Search
Close this search box.

U registaturi – izdanje prvo

Nogometplus donosi vam novi projekt, a to je analiza najvažnijih događanja u europskom nogometu na ligaškoj sceni i to mdash; na tjednoj bazi. Naši autori pisat će o događajima koji su obilježili ligaške utakmice ili već neko vrijeme zaokupljaju nogometnu javnost, no dosad nije bilo dovoljno vremena da se mediji ozbiljnije pozabave onime što nas sve zanima. Stoga je redakcija nogometplusa odlučila tome doskočiti mdash; pročitajte prvo izdanje “U registaturi”.

Koliko još strpljenja za Van Gaala i njegove filozofije?

Iznenađujuće je koliko snažno elementi koji nemaju nikakve veze sa opipljivim nogometnim faktorima poput taktike, forme i rezultata mogu činiti razliku između otvorene hajke na određenog trenera i kontinuiranog poziva za “još strpljenja”. Uistinu, postoje li neki drugi razlozi koji objašnjavaju opetovano razumijevanje prema Louisu van Gaalu od strane, kako fanova Manchester Uniteda, tako i britanske “trigger happy” medijske kulture osim činjenice da se on zove Louis van Gaal, a ne David Moyes i da je prije Uniteda vodio Bayern, Nizozemsku i Barcelonu, a ne Everton? Jučerašnjim je porazom u FA kupu od Arsenala na Old Traffordu van Gaal nastavio tradiciju rušenja rekorda u svojoj prvoj punoj sezoni na čelu Crvenih Vragova mdash; nakon što je postao prvi Unitedov trener koji je uspio izgubiti dvaput od Swansea u jednoj ligaškoj sezoni, prvi trener koji je izgubio 4:0 od trećeligaša u kompetitivnoj utakmici (MK Dons u Liga kupu), uspio je srušiti još jedan rekord koji je “izmaknuo” zloglasnom Moyesu mdash; izgubio je od Arsenala na Old Traffordu, nešto što se nije dogodilo još od 2006.

Podatak zvuči nevjerojatno, međutim rijetko koji klub je trpio od kompleksa inferiornosti prema Unitedu kao Wengerov Arsenal, što je najbolje bilo vidljivo u posljednjim minutama utakmice gdje su Arsenalovi igrači djelovali jednako iznenađeni činjenicom da su na putu do pobjede kao i navijači na Old Traffordu, unatoč činjenici da imaju igrača više te da su i prije isključenja Angela Di Marije imali taktičku premoć na sredini terena. Ono što će svakog simpatizera Manchester Uniteda posebno zabrinuti jest upravo činjenica da su izgubili na način koji je dosada Arsenal specijalizirao mdash; pucajući sami sebi u nogu, tako što je Antonio Valencia poklonio gol Dannyju Welbecku groznim dodavanjem prema De Gei. Uostalom, na stranu greške u obrani, kada je jedini plan vašeg trenera za izjednačenje napucavanje lopti na Fellainija, jasno je da su kotačići negdje zapeli. Ukoliko ste se pitali kako bi izgledala razočaravajuća druga sezona Davida Moyesa na čelu Uniteda, sa sličnim rezultatima (jedna pobjeda više nego pod Moyesom lani, bez distrakcije europskog nogometa), neatraktivnom igrom i više od 160 milijuna funti utučenih u nove igrače, ne pitajte se više mdash; Louis van Gaal ima odgovor. (L.K.)

