Search
Close this search box.

TAKTIČKA ANALIZA: Pred Dinamom i Hajdukom enorman je posao (FOTO&VIDEO)

Foto: Robert Matić / hajduk.hr

Dinamo prvenstveno ima loše selektiran kadar, a novi trener Bjelica nije niti imao vremena ništa posebno uigravati i vjerovatno se pred kup susret najviše posvetio psihološkom podizanju momčadi. Taktički je, sasvim razumljivo, većinu stvari ostavio onakvima kakve su bile prvenstveno pod Cvitanovićem.

Minimalan rizik, bekovi stidljivi, dva defenzivna veznjaka prvenstveno orijentirana na balansiranje, protekciju kontre i što manje rizika, bez prevelikih kretnji prema naprijed i napadanja međuprostora ili prostora iza leđa zadnje linije.

Za razliku od njih, Hajduk pod Kopićem itekako ide u rizik, ali u onaj tzv. kontrolirani rizik. Odmah na početku utakmice vidjelo se da je intencija Hajduka napadati s mnoštvom igrača. Bekovi su visoko i ukoliko ih Soudani i Hajrović samo par puta ne isprate, a neće, otvara se dobra mogućnost za opasni napad.

Otpornost na pritisak nikakva, gradnja napada se više svodi na reakciju nego na proaktivnost. U biti, gradnje od golmana niti nema, jer se na svaki presing šalje duga lopta naprijed.

Nema prave strukture igre i potpore na prebačaje strana, nema spuštanja veznjaka da daju opciju na lopti kako bi se kombinacijama po podu, a ne po zraku, izašlo u iduću trećinu. Sistemska rješenja u igri su gotovo stran pojam ili se uglavnom svode na neke banalnosti (pogotovo u „jačim“ utakmicama). U biti, za tako veliku potrošnju novaca nema jako puno toga… osim individualne kvalitete u zadnjoj trećini, na koju su se do sada previše oslanjali, te potencijala na nekim drugim pozicijama. Ali, potencijala koji nije uklopljen u nikakav kolektivni sustav koji bi istom tom potencijalu nudio maksimalne preduvjete za postizanje što bolje igre.

Jednostavno rečeno, pred Bjelicom je ogroman posao, a prije svega tu je prijelazni rok u kojem će se sigurno i njega nešto pitati. Prvenstveno mislim kako Dinamo ne može igrati u ovako kadroviranoj veznoj liniji. Iako, možda Dinamovi čelnici vide nešto drugačije s obzirom da se interesiraju za hrpu ofenzivaca. Isto tako, zbog nužno potrebnih prodaja kako bi se namaknuo potreban novac za sanaciju velikih obveza i održavanje proračuna, sigurno će biti i još nekoliko promjena u kadru. Pitanje je i situacije, tko želi ići, tko želi ostati, kakve (iznenadne) ponude mogu stići itd.

Ali bez obzira na sve, Dinamo će ponovno imati daleko najveći proračun u ligi i od takve momčadi se očekuje puno više od onoga što su pokazivali ove sezone. Igra je bila loša i ne mogu dva rubna trofeja to zamaskirati s obzirom na činjenicu koliko Plavi ulažu u momčad i koliki su izdaci iste u odnosu na druge klubove. Od njih se ultimativno mora očekivati daleko, daleko više. Pogotovo ukoliko nešto žele napraviti u Europi, jer tamo neće imati protekciju u vidu sudaca.

