Navijači Hajduka su se držali za jednu tanku slamku nade u osvajanje titule koja se bazirala najviše na teoriji visokih brojeva. Nažalost, u životu, a posebno u poslu gdje moraš pokazati znanje ne ide baš tako. Nije to feta kruva namazana paštetom koju bacaš svaki put s 50-50 šansi da padne na pravu stranu.
Slamka se savijala i savijala da bi na kraju isklizla iz ruku. Da, ostala je još samo teorija uhvatiti istu u slobodnom padu, ali će teško Dinamo ispustiti čvrsti konop koji sada drži.
Krenimo redom. Prvo suđenje.
Hajduk je išao kao krava na klanje. Dobar i poslušan naivno je vrtio glavom kao da ide na ispašu. U daljini se čulo oštrenje noža i vesela pjesma iz “Plavih 9”: “Biće mesa, biće mesa”.
I bilo je.
- Theophil povlači Livaju kad ga je ovaj već prošao, nema žutoga
- Mišić ruši Rusina za penal, ništa se ne događa (Mlakaru u Maksimiru je to penal – reakcija Mišića govori sve)
- Rakitiću žuti za obični prekršaj (stara teorija, optereti veznoga da se izgubi ikakva ideja agresije)
- Mišić u prsa Livaju, bez kartona
- Mišić na Rakitića, bez kartona
- Theophil ruši Dialla bez namjere igranja balunom kad sam izlazi ispred gola, samo žuti karton
- Kulenović, kasni start na Krovinoviću, bez kartona
- Baturina kasni start na Rusinu, bez kartona
- Pierre-Gabriel nabija balun nakon što mu je označeno zaleđe, bez kartona (Livaji bez problema dodijeljen u prvom derbiju)
- Trajkovski je udaren po nozi u izglednoj prilici 4 metra od gola, ništa nije suđeno (reakcija Theophila govori sve, a sjetite se kontakta na Petkoviću za penal u Varaždinu).
Ako ovo nije bilo dovoljno jasno sad sve ove situacije stavite da su se dogodile za Dinamo. Što od ovoga ne bi bilo suđeno u njihovu korist? Da. U pravu ste.
Službeni Hajduk je davno napustio koncept narodnog kluba. Ulaskom velikih novaca Jakobušić se prvi uvukao u široke gaće. Svojom teorijom vjere u instituciju HNS-a se približio vrhuški ne bi li na taj način dobio pošteno suđenje. U stvarnosti sve se baziralo na tome da Hajduk iza kulise nešto lobira. S druge strane otvarao je i sebi mogućnost nastavka karijere u tim istim institucijama. Nije se poklopilo. Suđenje nije maklo s mrtve točke.
Jakobušić je nastavio pacifističkim ratom. Ne bi došao u ložu dok u Splitu igra nacionalna vrsta. Uh, to ih je gore strašno pogađalo. Nisu spavali. Imao je klub čak i VAR aferu na pladnju za masakrirati HNS.
Populist kakav je bio tada je izjavio: “Protekle tri i pol godine uprava i ja bili smo fokusirani isključivo na klub. Međutim, svjedoci smo ovih dana što se događa, ovo je jedan modus operandi koji se događa desetljeće i više u hrvatskom nogometu. Hajduk je na to uvijek ukazivao, ali bio sam dojma da mogu na jedan drugi način, na jedan drugi pristup, argumentirani, konstruktivniji prema vrhu HNS-a postići bolje rezultate za cjelokupni hrvatski nogomet. Govorili su mi da to neće biti moguće i bili su u pravu.”
Ni nakon toga se ništa nije dogodilo. Pala je jedna ćelava glava, s jedne pozicije na drugu. Suđenje je ostalo isto.
Bilić je nastavio s istom politikom. Šutnje. Tu i tamo neko priopćenje, bijeg dok igra Hrvatska i to je to. Šef komisije sudaca Layec je ugošćen na Poljudu. Borba se vodila preko splitskog portala, neslužbenog Hajdukovog kanala koji je na kraju čak i umjesto Hajduka authentica počeo objavljivati ekskluzivne vijesti.
Čak sam i u najavi ove utakmice pisao o potrebi pritiska na suđenje usporednim snimkama sličnih događaja kako bi se vidio kriterij kojim ubijaju Hajduk svaku utakmicu. Nije se dogodilo. Trebalo je izdati i priopćenje da članovi HNS-a nisu poželjni na Poljudu.
Biliću se pridružio i Gattuso. Nije vidio ništa sporno u posljednjim suđenjima. Čak ni nakon ove utakmice s Dinamom. Govorio je o detaljima u igri koji su presudili, a puno veći “detalji” su se dogodili van igre. Očito se ne sjeća ni zašto je on dobio karton kad je prosvjedovao nakon prekšaja Theophilea na Livaji?!
Kad smo to riješili da je suđenje bilo 70:30 za Dinamo, vratimo se igri.
Gattuso je očekivano odigrao kukavički jer Hajduk igra tako cijelo vrijeme. Na 0-0 pa što bude. Protiv nikad lošijeg Dinama koji ima 9 poraza u prvenstvu. Kojeg s lakoćom dobiju Istra i Gorica. Pred svojih 30.000 nabrijanih navijača koji ne zaslužuju što im se radi ovo s klubom.