Za Wengera test tek počinje

Arsenalove posljednje dvije sezone, na neki način, donijele su nam sve najbolje i najgore elemente Wengerove ere destilirane u dvije kratke godine. S jedne strane, klub je stabiliziran, prestala je prodaja najboljih igrača direktnim rivalima, dovedeni su igrači svjetske klase (Ozil, Sanchez), prekinut je trofejni post, sada je, konačno, pao i vječni rival Manchester United. S druge strane, njihovi specifični problemi nikako da nestanu mdash; Arsenal je vrlo vjerojatno ponovno kapitulirao u drugoj rundi Lige prvaka, ligaška titula je još prije prosinca bila miljama u daljini, obrana i dalje na mahove izgleda smiješno, a način organiziranja igre tvrdoglavo jednoličan i predvidljiv. Pobjeda nad Unitedom na Old Traffordu ostala je odana tom principu, sadržavajući obje strane Wengerovog kluba. S jedne strane, Arsenalova prednja linija je na momente djelovala sjajno mdash; kombinirajući kontrolu lopte sa driblinzima i utrčavanjima u prostor i stvarajući nekoliko sjajnih golmdash;prilika. Alex Oxlademdash;Chamberlain i Mesut Ozil su bili posebno efikasni, prvi sa svojim brzim driblinzima i ulascima u slobodan prostor ispred Unitedove obrane, drugi koji je te driblinge omogućavao sa svojim fenomenalnim kretanjem, kontrolom lopte i dodavanjima.

Naravno, s druge strane, Arsenal je ponovno djelovao panično u situacijama kada bi domaći igrači preuzeli loptu ili krenuli sa petoricom ili više igrača u presing te su u posljednjih desetak minuta, čak i sa igračem više, potpuno izgubili bilo kakvu strukturu ili oblik u obrambenom dijelu igre. Prva pobjeda nakon devet godina na Old Traffordu je golem iskorak, međutim, za Wengera posao tek počinje mdash; mjesto u ligaškom top 4, FA kup i puno bolja predstava u Monacu u Ligi prvaka su naprosto imperativi. (L.K.)

“…he comes from Chingford, his name is Harry”

“Harry tko?” bilo bi sasvim legitimno pitanje čak i za upućenije nogometne fanatike do prije pola godine. Harry Kane, stasiti napadač Tottenhama, domaći dečko iz Chingforda, apsolutni hit sezone Premier lige, a sve do nedavno ozlijeđeni polušpic koji previše luta po krilu, ne briljira na posudbama (s iznimkom Millwalla) i po hrvatskim standardima spada u kategoriju propalih talenata (strogi standardi naime nalažu da je sve starije od tinejdžerskih godina propalo, a Kane je pradavno 93. godište). Da se prošle godine sastavljala lista najtalentiranijih igrača toga godišta Kane ne bi upao ni kao fusnota, no godina je duga i svašta se može dogoditi. Može se, eto recimo, dogoditi da Mauricio Pochettino nakon lošijeg razdoblja igre svoje momčadi, odluči iskoristiti Harryja Kanea kao najisturenijeg igrača koji svojom građom može izdržati nasrtaje većine stopera te svojom vještinom zadržati loptu i pružiti šansu ostatku momčadi da se priključi napadu.

Teoretski dobra ideja u praksi se pokazala kao pun pogodak, a Kane je u potpunosti nadišao svoju prvotnu ulogu “target mana” te se prometnuo u najveću napadačku opasnost i vrijednost Tottenhama. Dovoljno je reći da je u tekućoj sezoni zabio više golova nego u svim ostalim sezonama zbrojeno, sam srušio Chelsea i Arsenal s dva gola, a i ovog je vikenda učinio isto Q.P.R.mdash;u održavši svoju momčad u borbi za mjesta koja vode u Ligu prvaka. Potpisao je unosniji ugovor do 2020. godine, postao zvijezda momčadi i buduća uzdanica reprezentacije, pitanje je samo dokle može ići? (B.R.)