Hajduk sa druge strane ima niz drugih poteškoća. Bez obzira na napredak u gradnji napada, bez obzira na niz ideja u fazi napada, tu i dalje ima jako puno labilnosti i nekonstantnosti u izvedbi. Proces za kojim se žudi je jasan, ali izvedba je često raštimana. Pred Kopićem je također prijelazni rok pa će imati priliku kadrovirati kadar (u suradnji s Bjelanovićem) po svom guštu. Veliki problem Kopićeve momčadi jest kvaliteta izvedbe. U fazi napada se dosta toga izgradilo i izradilo, ali i još više se ima za raditi. Puno, puno rada i svakako nekoliko promjena u kadru je potrebno. Kopić također neke stvari treba preispitati. Načela moraju biti jasna i rigidna, a prilagodbe bi se trebale raditi u detaljima. Npr. vidim veliki problem u situaciji kada sezona sve više i više odmiče, a Kopić sve više popušta u nastojanju za igrom po podu i izigravanju protivničkog presinga kroz igru po tlu. Po mom guštu previše je dizanja lopti u zrak, previše nepostojanja želje za iniciranjem igre. Kada povratna lopta dođe do golmana najčešće slijedi duga lopta. Nema širenja igre od strane stopera, spuštanja zadnjeg veznog i slično. Tek ukoliko Hajduk ima situaciju da konstantno napada duboko postavljenog protivnika (kroz početak napada u drugoj trećini) tada se traži igra po tlu. Ukoliko treba počimati napad od prve trećine tu je veliki problem. Previše se preskače vezna linija kada protivnik radi pritisak. Formacija 4-3-3 sa Radoševićem na zadnjem veznom ne dolazi do svog pravog izražaja i možda će se tu morati raditi nekakve korekcije. Ili ulogom ili premještanjem pozicije (čime opet takva forma nema maksimalni efekt) ili promjenom formacije u 3-4-3, 3-2-4-1 sa dvije duple šestice gdje bi jedna bila Radošević, a druga šestica kreativniji igrač. Na ovaj način Radošević nekoliko puta tijekom utakmice dođe u situaciju da mora biti inicijator završnog pasa, odnosno igrač koji će završiti neki proces kao što je npr. prijenos lopte na drugu stranu za izradu kvalitativne superiornosti, odnosno situacije 1vs1 za Gyurcsa.

Zanimljiva je i slika u kojoj igrači iz druge momčadi izgledaju bolje taktički obučeni od mnogih prvotimaca, što je naravno i sasvim razumljivo s obzirom da se radi o igračima koji su mladi, upijaju kao spužve, ali i već su prošli određen proces (juniori, kadeti…) sa istom filozofijom nogometa. Prva momčad je sačinjena od igrača s raznih strana svijeta i nogometnih kultura te filozofija. Ali isto tako je nerazumljivo da pojedini igrači ne mogu naučiti neke kretnje na koje im Kopić sasvim sigurno ukazuje. Npr. Šego pokazuje zavidnu razinu obučenosti u kretnjama i tajmingu kada napraviti određene korake, s koje strane protivničkog igrača prići po loptu, te kako pozicionirati tijelo u odnosu na loptu da bi primanje proteklo u što boljim uvjetima za okretanje prema suparničkom golu u jednom potezu.

Za razliku od njega vidjeli smo kako je Caktaš nekoliko puta izgubio loptu u sličnim situacijama zbog lošeg kuta primanja, lošeg postavljanja tijela i posljedično lošeg pregleda igre gdje bi se znalo događati da on uopće ne vidi igrača iza leđa pa se praktički zabija u njega umjesto da traži dijagonalni prijem s vanjske strane kako bi horizontalnim pogledom mogao vidjeti protivnika ili u krajnju ruku pogledom „preko ramena“ ispratiti situaciju.

U fazi obrane također ima puno posla, ali tu se Kopić ipak čvršće drži svojih načela u vidu visokog presinga tako da je u tom smjeru, pogotovo u psihologiji takvog stila igre, dobio dobre preduvjete za ljetne pripreme.

Tranzicija će se morati bolje braniti, bočni ubačaji, ubačaji iz prekida i slično. Svakako ima još dosta posla i u smislu poštivanja organizacije u zonskom bloku i slično.

Ipak, Kopić za razliku od Bjelice nije na nuli, ali i jedan i drugi će morati puno toga poboljšati u svojim momčadima ukoliko žele bolje kolektive iduće sezone.

