U ovo doba bizarnih priča i skandala u HNL-u, istaknula se naposljetku ona najviše zabrinjavajuća, najtužnija, i svakako najneobičnija. Novi igrač Gorice Abdullah Talal Hameed je, seleći se iz Budimpešte, gdje je živio i donedavno trenirao, nestao. Njegov je Porsche potom pronađen, ali ne i sam Abdullah, i priča je počela kolati medijima – hrvatskim, mađarskim, švedskim, a uskoro sigurno i svjetskim. Njegov je nestanak bacio svjetlo i na njegovu zbilja neobičnu nogometnu karijeru, karijeru nekog tko, navodno, dobro zarađuje, pa se nogometom bavi iz hobija, ali uz dodatne zavrzlame i apsurdne detalje.
Hameed je lijevo krilo/ofenzivac, rođen 20. studenog 1995. u Iraku, visok 1.71m. Odrastao je u Hässleholmu na istoku Skånea u Švedskoj, nakon što mu se obitelj preselila iz Iraka. Prve bilješke stoje da je trenirao u Kristianstad FF-u, blizu Hässleholma, do 17. godine, na godinu dana potom išao u obližnji Mjällby AIF, ali se tamo nije probio i vratio se kući u IFK Hässleholm, koji je tad bio petoligaš. To nije značilo i da je igrao, jednu je utakmicu bio na klupi U19 ekipe i to je bilo to cijele sezone.
Navodno potom, početkom 2015. odlazi igrati u Irak, u bagdadski klub Al-Quwa Al-Jawiya. Nemamo službene potvrde o tom dijelu njegove karijere, nije sasvim isključeno da je bio član istog u nekoj mjeri. Ono što je sigurno je da u ožujku 2016. dolazi u mađarskog četvrtoligaša Inter CDF iz Budimpešte (osnovanog kao klub afričke zajednice u Budimpešti). U ligi ulazi s klupe prvu utakmicu u 0-1 porazu, drugu kreće – da bi ih 43. sz. Építők SK pregazio 9-1.
Još je odigrao jednu kup utakmicu i zaputio se na ljeto put Švedske, na sjevernu obalu velikog Vänerna, u trećeligaški Carlstad United BK. Pisalo se tad kako će se ekipi priključiti mrvicu kasnije, jer igra na olimpijskom nogometnom turniru za Irak. Naravno, na popisu iračkih nogmetnih olimpijaca nije. U klubu je ostao do kraja sezone 2016., samo par puta grijući klupu. Nije dugo čekao novi angažman, otišao je na probu u petoligaški IFK Ölme iz nedalekog Kristinehamna, i prošao na probi. Jednu je utakmicu ušao s klupe početkom sezone 2017, zadnjih 18 minuta. Ubrzo je otišao iz kluba i našao angažman bliže kući u Skåneu, u šestoligaškom Harrie FF-u iz Kävlingea, par puta je čak i startao, odigrao svih 180 minuta u par poraza. Na ljeto 2017. je kroz treći klub sezone ponovno napravio skok u karijeri u neku ruku – angažirao ga je trećeligaš Qviding FIF iz Göteborga, i to, pisalo se, na posudbu iz emiratskog Al-Dhaid SC-a “iz Dubaija” (ne baš). Tamo je naravno ponovno grijao klupu, i ušao tek u zadnjoj utakmici lige, gdje ih je pregazio njegov stari klub Kristianstad (sad FC), 5-1. Iako nije igrao do kraja utakmice, dočekao je početkom 2018. angažman baš u Kristianstadu, opet na “posudbu iz Emirata”. Vjerovali ili ne, samo je jednu utakmicu prosjedio na klupi i ubrzo tražio novi klub. To je bila šestoligaška Kungsbacka IF – gdje je trener rekao za njega da je dobar mladić tu iz mjesta koji zna igrati. Da je baš bio od tamo, nije, osim ako se nije preselio, ali je u bogataškoj Kungsbacki ostavio najviše seniorskog traga u Švedskoj. Skupio je 4 nastupa do kraja sezone i zabio svoj prvi, možda i jedini seniorski gol.
Čini se da se 2019. godine nije bavio nogometom, barem ne u Švedskoj, a i vani nema nekog većeg traga o tome. Ukazao se opet kratko početkom 2020., bio registriran za TF SE u Budimpešti, petoligaški klub pri njihovoj verziji DIF-a. Nakon par tjedana se ipak odlučio otići dalje i krajem veljače potpisuje za gradišćanski SC Neusiedl am See 1919 u, kako naši kažu, Niuzalju. Radi se o trećeligašu, ali nije stigao zaigrati ni za njih, a ni za sedmoligaške rezerve, jer je krenula pandemija. Čini se da je u 2020. ili 2021. bio član i ASKÖ Kaisersdorfa iz Kalištrofa (barem tako navodi mađarski savez), ali ako je i bio član tog petoligaša, igrao za njega nije. Iduće ukazanje, te prvi nastupi od jeseni 2018. su mu bili na proljeće 2021., kada je pristupio budimpeštanskom Unione FC-u, također četvrtoligašu. Ušao je u svibnju te godine par puta s klupe u par već riješenih raspucanih utakmica, par odsjedio na klupi i opet nestao… dok nije registriran početkom 2022. za svoj najveći klub dosad u karijeri – Honvéd!
Mađarski prvoligaš ga nije najavio, ali Hameed nije izmislio svoj boravak u klubu, svakako je barem neko vrijeme trenirao s njima. Tu, naglo, s 26 godina, odjednom kreće s “ozbiljnijim klubovima”. U Mađarskoj nije mogao zaigrati, ali ga u rujnu registrira, zacijelo ponovno pronađenih nogometnih kvaliteta radi, Tabor iz Sežane. U klubu Elvisa Letaja, Mihaela Briškog i Diega Živulića koji je sam sebe, čini se, osudio tad na ispadanje, je zaigrao 7 puta na jesen, čak 5 puta u prvih 11, s gol razlikom 2-26 u tim utakmicama, uključujući spektakularni 8-0 poraz kući od Olimpije (u kojem je sudjelovao od naših samo Živulić). Mora se spomenuti i da su u kupu tad u produžecima prošli niželigaški Šenčur, da ne bude sve crno.
U Sežani Hameed nije ostao na proljeće, prešao je u ZTE, navodno uz mnoga obećanja. Naigrao se nije, ni za rezerve, te je s tim pedigreom došao u Goricu. Čujemo, uz priču njegovog menađera Dragana Sekulića, nepoznatog širim nogometnim krubovima, da će za 400 000€ biti otkupljen u Katar na zimu. APP je prošao, CV je nabildan dodatno za površne. Alieu Darbo, apsolutno nedodirljivi vrhunac ovakvih priča u HNL-u je dobio kakvu-takvu konkurenciju.
Ali stanimo tu. Nadajmo se da će s Hameedom dalje biti sve u redu – postao je poznat, vezano za sport koji svakako voli, ali, osim ako priča ne postane još bizarnijom i kompliciranijom, sigurno ne na način na koji su on i njegovi ikad htjeli da postane. Naše su misli uz njegovu obitelj i bližnje.