Borussia Dortmund i stare boljke

Borussia Dortmund ne zna za poraz u Bundesligi još od početka veljače i poraza 0:1 od Augsburga. Nakon toga uslijedile su četiri pobjede uz trinaest postignutih pogodaka i činilo se kako je tragični prvi dio sezone iza momčadi Jurgena Kloppa. Ipak, mnoge su od starih boljki ponovno izašle na vidjelo u nedjeljnom razočaravajućem remiju sa HSVmdash;om (0:0). Prije svega, Borussiji i dalje kronično fali golgeter. Marco Reus je igrač svjetske klase no nije prirodni centarfor, dok Ciro Immobile i Pierremdash;Emerick Aubameyang i dalje ne pokazuju znakove da bi mogli u kontinuitetu popuniti ogromnu rupu u obliku Roberta Lewandowskog u centru Dortmundovog napada. Povratak Svena Bednera svakako je dobra vijest, pogotovo s pogledom na neke od težih protivnika koji čekaju Borussiju do kraja sezone, međutim njegov višemdash;manje ziheraški pristup s loptom (pas lijevo/pas desno pa vraćanje lopte zadnjem redu) nije pomogao ionako bezidejnoj napadačkoj igri. Borussia je i dalje u igri, čak i za mjesto koji vodi u Ligu prvaka, ali ne može si priuštiti više ovakvih letargičnih napadačkih nastupa. (L.K.)

Slobodan pad Paderborna

Popularni “Punkerborn”, hit dobrog dijela prve polovice Bundeslige je teškim porazom protiv Bayera ovog vikenda dodatno zakomplicirao svoju situaciju u borbi za opstanak. Iako poraz sa tri gola razlike možda i nisu zaslužili, momčad Paderborna je ponovno pokazala neke slabosti koje je prate već neko vrijeme. Mnogi će kazati kako je sasvim zapravo očekivano da Paderborn potone, izgori kao kratak fitilj nakon furioznog uvoda u sezonu no tu je jedan mnogo važniji detalj posrijedi. Niz od deset utakmica bez pobjede mdash; uz omjer od pet pobjeda i pet poraza mdash; je sam po sebi od Paderborna napravio klasičnog davljenika lige. Jer dva lica momčadi; prvo ono lepršavo i napadački nastrojeno kao s početka sezone, te ovo suviše oprezno, fragilno i ziheraško koje sada gledamo predstavljaju dvije krajnosti, u maniri maski iz podnog mozaika Hadrijanove vile. Upravo je ta nemogućnost pronalaska ravnoteže ono što odaje neiskustvo trenera Breintenreitera. Naime, za momčad poput Paderborna nije uputno mdash; ma koliko to bilo dobro za nas gledatelje mdash; kretati furiozno i spuštenog garda, kako je primjerice napadao HSV ili Bayern (!) početkom sezone u klasičnoj no atraktivnoj 4mdash;1mdash;4mdash;1/4mdash;3mdash;3 transformaciji, da bi ga protiv istih protivnika sada gledali u otužnom pokušaju “parkiranja autobusa” s 5mdash;4mdash;1 blokom putem kojeg se nada ugušiti utakmicu i izbjeći katastrofu. Oba plana su predstavljale određene krajnosti koje su mdash; prva dugoročno a druga instantno mdash; pokazale velike mane , a ukoliko ne izbruse težište u idućim kolima, pogotovo dok se susretne s izravnim konkurentima za opstanak poput Herthe, Freiburga ili Stuttgarta, ekspresni će povratak u drugu Bundesligu za ove boeme nažalost postati neminovan. (J.V.)

Postoji li kriza u Atleticu?

Kriza u Atleticu vrlo je aktualna tema, i po mom sudu mdash;precjenjena. Ovog vikenda su protiv Valencije pokazali kako i dalje protiv top ekipa mogu na svoj način doći do rezultata (Valencia je gol dala “nezasluženo”), ali također je teško za očekivati kako će nanizati set skalpova potreban da dođu do nove titule. Uzevši u obzir rezultat kao površniji parametar, kriza ne postoji. Atletico je “predviđenom”, trećem mjestu Primere, s dobrim šansama i malim zaostatkom da se do kraja uključi u borbu za titulu. U Ligi prvaka imaju aktivan zaostatak protiv ekipe koja im je strahoviti mismatch u stilu igre, a uz užasnu partiju su uspjeli izvući sasvim prihvatljivi rezultat. S onog drugog, igračkog aspekta, Atletico ima probleme, i to one koje su vidljivi bili čak i u utakmicama kao ovog vikenda, u kojima su bolja ekipa.

Prvi je tranzicija iz obrane u napad. Prošle sezone su po osvajanju lopte najprije sitnim vezom tražili izlaz na bok, odakle su tražili Costu koji se izvlačio u 1 na 1 duel u kojem bi na račun fizikalija zadržao loptu i omogućio ekipi tranziciju. Ove sezone, Atletico igra vrlo duboku zonsku obranu u kojoj špicevi dijagonalno zatvaraju leđa svojim veznjacima kada napuštaju liniju, što ih ostavlja s jako malo opcija prema naprijed kada osvoje loptu, pa ju često prebrzo gube. Niži tempo Primere im tu ide na ruku, u njemačkoj ligi baziranoj na presingu bi se vjerojatno, kao kod Bayera, ovaj problem mnogo češće manifestirao. Oduzimanjem tranzicije, uz dodatak da više nisu underdogovi nego aktualni prvaci i veliki skalp (samim time ih se rjeđe napada visoko), znači da svoje šanse Atletico mora stvoriti u igri protiv postavljene obrane, a to im je “najtanji” segment igre, unutar kojeg tek moraju naći mehanizme koji bi iskoristili kreatorske sposobnosti, prije svih Kokea i Griezmanna. Jedno rješenje vidim u igranju više obrane i presinga, što Atleticu upražnjava malo dublje na terenu mdash; time bi osvajali više lopti bliže suparničkom golu pa i lakše dolazili do završnog pasa, ali s obzirom na profil ekipe, to je promjena koja bi mogla potrajati. Mislim da se neće bitnije mijenjati do kraja ove sezone, i da će biti za korak prekratki u evoluciji svoje igre. (V.K.)

Lud, luđi, Icardi

Stravični lom noge Federica Mattiella glavna je vijest na Apeninima, ali i u Europi. Start Radje Nainnggolana možda je i zapečatio nogometnu karijeru igrača Chieva na posudbi iz Juventusa. Međutim, mi ćemo prebaciti fokus na momka koji u posljednje vrijeme oduševljava igrama talijansku nogometnu javnost. Mauro Icardi postigao je već petnaest pogodaka u Serie A ove sezone, što je sasvim respektabilna brojka budući da nogomet kakav se igra na čizmi nije jednostavan za napadače kojima se lake prigode za poentiranje ne otvaraju baš na svakom koraku. Stoga, učinak ludog Gaucha već privlači interes brojnih bogatih europskih divova koji žele takvog napadača iskoristiti u Ligi Prvaka, od koje je Inter jako, jako daleko. Argentinac je preuzeo ulogu Marija Balotellija izvan terena pošto se, nakon dolaska pod reflektore pogocima Buffonu na Juventus Areni prije dvije godine, počeo isticati simpatičnim pikanterijama koje su uvijek zanimljive. “Utemeljiteljrdquo; je “Wanda derbijardquo;, koji se prvi puta odigrao za vrijeme travnja prošle godine gdje se također premijerno susreo na terenu s nekada najboljim prijateljem, Maxi Lopezom.

Danas se ne mogu niti sportski rukovati na travnjaku jer je Icardi “oteo” eminentnu “Wandurdquo; nekadašnjem napadaču Barcelone. Mauro je u toj utakmici postigao dva pogotka i tako u svakom smislu najavio da će od njega doista nešto i biti u ozbiljnim nogometnim kombinacijama. Da je poseban, dokazuje i izjava da ga nogomet u privatnom životu ne intrigira previše, odnosno da ne prati većinu aktualnosti i zbivanja koja su oko njega. Danas je Icardi najučinkovitiji igrač Nereazzura i zabija važne pogotke. Buffon od njegovih udaraca ima noćne more, a od nedjelje je novog neprijatelja dobio u vrataru Napolija, Andujaru. Sunarodnjak mu je zamjerio panenku iz jedanaesterca kojom je bio savladan za konačnih 2mdash;2 između Napolija i Intera na San Paolu, nakon što je tim Rafe Beniteza imao vodstvo od 2mdash;0. Icardi se ponovo istaknuo svojom sportskom drskošću i pokazao put kojim trebaju ići mladi igrači kako bi što učinkovitije razvili svoj potencijal. Naš Mateo Kovačić mogao bi izvući neke pozitivne stvari iz ovog primjera jer za desetku Intera potrebno je ipak imati cojones. (D.L.)

Olympique Lacazzette

Razumljivo je da pravi nogometni zaljubljenici prateći Le Championnat nisu previše oduševljeni ekstravagancijom i rastrošnošću PSGmdash;a i Monaca. Sto ljudi, sto ćudi, no vlada nekako dojam da običan puk više poštuje klubove poput Marseillea, St. Etiennea, Bordeauxa i Lyona. Tko je to ove sezone davao šanse ikome od njih za prvo mjesto, pogotovo Lyonu? Vjerojatno toliko hrabar nije bio ni predsjednik kluba Jeanmdash;Michel Aulas, čovjek koji se za vrijeme Lyonove dominacije Francuskom proglasio Isusom Kristom zbog velikih klupskih uspjeha pod njegovom vladavinom. “Presidenterdquo; je glavni projektant sedmogodišnje dominacije kluba koji do njegova dolaska nije imao nikakve značajnije uspjehe kroz povijest. Sedam domaćih titula prvaka (2001. mdash; 2007.) u sedam sezona i nekoliko zapaženih europskih nastupa etabliralo je Lyon u ozbiljan europski klub koji je iz godine u godinu proizvodio vrhunske igrače.

Ipak, posljednjih sedam godina Aulas ne uspijeva vratiti klub na sam vrh jer financijske mogućnosti kluba nisu ni približne kao nekad i OL se okrenuo forsiranju mladih snaga iz svoje nogometne škole. Krivudavim putem kreću se posljednjih sezona i daleko su od nekadašnjeg zenita svoje moći. Blažih ambicija prepustili su dominaciju klubu iz Pariza, svjesni svoje inferiornosti u svakom obliku i predvođeni mladim i talentiranim trenerom Fournierom pokušavaju izboriti izlazak u Ligu Prvaka naredne jeseni. Poslije 28 odigranih kola u prvenstvu nalaze se na prvom mjestu uz bod više ispred PSGmdash;a koji se posve fokusira na Chelsea u Ligi Prvaka. Lyonu bi godio prolazak Parižana jer bi tako dobili vjetar u leđa potencijalnim kiksovima Blancovih pulena u prvenstvu zbog obveza u Europi. Uz Bielsin Marseille, Lyon je najintrigantnija francuska momčad koju se isplati gledati iz kola u kolo. Njihov nogomet zadovoljava većinu kriterija i najzahtjevnijih nogometnih sladokusaca pošto je to mlada j ekipa koja njeguje napadački stil i ubojitu kontru, ponajviše zbog brzine napadača poput Fekira i Lacazzettea. Igra kratkih dodavanja njihov je forte, lijepo održavaju loptu u svom posjedu i stvaraju solidan broj prigoda pred suparničkim vratima. Pet komada stabilnom Montpellieru u gostima ovog vikenda puno toga otkriva; ovi mladići vole se nadigravati što ih ponekad odvede u slijepu ulicu pa ispuste bodove protiv ekipa koje bi trebali savladati. Mladost = ludost. Međutim, kvaliteta njihove trenutne igre sugerira da bi ih trebali gledati do kraja u utrci za Le Championnat, naročito ukoliko glavna zvijezda i najbolji igrač kluba Alexandre Lacazzette bude fit i u formi. Taj rasni golgeter može igrati i u puno jačim klubovima od Lyona i o njemu i njegovim igrama bi mogli napisati roman, ali prvo ima za zadaću ostvariti možda i nemoguću misiju mdash; postati prvakom države ove sezone. To bi ga gurnulo u kategoriju besmrtnih, pogotovo kad znamo kolike su šanse za prvo mjesto Lyona bile uoči ove sezone. (D.L.)

156 nervoznih dana Marcela Bielse

Toplomdash;hladno. Izraz kojim se najbolje opisuje vrijeme ovoga ožujka. Isto tako mogla bi se opisati i igra, odnosno rezultati Marseillea. Bielsine trupe nakon dobrog dijela jeseni u kojoj su oduševljavali nogometne ljubitelje Le Championnata, imali su period u kojem je bilo dosta oscilacija. Čak 156 dana Marcelo Bielsa čupao si je kosu i nervozno je šetao, jer upravo toliko njegova ekipa nije slavila u gostima. No, ovog kola to se promijenilo.
Na gostovanju kod davljenika Toulousea, Marseille je napokon slavio. I to na kakav način. Prvi set završio je rezultatom 1:6 (0:4), a ostatak meča nije igran. Šalu na stranu; visoka je pobjeda Marseillea iznenadila mnoge, posebno jer takve golijade nisu česte u Ligue 1, iako ih je bilo dosta baš u ovom kolu. Posljednji put Marseille je u gostima slavio još četvrtog listopada prošle godine, kada su s 1:2 svladali Caen. Od tog trijumfa prošlo je više od pet mjeseci.

Sve je bilo gotovo nakon samo dvadeset minuta utakmice kada je Marseille vodio s 0:3. Michy Batshuayi načeo je Toulouse svojim prvim pogotkom već u drugoj minuti. Do spomenute dvadesete, Bielsa se veselio još dva puta, pogodili su Aloe i Moubandje, s tim da je potonji upravo igrač Toulousea. Do kraja utakmice pogađali su (još jednom) Batshuayi te Ayew i Gignac. Ukupno šest golova za goste, a počasni pogodak za Toulouse postigao je Wissam Ben Yedder u 77. minuti.Visokih 1:6 u gostima odlično je za podizanje samopouzdanja u redovima pomalo nesigurnog Marseillea. Posebno jer ćemo u sljedećem kolu vidjeti možda jedno od rješenja u zakompliciranoj borbi za naslov prvaka. Na Velodrome dolazi lider prvenstva mdash; zahuktali Lyon. Hoće li veliki Argentinac i nakon te utakmice čupati kosu? (M.G.)


Autori: Mario Glasnović, Vice Karin, Luka Kostić, Dejan Lovrić, Boris Rakić, Juraj Vrdoljak.


Kada ste već ovdje...
... imamo jednu molbu za Vas. Iako nam čitanost raste, prihodi od neprofitnih izvora za neovisne medije, kao i prihodi oglašivača su u padu. Volonteri smo koji od nogometa ne žive, već žive za njega, ali rad i rast kojeg želimo ostvariti ne možemo postići bez financija, a ne želimo u svom rastu izgubiti neovisnost. Stoga Vas moramo zamoliti, ukoliko Vam se sviđaju naše analize, tekstovi i komentari, da nas podržite.

Pošaljite SMS sa tekstom NPLUS na broj 616478 (cijena 0,49 € s uključenim PDV-om)
Operator SMS usluge: IPT d.o.o., Miramarska 24, 10000 Zagreb, OIB: 74377537525, tel: 01/6005-607

Donirajte putem jednokratne uplate ili trajnog naloga na IBAN: HR8324070001100511089
Donirajte kreditnom karticom putem PayPala ili trajnim nalogom.

Zadnje objavljeno

Twitter