Osijek i Rijeka su odigrali čak i za HNL standarde poprilično negledljivu utakmicu koju su obilježili jedino nedostatak plana kako s loptom napasti suparnika i hrabrosti da se u nekim natruhama ideje provedu do kraja. Taktički jednolično, igrački suhoparno, dinamički nedostatno. Rijeka je bila bolja za jedan gol koji je lako mogao otići na drugu stranu i možda bi bilo pravednije da je završilo 0:0, ali to je rizik s kojim ulaziš u utakmicu kada ju odlučiš svesti na po jednu šansu sa svake strane.
Istrčali su u idućim sastavima, koji su otprilike ovako izgledali:
Rijeka je igrala u nečemu bliskome 4mdash;2mdash;3mdash;1 konceptu s Kramarićem koji je igrao nešto između “desetke” i pratećeg napadača. Osijek je često svih 5 igrača smještao u veznu liniju, s tek Šoršom koji je imao malo više slobode u oba pravca.
Osnovne postavke obiju ekipa
Osijek se u fazi obrane povlačio u dvije relativno duboko postavljene linije od 9 igrača i golmana iza lopte:
Vidimo da je vezna linija dobih 15 metara od centra i 10 metara od rijekinih srednjih veznjaka koji imaju olakšan posao kontrole ritma igre. Barišić je naprijed bio previše usamljen da bi značajnije kvario i ometao organizaciju napada gostima.
Dakle, Cvijanović i Jajalo su imali svo vrijeme svijeta na lopti:
Ovakva osijekova zona bila je previše pasivna i to ih je otprilike i koštalo gola, iako Rijeka osim toga nije stvorila smislenu šansu. Naime, često se Osijeku događalo da je srednja vezna trojka u liniji, pa da ih jednim pasom izbacuju iz igre. Problem su braniči koji imaju naviku i tendenciju vraćanja unazad u krilo golmanu, umjesto izlaska prema naprijed da sabiju prostor za igru Rijeke među linijama. Rijeka nije igrala s klasičnom desetkom da to češće iskoristi, ali na to Osijek treba paziti ubuduće.
Tako je otprilike pao i jedini gol na utakmici, u 16 . minuti poentirao je Jugović. Radilo se o jednoj slučajnosti, jednoj grešci vezanoj uz naviku i jednu grešku vezanoj uz koncentraciju. Slika:
Rijeci se lopta sretno odbija oko Kurtovića koji je ovdje zadnji igrač u veznoj liniji domaćih. Sada imaju šansu za zadnji pas, a ovdje se fino vide te greške:
Kao što je gore spomenuto. Novaković je predaleko od svoje vezne linije da bi na vrijeme zatvorio pas, jer nema naviku dovoljno brzo stizati u pomoć. Druga greška, ona manje shvatljiva, je Barišićevo pozicioniranje 2mdash;3 metra iza svoje obrane iako kao bek jasno vidi liniju i time narušava potencijalnu ofsajd zamku. Rijeka povela, nit luk jela, nit luk mirisala. Problem razmaka među linijama Osijeka rezultirao je time što su konstantno radili veliki broj prekršaja iako Rijeka nije mogla stvoriti višak, i zapravo su dosta sretni da nisu gol primili iz jednog od mnogobrojnih prekida.
E sada, gdje je ona imala problema u stvaranju šansi iako je kontrolirala posjed u prvoj i srednjoj fazi napada (sve do 40mdash;ak metara od osijekovog gola).
Imali su problem širine u igri:
Ovdje vidimo kako rijekini bekovi nisu dovoljno visoko ni široko da bi raširili teren (Kek se očito previše bojao osijekove kontre). Budući da je cilj rijekine igre bio dovesti loptu do Kvržića, Jugovića ili Kramarića u gusto naseljenu protivničku zonu, oni su jako kratko vremena provodili na krilnim pozicijama već su pokušavali u međuprostorima kao kod gore opisanog gola primiti loptu.
S obzirom da je Osijek bio jako pasivan u fazi obrane a Jajalo i Cvijanović mnogo vremena na lopti, Rijeka je trebala raširiti teren i koristiti dijagonale ili prijenos lopte pasom na drugu stranu, to je najbolja formula za razbijanje ovakvog protivnika. Dapače, čim je počeo Krstanović koji je igrač završnice i skoka a malo toga može dati u izgradnji igre na ovako postavljenu obranu, očito je Kek slutio kako će se Osijek postaviti. Ostaje nejasno zašto onda nije bilo dorađenog plana kako stići u završnicu.
Umjesto toga, Rijeka je brzala s pasom prema naprijed, previše se oslanjala na Kramarićevu individualnu sposobnost stvaranja viška koja nije donijela ploda bez prostora..Nek natruhe su pokazivali tek kad bi pasom prema beku ili Kvržiću/Jugoviću koji su mijenjali strane ne bi li onemogućali da ih stalno isti suparnik čuva, uspjeli napraviti izolaciju 2 protiv 2 s loptom u nogama, ali zbog nedovoljno uigranih mehanizama kretnji, svaki takav potencijalni pokušaj stvaranja viška je propao. Ovaj slijed slika to zorno dočarava:
Lopta je kod Vešovića, Kramarić utrčava dijagonalno i odvlači tu stranu obrane sa sobom. To stvara prostor idelana za probiti domaćina, ali:
Nitko ne utrčava, dapače, nitko nije ni blizu pomisli da iskoristi takav trk. U situaciji gdje je suparnik s 9 igrača iza lopte, ovo se mora koristiti. Generalno se Rijeka u prednoj trojci kreće dosta više od HNL prosjeka, ali jedno je kretati se, a drugo je kretati se sa svrhom. Svega par situacija u kojima su mogli uputiti zadnji pas sasvim sigurno nije zadovoljavajući rezultat.
Rijeka u obrani je zapravo vrlo kratko poglavlje budući da je Osijek nabijao duge lopte preko svake mjere, ali donekle je zaslužna i Rijekina fina organizacija. Kada bi Osijek imao loptu u zadnjoj liniji, Rijeka je pritiskala dovoljno visoko ali tek dovoljno oprezno da tjera Osijek na duge lopte:
Koje bi onda usamljeni Barišić, s veznim redom predalekim od sebe, lako gubio okružen s dva ili tri igrača.
Kada bi Osijek uspio preći s loptom dalje, Rijeka bi se organizirano povlačila u svoju zonu, kao na slici:
Nekakvih 4mdash;4mdash;1mdash;1 ili 4mdash;4mdash;2, sa Cvijanovićem kao korektorom veznog reda (crtica). Bili su vrlo kompaktni po duljini terena i imali solidnu formu.
Osijek je u fazi napada pokazao puno premalo, tek je u nekoliko navrata probao dijagonalom pronaći Barabana na lijevom krilu koji je koristio činjenicu da se Vešović na toj strani postavljao vrlo usko i blizu svojih stopera. Ali opet, čak i kad bi dobio takvu loptu (3 puta u poluvremenu), Vešoviću je pomoć stizala prije nego njemu i tu bi se priča završila.
Osijek ne cijeni loptu nimalo, ima problem u napadu iz čisto matematičkog razloga što nedovoljno igrača ne sujedluje u njemu. Recimo, ovdje vidimo jednu šansu za polukontru, konačno su Mišić i Kurtović dobili vremena i prostora:
Tri najbliža suigrača uopće ne pokazuju ni tračak inicijative da želi sudjelovati u giri i primiti loptu. Umjesto toga, roka se duga u prostor Mešanoviću (bijela strelica), iako su oba riječka braniča bolje pozicionirana a i golman vrlo lako stigne prije njega na tu loptu. Bacanje u bunar. Cijela igra je zapravo bila natjecanje tko će više lopti baciti u bunar. Mišić je odigrao dosta slabu partiju mdash; previše brzanja na lopti, biranje loših rješenja i grešaka od nekog tko bi trebao dati taj prvi pas točan kako bi Osijek izašao iz obrane. Trebam ga malo i braniti mdash; uvjete je imao nikakve pa je morao pokušavati previše s loptom mdash; imao je dva dobra prodora gdje je nanizao po dva igrača, ali nije imao ispomoć suigrača koji bi takav višak iskoristili. Fali im jedanmdash;dva odgodna pasa, ili linkmdash;up igrač kojim bi zadržali loptu barem dok se najofenzivniji suigrači ne postave i dobiju mogućnost izmjenom mjesta obrani razbiti formu. Ovako, nikad više od dvojice igrača ne “traje” lanac dodavanja, što je porazna brojka.
Tako je završio i prvi dio, obilježen brojnim duelima i skokovima mdash; Osijekova najveća mana je bila zapravo što se čak i utako rudarsko odabranoj strategiji nije dobro snašao mdash; većinu 50mdash;50 lopti na sredini terena odnijela je Rijeka, čisto zbog boljeg pozicioniranja i manjeg razmaka među linijama (pa je pomoć puno brže dolazila).
U drugom dijelu, Osijek je u prvih pet minuta odigrao više točnih dodavanja na suparničkoj polovici, nego u čitavom prvom poluvremenu! Malo su pustili loptu po podu, okružili nekoliko puta s njom a najbolj situacije su imali kada bi se:
Baraban zavukao u sredinu i za sobom povukao beka, što bi otvorilo prostor Barišiću po lijevom boku:
Koji je sada imao strahovito prostora. Ipak, trajalo je to sve ksupa prekratko, nakon 10mdash;ak minuta Osijek opet pada,m povlači se i dozvoljava gostima da uspore ritam i kontroliraju tempo. Rijeka je idalje ofenzivno bila slaba mdash; prerano bi odlazili s loptom na bok koji nije bio dovoljno dobro pozicioniran (slika iz prvog dijela), pa bi teško dolazili do boljeg kuta za pas prema sredini gdje im je glavna kreatorska snaga ležala. Jugović ima jednu vrlo finu soluciju kada s desnog krila protrčava paralelno prema sredini mdash; bek ga ne prati tako daleko, stoperi malo kasne u preuzimanju, a on je već na svojoj jačoj nozi za šut, ukoliko primi loptu. Varijacijom tog modela je i zabio gol.
U 60. Minuti Kek prvu mini izmjenu kojom dodatno usporava utakmicu i osigurava svoja vrata mdash; Zlomislić umjesto Kvržića. Unutar dvije minute od te zamjene, Barišić je sasvim slučajno došao u najbolju šansu na utakmici, ali je promašio i tu je zapravo priči bio kraj.
Osijek je pred kraj utakmice pokušao većim brojem igrača “opteretiti” zadnju liniju Rijeke:
