Hrvatska nogometna reprezentacija prekjučer je odigrala svoju prvu utakmicu na ovogodišnjem Svjetsko prvenstvu, protiv domaćina Brazila. Poraženi su (3:1), manje-više očekivano. Ipak, Vatreni su preksinoć, kad se uzme sve u obzir, generalno gledano – zadovoljili. Osim perioda od nekih 20 minuta, između našeg i njihovog gola, Hrvatska je uglavnom bila ravnopravan takmac. Počelo je dobro, već u 45. sekundi Hrvati su uputili prvi udarac prema vratima Julija Cesara, nekoliko puta opasno priprijetili brazilskim vratima u tim početnim trenucima utakmice i u konačnici poveli, nakon nespretne reakcije Jelavića i nesretne reakcije Marcela. Uslijedio je čvrst pritisak Brazilaca u kojem su nam oduzeli posjed, a svoj učinili opasnijim tako što su ubrzali protok lopte. Dojma smo da im je u tome pripomoglo i (ne)svjesno povlačenje naših momaka. Izjednačenje je bilo plod nerezolutnosti koja je rezultirala izgubljenim duelom u sredini terena, lopta je učas došla u Neymar zonu, a to je uvijek tri četvrtine gola. Upravo su te lošije reakcije kod ničijih lopti, netočna dodavanja oko centra, kao i poigravanja (mahom Ivice Olića, koji je u maniri Joea Šimunića težio atrakciji u opasnoj zoni) rezultirali najvećim prilikama Brazilaca. Tu se vidio nedostatak tzv. holdera, zadnjeg veznog, koji će osvajati lopte na sredini, ukoliko je to moguće, ili pravovremenim prekršajem prekinuti akciju Brazila, ako oduzimanje nije moguće. Neymar je, kao centralna polušpica, imao ocean prostora između naše vezne i obrambene linije.
Druga loša stvar koja nam se događala u tom razdoblju igre bilo je sistemsko probijanje našeg lijevog boka od strane Oscara i Danija Alvesa. Luiz Felipe Scolari lukavo je forsirao upravo napade preko desne strane. U pripremi ove utakmice, tu je izvorno trebao biti u obrani nešto slabiji Pranjić, ali kako je on zbog ozljede izvan konkurencije, poziciju je zauzeo Vrsaljko. Ispočetka su se Šimi iza leđa ubacivali spomenuti Alves i Oscar, ali je on to s vremenom uspio koliko-toliko zatvoriti. Cijelo prvo poluvrijeme za Rakitića i Modrića činilo se kao da i ne postoje na terenu. Ali, kad god bi kamera fokusirala Modrića, moglo se vidjeti da mu igru (primanje i dodavanje lopte) redovito pokušavaju osujetiti i blokirati barem dvojica, nekad i trojica Brazilaca. Drugo poluvrijeme Hrvatska se opustila i pokazala je da može ravnopravno odigrati s Brazilom. Brazil je do pogotka za 2:1 u 71. minuti bio uglavnom bezopasan.
A baš zbog te 71. minute moramo se osvrnuti na suđenje. Dobar dio objektivne svjetske javnosti, koja nije bila navijački ostrašćena na ovoj utakmici, uvjeren je da jedanaesterac koji je skrivio Lovren, iznudio Fred, a krajnje teatralno zabio Neymar, zapravo i nije postojao. To potvrđuju brojni bivši nogometaši (između ostalog Lineker i Shearer), suci (Urs Meier i Markus Merk), kao i korisnici društvenih mreža i sportskih foruma diljem svijeta, koji su se oglasili povodom ovog, neki će reći skandaloznog poteza suca Nishimure iz Japana. Kontakt Lovrena i Freda jest postojao, no bio je minimalnog intenziteta. Dakako, Brazilac je pao kao da ga je netko pokosio metkom u glavu, a Nishimura je brže-bolje pokazao na bijelu točku. Protesti naših igrača nisu urodili plodom. Pletikosa je bio blizu da skine penal, ali lopta je ipak ušla u gol. Tko zna što je bilo na umu sucu kad je ovaj nepostojeći prekršaj pretvorio u jedanaesterac, i time okrenuo utakmicu na brazilski mlin? Je li se sjetio 2010. godine, kada je u četvrtfinalu SP u JAR-u isključio Brazilca Felipea Mela, i time pomogao Nizozemcima da izbace Selecao? Je li se preplašio 60.000 Brazilaca na tribinama? Ili mu je bilo malo glupo da domaćin i glavni favorit odmah u startu upadne u rezultatske probleme, kad već i u igri ne stoje bajno? Nećemo se baviti ovim teorijama zavjere, već idemo dalje s njegovim greškama. Hrvati su, u želji da povrate bod koji su 70 minuta imali u džepu, preuzeli terensku inicijativu i napali Brazil. Prilikom jednog ubačaja u peterac Brazila, Ivica Olić bio je u duelu s vratarom Julijom Cesarom. Cesar se katastrofalno postavio, ali kako je bio minimalan kontakt, Nishimura nije propustio suditi prekršaj u napadu, u kojem je Hrvatska zabila gol.
Pred kraj performansa na otvorenom, Japanac je kumovao i trećem golu Brazila, makar se on zbio u sudačkoj nadoknadi, pa više i nije bio toliko bitan za ishod pobjednika. Pogotku, sjajnoj špićoki Oscara, prethodio je evidentan prekršaj na Ivanu Rakitiću, koji je po intenzitetu udara u meso bio nekih 87 puta čvršći od “prekršaja” Lovrena na Fredu. Nishimura ovaj put nije vidio ništa. Rekosmo već da su se oko sudačkih odluka pobunili neutralni promatrači, poput Alana Shearera. Njemu je najviše zasmetala jedna procjena Nishimure iz sredine prvog dijela, kada je za evidentno namjeran (usporena snimka pokazuje kako igrač nišani protivnika) udarac laktom u glavu Neymar dobio samo žuti karton. Nenamjeran, ali slično grub, lakat je našeg današnjeg pomoćnog trenera, Roberta Kovača, prije 5 godina u kvalifikacijama za SP 2010. koštao crvenog kartona protiv Engleza. Sve u svemu, Hrvatskoj su suci drastično odmogli u utakmici. Možda najviše od svega, više od tih pogrešnih odluka, iritiraju dvostruka mjerila glede procjena prekršaja za Hrvatsku s jedne, i za Brazil s druge strane. Suci su Brazilcima više puta dopustili da situacije na sredini terena, koje su bile na rubu prekršaja, pretvore u osvojene lopte, iz kojih su oni onda dolazili do dobrih šansi za ugrožavanje našeg gola. Istodobno, nama ta čvrstina nije bila dozvoljena.
Ono što je u ovom trenutku, dan poslije utakmice bitno – da se ne zamaramo previše i na krivi način ovom utakmicom.
Prvo i osnovno, sudac jest pomogao Brazilu. Ali, nemojmo zbog toga zaboraviti i greške naših igrača i našeg stožera, kojih je isto bilo i koje su utjecale na rezultat. Primjerice, Neymara kod prvog gola nitko nije zaustavio taktičkim prekršajem, dozvoljeno mu je da dođe do šuta (jer nije bilo izlaska u blok), i zabije gol. Da je oboren, bio bi to žuti karton, baš kao što ga je u jednoj sličnoj situaciji dobio Ćorluka, ali ne bi bio gol. Kao što smo prethodno napisali, bilo je previše nepotrebno izgubljenih lopti u zoni centra igrališta, a da su Brazilci bili malo prisebniji, mogli su to dodatno kazniti. Ostaje i dojam da je Pletikosa možda mogao i više učiniti kod golova. Zbog 111 nastupa za reprezentaciju u kojima nas je mahom uveseljavao, ove primljene golove malo tko će mu uzeti za zlo. Ako se želi doći do rezultata, greške u igri, ali i u postavci igre, moraju se eliminirati i svesti na minimum. Kovač i stručni stožer sada imaju 5 dana do sljedeće utakmice. Nadajmo se da će to vrijeme iskoristiti da trezveno analiziraju tijek utakmice te poprave eventualne nedostatke kako bi se pobijedio Kamerun, a potom, vjerujemo, i Meksiko. Našu detaljnu taktičku analizu utakmice svakako pročitajte u rubrici Generala poslije bitke, koji će tradicionalno do najsitnijeg detalja analizirati sve faktore koji su odlučili utakmicu.
Druga stvar zbog koje moramo zaboraviti poraz je psihološke naravi. Bod je izgubljen, nitko nam ga više neće vratiti, i ne vrijedi trošiti psiho-fizičku snagu na srdžbu spram sudaca, Brazilaca i FIFA-e. Utoliko ne odobravamo izjavu izbornika Kovača kako bi nam najbolje bilo da igramo košarku i da se povučemo s natjecanja. Ovakva izjava, iako nastala kao refleksija na katastrofalne sudačke odluke, može izazvati neželjene sankcije za Kovača i stožer i prijeke poglede od strane FIFA-e i sudaca u narednim utakmicama. To nam ne treba. Umjesto toga, oporavimo se mentalno i fizički od napornih 90 minuta, jer nas isto takvih 90 minuta čeka i protiv Kameruna, ma što mislili o njihovoj kvaliteti i odnosima unutar ekipe.
Toliko od nas za prvu utakmicu.
S vjerom u bolje sutra – ‘ajmo, Hrvatska!
Pavao Vrba