Prvo poluvrijeme nije vrijedno spomena. U drugome priručni trener Dinama odlučuje da će ipak ići na pobjedu ubacivši drugog napadača. Naš pravi trener na to nije bio spreman. Moramo očito dovesti još skupljega, tako razmišljaju ljudi koji vode Hajduk. Jer nakon Leke, da bi opravdali sebe, trebaju dovesti ime, a ne znanje. Time se kupuje alibi.
Naravno, kako hrabre prati i sreća pojavi se Dinamu u vidu Lučića koji svojom novom glupošću daruje zgoditak. U tom trenutku je trebao sam tražiti izmjenu i otići s Poljuda u neku pripizdinu na par mjeseci. Nije otišao. Nije ga ni Gattuso promijenio. Nažalost, gomila nenavijača zviždi igraču Hajduka do kraja utakmice. Sramotno.
Hajduk shvaća da je u zaostatku i počinje nešto i igrati. Najbolji igrač HNL-a još jednom radi svoje. Nova majstorija Marka za 1-1. Nije dugo trajalo. Tri igrača gledaju Pjacu kako centrira, Prpić ne zna gdje se nalazi i Kulenović kao duh sam s 5 metara lagano zabija. Reakcija Lučića je kao i u prethodnih 5 golova. Mlitava. Iako se nema za što kriviti u ovoj situaciji.
Gattusu treba 6 minuta da reagira izmjenama koje konačno Hajduku donose život u igri, ali tada te ni sreća ne prati.
Jednostavno, kukavičluk je po tko zna koji put koštao Hajduk. Protiv ovakvog očajnog Dinama koji je ni kriv ni dužan otišao s 3 boda koja će najvjerojatnije biti vrijedna titule. Pukštas i Durdov su donijeli tu toliko potrebnu energiju koju Rino očito nije vidio za prvi sastav. Mislio se provući neriješenim pa nastaviti poštapalicu: “Još smo u igri”. Može je i sada govoriti, ali sa stisnutim zubima.
Gattuso je stigao na medijsku konferenciju s novim opravdanjem: Detalji su odlučili.
Nakon Osijeka je bilo: Mislim da problem nije u igri
Nakon Istre: Odigrali smo veliku utakmicu bez lopte
Nakon Varaždina: Jako sam zadovoljan, komplimenti i Varaždinu koji je jako dobra ekipa
Nakon Lokomotive: Žao mi je što ima razočaranih našom igrom
Od mogućih 15 bodova Hajduk je osvojio samo 2. Igra se bazira na čvrstom srednjem bloku koji svako malo nešto propusti. Igra put naprijed je zabranjena. Livaja može balun dobiti samo ako se sam za njega izbori u kakvom skoku između dva stopera.
Zaključak je jasan, ovaj Nadzorni odbor i uprava su je još jedni u nizu ljudi koji ne razumiju hrvatski nogomet niti Hajduk. Biranje korporativnih zaposlenika da vode narodni klub kosi se svime što Hajduk jest. Molim da na idućem natječaju jedan od zadataka bude napisati esej: “HNL i kako se boriti za naslov u takvom okruženju”. S posebnim osvrtom na svoje razumijevanje Hajduka kao kluba.
Oni koji kažu da nam suci nisu krivi poručujem da su u pravu. Krivi smo mi što im dopuštamo da od nas rade klaunove.
Oni koji kažu da im nije kriv Gattuso poručujem da je svakom igraču pogoršao cijenu, a tek je 12. trener po postotku osvojenih bodova. Niti jedan trener nije imao toliko skuža bez iti malo samokritike osim one kurtoazne “ja sam najodgovorniji”. Za svoju visoku plaću je napomenuo da je prije primao duplo više, kao da je to neko opravdanje.
On je odličan i pošten čovjek, hrabar i sa srcem u komunikaciji, ali jednostavno loš trener. Nije potpuna truba, njegova namjera je bila jasna, ali za tako nešto treba imati puno bolje i skuplje igrače. Baš onakve kakve je imao u drugim klubovima gdje je i njemu bila dupla plaća. Ovako je uništavao krilo po krilo, napadača po napadača, a na kraju se raspala i obrana. Zašto se okomio na Pukštasa i Žapera, igrao 90% utakmica s lijevim bekom na desnoj strani, Sigurom na 5 pozicija i toliko volio Kalika valjda nikad neće biti jasno. Igru uopće nije prilagođavao, tvrdoglavo je stajao pri svome od početka do kraja.
Na ono “ili jeste ili niste” odgovor je nakon ove utakmice vrlo lagan svima u klubu. Niste. I pri tome su najmanje krivi igrači.
Samo titula je mogla isprati sve ono loše što se događalo ove sezone. Nije se dogodila. Da, mogla se samo slučajno dogoditi. I to u prvenstvu kad nam se nudila na pladnju. Čak i još može, ali valjda nitko ne vjeruje da će Dinamo propustiti ovakvu priliku kod kuće u svom domaćem prvenstvu.
Ništa. Hajduk živi vječno. Doći će novi ljudi kao stalno do sada u 114 godina dugoj povijesti. Igrat će se nogomet i sutra. Nadam se samo da ćemo mi biti pametniji. Uvijek je do nas.
