji je proljeće proveo na posudbi u slovenskom Rudaru.

Vezna linija je druga priča. Najviše novca se uložilo u istu (plaćena odšeteta za Kožulja, plaćena odšteta za Hamzu, Caktaš i Radošević su ponajbolje plaćeni igrači u klubu), ali prikazano je, u najmanju ruku ispod očekivanog.

Foto: Robert Matić / hajduk.hr

Josip Radošević je odličan duel igrač, jako važan za presing koji forsira aktualni trener Kopić, jer je u stanju oduzeti loptu bez prekršaja (statistički najbolji „oduzimač“ lopti na protivničkoj polovici u cijelom HNL-u), bitno je sigurniji dodavač od prethodnika na istoj poziciji iz lanjske sezone, Brazilca Jeffersona. To je Hajduk tražio u njemu i to je dobio. Uz sve to, Radošević je odigrao najviše utakmica u momčadi uz najveću minutažu.

Ali Zujo nije kreator, njegova specijalnost je destrukcija, a ne kreacija. Nije to ni Mijo Caktaš. Mijo je solidan dribler, ne griješi previše ni u dodavanjima, odradi svoje u defanzivnom dijelu. Tipični box to box igrač, čija je glavna vrijednost ulazak u šansu iz drugog plana i prilično veliki postotak realizacije istih. Box to box koji u sezoni, ako je spreman i zdrav, zabija desetak golova (i ovo proljeće je zabio 6 golova iz 13 utakmica.

Uz njih dvojicu, treći u toj veznoj liniji bi trebao biti igrač čiji je forte razigavanje ekipe. Nažalost, Hamza Barry, to nije. On je odličan dribler, također, poput Caktaša, defanzivno odgovoran, ali Hamzina lopta presporo doazi do suigrača.

Toma Bašić nešto bolje vidi igru, ali mu treba znatno više vremena i prostora. Bašić ima i tehnički besprijekornu ljevicu i jako je opasan iz prekida (bilo da direktno šutira na gol, bilo da centrira suigračima), međutim, ni on se, kao ni Hamza nije uspio nametnuti kao primarni razigravač ekipe.

Savvas Gentsoglou, pak najbolje vidi igru, ali on može kreirati jedino duboko iz pozadine, gdje je siguran da mu nitko neće doći iza leđa. Savvas je koristan ovoj ekipi jer uspješno može igrati i na poziciji zadnjeg veznog, ali i stopera (oprostit ćemo mu neopreznost u finalu kupa, ali je nećemo zaboraviti)

Zvonimir Kožulj se nažalost ni u takvoj kokurenciji nije uspio izboriti za veću minutažu i sigurno spada među one koji su dali znatno manje od očekivanog.

Kopićevim doslaskom, bez ikakve dileme, najviše su profitirali bekovi. Juranović i Fomitschow su od opcija broj 3 na svojim pozicijama (uoči proljetnog dijela sezone ispred su bili Memolla i Tudor, a dovedeni su Filip i Tičinović kao pojačanja), postali ne samo standardni igrači prvih 11, nego igrači na kojima je Kopić puno toga gradio u napadu.

Foto: Robert Matić / HNK Hajduk Split / Twitter

I dok su dvojac Tičinović i Tudor zbog sposobnosti igranja i na ofanzivnijim pozicijama  dobivali šansu, Filip, kao igrač za kojeg je plaćena i odšteta, je potpuno razočarao, a Memolla, nakon dužeg oporavka uopće nije dobio priliku.

Barem jedan od ove dvojice pričuvnih lijevih bekova je višak, tim više što na vrata prve momčadi kuca i talentirani Domagoj Bradarić.

Uz napadače, najkonstantiju formu drži kapetan Zoran Nižić, bez ikakve dileme jedan od najboljih stopera lige. To isto se ne može konstatirati za njegovog partnera na stoperskoj poziciji, Borju Lopeza. Borja je počeo sjajno, izgledao kao igrač koji ima i tehniku, mirnoću i igračku inteligenciju. Do kraja sezone, skupilo se međutim, toliko kiks utakmica, da se vrlo legitimno može postaviti pitanje: Je li Borja Lopez dovoljno dobar za Hajduk?

Ismajli je pak, dovoljno dobar za prvu stopersku zamjenu u današnjem Hajduku. Požrtvovan, borben uz određene probleme sa tehnikom.

„Dok jednom ne smrkne, drugom ne svane“. Ova pomalo surova narodna poslovica je potpuno primjenjiva na ono što se dogodilo Hajdukovim vratarima ove sezone. Dante Stipica je, iako dočekan sumnjama nakon transfera Lovre Kalinića, odlično branio prošlo proljeće. U ovoj sezoni međutim, stvari su išle od lošeg prema gorem. Na „onaj gol“ protiv Evertona, nadovezalo se još par primljenih pogodaka iz udaraca izvan šesnaesterca, momčad je upala u bodovnu krizu i onda je na sve to došla ozljeda.

Povreda koja je Karlu Letici omogućila da stane na gol u utakmici protiv Rijeke na Rujevici. Hajduk je dobio, Letica obranio penal Gavranoviću i Bijeli su dobili ne samo novog golmana, nego i novu mladu zvijezdu ekipe.

Foto: Miro Gabela / hajduk.hr

Joan Carrillo je lani imao sjajan finiš sezone. Na ljeto je Hajduk sasvim solidno izgledao u euro nastupima, a onda mu je momčad potpuno potonula. Aktualni trener, Željko Kopić je imao briljantan start, pobijedio je Dinamo u Maksimiru, Rijeku na Rujevici, i Osijek u kupu u Gradskom vrtu. Međutim ostvareni rezultat u finišu prvenstva ne ulijeva baš previše nade za novu sezonu.

Što onda očekivati u novoj sezoni, koja će početi vrlo brzo? Željko Kopić je i u Hajduku pokazao, ono što je pokazivao i u lošijim klubovima – da ima trenerski potencijal. Dobar dio postojećeg kadra, posebno u HNL okvirima ima određenu kvalitetu. I igračku, ali i tržišnu. Hajduk godinama nije ovako dobro financijski poslovao, a i u B momčadi ima  zanimljivih igrača.

Na Željku Kopiću i Saši Bjelanoviću je da iz svega toga izvuku maksimum. Uspiju li, bit će veselja za nas navijače.

Miće Katunarić


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter