Nakon remija Rijeke u Zagrebu i Dinama u Puli, Hajduku se danas pruža prilika za odvajanje na tablici na četiri boda. Suparnici su jedva izvukli i te remije, što govori o ne baš pogođenoj formi. Rijeka je igrala prilično loše i spas su uhvatili u sudačkoj nadoknadi, a Dinamo je još jednim sudačkim pogurancem ili ti ga “čudnim različitim kriterijem” suca Bela nagrađen bodom.
Međutim, Hajduk igra na odnedavno izuzetno vrućem terenu, u Koprivnici. Dinamo je tamo uvjerljivo poražen, a trebala je biti i Rijeka da nije bilo suca Zebeca koji je poništio čist gol domaćina. Trener Kovačević je svojim dolaskom 2. rujna u samo 15 dana potpuno okrenuo razmišljanje svojih igrača. Od preplašenih zečeva koji su zasluženo gubili od Šibenika, Varaždina i Istre do razgoropađenih lavova šta rasturaju Dinamo i trebaju dobiti Rijeku. Protiv Puležana, bez Kovačevića su imali manje udaraca prema golu (9-10), a nakon toga s njim protiv nikoga više i nikad tako malo (Osijek 16-12, Dinamo 17-17 (xG 2,86-2,26), Gorica 15-9, Rijeka 11-7).
Što je to Kovačević napravio? Betonirao je iza zid s najboljim obrambenima što ima, a naprijed pustio najbržima slobodu. Prilično jednostavno, zar ne. Međutim, nekim trenerima bude ispred očiju pa ne vide. Naravno, nikad to nije samo to. Psihologijom je igračima vratio vjeru da mogu igrati protiv bilo koga jer je na terenu uvijek 11 na 11. Bez obzira na imena.
Ovo čeka i Hajduka. Istina, Slaven će biti bez Agbekpornua i Crepulje, dvije jako bitne cigle u Kovačevićevom zidu. Zamijenit će ih u tom sustavu 4-2-3-1 vjerojatno Balta i Liber. Prvi je dolaskom novog trenera završio na klupi, a drugi je istina igrao odlično na poziciji desetke kad je ušao umjesto Caimacova protiv Dinama i od početka s Rijekom.
Međutim, oni najopasniji put naprijed, Dolček, Grgić i Nestorovski su tu, i vjerojatno Caimacov koji će mijenjati Libera na desetci.
Hajduka znači čeka teška utakmica.
Gattuso bi bio najsretniji da pauze nije ni bilo jer je forma njegovih igrača bila odlična, a imao je na raspolaganju i Prpića kojeg je izgubio nakon nastupa u reprezentaciji.
Slaven će pustiti posjed Bilima pa čekati prilike iz opasnih kontranapada, računajući na nedostatak klasične šestice. Više puta smo pisali o onim tranzicijama Istre iz prvog poluvremena u Puli kad je obrana Hajduka bila itekako ranjiva. Gattusu je slično prijetilo u Rijeci, ali je takav scenarij spriječio potpunom kontrolom utakmice odigravši na 0-0.
S druge strane, na Poljudu su prikazali sve bolju napadačku igru s dvije četvorke u mreži Gorice i Šibenika. Ne bi talijanski strateg (a ni navijači) imao ništa ni protiv minimalne pobjede od 1-0, uz lošu igru, znajući kako su drugi favoriti prolazili u Koprivnici. Međutim, gledajući napredak i formu u odnosu na vrijeme kad je Gattuso to izjavljivao, očekuje se ipak prilično dobar Hajduk. Iako, nogomet neka zna biti i okrutan.
Svejedno, Bili imaju ogromnu priliku pobjeći na tablici pa je najzanimljivije svima kakav će biti odgovor igrača na još jednu utakmicu koja ide pod “moranje”. Je li Gattuso taj trener koji je konačno izbio onaj vječni strah.
Za kraj, sudi Ante Čulina. Treba li napominjati kakvo je iživljavanje dopuštao domaćim igračima u Koprivnici na prošlogodišnjem susretu ovih protivnika u Koprivnici ili Ercegu u Puli kad je prijavio Nikoličiusa?
Otkad je stigao VAR, koji ispravi dobar dio grešaka sudaca (a jedan dio i ne, tako mi VAR afere), suci koriste svoju samovolju u terenu, sramotnim različitim kriterijem. Najčešće se, kao kod suca Čuline, radi o “krivoj procjeni prekršaja” pa igrači kao Erceg ili Mišić mogu raditi što hoće dok se druge optereti kartonima. Tako nešto smo vidjeli i jučer od suca Bela u Puli. Najočitije kod potezanja Torrentea i Kellera, Petkovićevo naglašavanje prekršaja kod penala i igranje balunom Istrinog vratara, s druge strane ruka Ademija.. i općenito cijeli kriterij. A Bel još i zna suditi. Šta sucima treba ovako gubljenje obraza poštenom čovjeku nikad neće biti jasno.
Nažalost, u hrvatskom nogometu se neke stvari nikad neće promijeniti, bez obzira koliko mu stranih povjerenika i “neovisnih” komentatora dovodili. Toliki je pritisak na suce sa svih strana da netko mora, a netko ne smije biti prvak, da i oni koji imaju zrno talenta brzo to negdje zagube.
Prošlo kolo smo imali najbolji primjer gdje kompletna struka i komentatori govore o “potpornoj ruci” igrača Gorice u Splitu iako je sam IFAB izdao priopćenje s naputkom da je to slučaj samo ako je ruka postavljena između tijela i terena. Čak napominju kako nešto može početi kao takav slučaj, ali čim ruka u kakvom klizanju proširi tijelo to je penal.
Jednostavno, sramotno je nepoznavanje pravila nogometne igre, a još sramotnije od onih koji sigurno znaju za ovo pravilo pa svejedno u eter plasiraju neistine. Zbog svega toga naših sudaca nema i neće biti na velikim natjecanjima. A imaju ih Srbi, Slovenci pa čak i BiH.
Usput budi rečeno, Kolarić je u Splitu utakmicu odlično odsudio pa se ta greška može voditi pod slučajnu, čemu je pomogao i rezultat na semaforu.
Svejedno, Hajduk mora iz utakmice u utakmicu pokazivati svoju sve bolju formu kako bi igrom na terenu zaslužio prvu poziciju. A i usput bio bolji od svega drugog što ga okružuje u jednom žalosnom HNL-u.