Što se same utakmice kupa tiče, nema se tu što posebno za pisati. Kvaliteta igre i želja za pravom igrom je pomalo manjkava, implementacija ideja se broji u promilima. Ogroman broj dugih lopti, prekida igre i uglavnom isprekidana utakmica. Nema tečnosti, nekog velikog taktičkog plana i streteške orijentacije, nema kvalitetne izvedbe i automatizacije – sve u svemu ima vrlo malo prave igre. Svaki aut se iskorištavao da bi se lopta „Delapovski“ bacala u 16 metara.

Tražila se gužva i tražila se greška. Trofej jest u pitanju, ali kvalitetna igra ili barem kvalitetni pokušaji nisu automatski odvojeni od osvajanja trofeja ili bodova.

Općenito mislim kako se kvaliteta nogometa iduće sezone mora drastično podignuti kod najvećih klubova kao što su Hajduk, Dinamo ili Osijek. Rijeka je tu jedina iznimka i mislim kako oni već duže vrijeme imaju više-manje kvalitetno implementiran sustav, ali još puno bitnije oni stalno to i pokušavaju.

Hajduk je za razliku od Dinama nudio pokušaje i želju za uigranim procesima tijekom igre. Npr. uz neke stvari koje smo analizirali u prošlim tekstovima, Kopić je konstantno želio održavati svoje centralne veznjake slobodnim opcijama. Ali kao što sam gore naveo, tek u drugoj trećini terena. Ideja se bazira na tome da ukoliko protivnik drži srednji blok sa zonsko pozicijskom orijentacijom, a Dinamo drži, onda se Hajdukove „osmice“ (centralni veznjaci) stavljaju u položaj između protivničkog zadnjeg veznog, krila i polušpice. Mehanizam funkcionira na način da se oslanja na nevidljive strane kroz manipulacije s najjačim oružjem u nogometu, a to je lopta. Ako lopta od Hajdukovog stopera ide na bok, a lopta je referenta točka gledišta kod protivnika, onda je jasno da će isti taj protivnik pratiti kretanje lopte prema boku na način da će mu u jednom trenutku kompletna druga strana igrališta ostati nevidljiva. Putovanje lopte prema boku znači okretanje pogleda protivničkog krila u smjeru bočne zone i u tom trenutku on vidi samo bočnu zonu i dijelove half space-a, jer horizontalni pogled čovjeka može sezati do 200 stupnjeva. Caktaš i Hamza su to iskorištavali na način da bi se prvotno dizali visoko kako bi time psihološki rasteretili protivničke krilne igrače (jer bi tada oni mislili kako će ih preuzeti njihov suigrač na poziciji zadnjeg veznog)… međutim u trenutku upućivanja lopte prema boku i okretanja pogleda Dinamovih krilnih igrača prema istoj toj zoni, Hajdukove „osmice“ se spuštaju nisko i time manipuliraju protivničkim krilima koji ih ne vide iza leđa, a uz to misle da su oni visoko naprijed i da ih markiraju njihovi zadnji vezni, pa iz tog razloga ne odsjecaju linije dodavanja prema njima. Na taj način Hajduk praktički radi situaciju 2vs1 (Hajdukov vezni i bek vs Dinamovo krilo). Zašto Dinamov bek ne bi iskakao višlje? Zato što je Dinamovu zadnju liniju konstantno okupiralo tri Hajdukova napadača.

Polušpica je predaleko da bi u tom trenutku pokrila Caktaša ili Hamzu, a zadnji vezni s obzirom na pozicijsko zonsku orijentaciju ne mogu iskakati toliko visoko. Na taj način je Hajduk želio osigurati mirniju progresiju napada.

Mogu još samo jednom ponoviti ono što sam rekao – iduće sezone očekujem bolji nogomet od ove dvije momčadi, jer oni su to kao nosioci kvalitete lige dužni.

A.K.

Pročitajte još:

>> Trener+


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter