Naši su stručnjaci analzirali situaciju diljem europe, pa su se tako dotaknuli zasad promašene investicije Borussije iz Dortmunda, zapitali se kako će se rasplesti situacija u Turskoj, što je to trulo u Milanu, kako stroji Man Utd,a kako Marseille, gdje se skriva Betis i mdash; kakva je situacija u New Yorku! No, krenimo redom.
TURSKA mdash;Luda završnica prvenstva
Pet kola prije kraja turske Suuml;per lige situacija na vrhu je vrlo zanimljiva i sasvim sigurno bit će krajnje neizvjesna i napeta do samog kraja. Tri ekipe smještene su u vrhu prvenstva, a razlika je u samo jednom bodu! Bešiktaš ima 64, Galatasaray isto toliko, a Fenerbahče ima 63 boda.Vodeća momčad prvenstva koju trenira bivši hrvatski izbornik Slaven Bilić ostvarila je vrlo važnu pobjedu u gostima kod neugodnog Trabzonspora (0:2). Galatasaray je jednakim rezultatom slavio u gostima kod Akhisar Belediyespora zahvaljujući golovima Yilmaza.Kako trenutno stvari stoje ključni dvoboj bit će onaj u 33. kolu kada će u derbiju na nogometno bojište izaći Galatasaray i Bešiktaš. U slučaju jednakog broja bodova presudit će bolji međusobni omjer, a Galatasaray je po tome u prednosti jer je slavio u prvome dijelu prvenstva.Podsjetimo, Bešiktaš je posljednji put bio prvak 2009. godine, nakon toga titulu je osvojio i Bursaspor, a u posljednje četiri godine po dva puta prvaci su bili Fenerbahče i Galatasaray.
Raspored vodeće trojke do kraja prvenstva:
30. kolo:
Bešiktaš mdash; Gaziantepspor
Galatasaray mdash; Konyaspor
Sivasspor mdash; Fenerbahče
31. kolo:
Mersin mdash; Galatasaray
Fenerbahče mdash; Erciyesspor
Akhisar Belediyespor mdash; Bešiktaš
32. kolo:
Galatasaray mdash; Genclerbirligi
Mersin mdash; Fenerbahče
Bešiktaš mdash; Konyaspor
33. kolo:
Galatasaray mdash; Bešiktaš
Istanbul Basaksehir mdash; Fenerbahče
34. kolo:
Fenerbahče mdash; Kasimpasa
Rizespor mdash; Galatasaray
Bešiktaš mdash; Genclerbirligi
(M.G.)
ŠPANJOLSKA mdash; Zeleno mdash; bijeli su vrhovi planina
Sevilla, glavni i najveći grad španjolske provincije Andaluzije, sa svojih milijun i pol stanovnika, spada među najveće i najljepše španjolske gradove. Osim toga, dala je Sevilla i dva velika nogometna kluba. O Sevilli CF znate manje više mdash; sve. Prošlogodišnji osvajači Europa lige predvođeni Rakitićem, i ove su sezone u fokusu europske nogometne javnosti zbog velike borbe koju vode za plasman u Ligu prvaka. U La Ligi se bore za četvrto mjesto koje vodi u kvalifikacije, a šansu imaju i u Europa ligi, gdje bi ih pobjeda odvela izravno u skupine najelitnijeg natjecanja, a postali bi i prvi klub koji je spomenuto natjecanje osvojio četiri puta (Kup UEFAmdash;e je priznat kao preteča Europa lige). No, mi se danas nećemo baviti Sevillom, nego njihovim gradskim rivalima.
Real Betis Balompie, osnovan je prije gotovo sto osam godina. Može se klub podičiti slavnom poviješću u kojoj je osvojen jedan naslov prvaka Španjolske, i dva Kupa Kralja, od kojih je posljednji bio prije deset godina. Kroz povijest, dres Betisa nosili su i tri hrvatska reprezentativca, među kojima je najveći trag definitivno ostavio Robert Jarni koji je s Betisom osvojio drugo mjesto u La Ligi. Osim njega, igrači Betisa bili su i dva Osječana, Marko Babić i Nenad Bjelica. No, zadnjih sezona Betisu baš i ne ide najbolje. Svaka sezona je ples na rubu ostanka u najvišem rangu španjolskog nogometa, a prošla sezona bila je također takva. Izmoreni dodatno nastupom u kontinentalnom natjecanju, igrali su katastrofalno u domaćem prvenstvu i kao posljednji ispali u Segundu. Očekivalo se da će u ovoj sezoni biti jedni od favorita za povratak u Primeru, ali ipak su svi bili oprezni u najavama. Na njihovu sreću, prognoze su se ostvarile.
Šest kola prije kraja, Betis je na prvom mjestu sa šest bodova prednosti nad trećeplasiranim Sportingom iz Gijona (prva dva mjesta vode direktno u Primeru, od trećeg do šestog razigravaju za preostalo mjesto), i navijači su uvjereni da će ponovno gledati svoje ljubimce u borbi s Realom, Barcelonom i ostalim najjačim klubovima. Do kraja prvenstva imaju gostovanje kod Mallorce, Racinga i Tenerifa (svi nekadašnji prvoligaši), a na Estadio Benito Villamarin im dolaze Alcorcon, Sporting i Lugo. Nikako lagan raspored, ali bodovna zaliha i raspored odigravanja trebali bi jamčiti da će na kraju imati razloga za slavlje. Dvije najveće zvijezde momčadi ove sezone su definitivno Ruben Castro i Jorge Molina. Tridesetčetverogodišnji Castro i godinu dana mlađi Molina, vjerojatno bi u Hrvatskoj bili proglašeni tehnološkim viškom i veteranima, a Betis vode nazad u Primeru. Ostaje nada da će Betis do kraja sezone održati visoku razinu igre i vratiti se gdje mu je mjesto. (T.P.)
NJEMAČKA mdash; Forma Mkhitaryana kao sinonim za klub iz Dortmunda
Subotnjim remijem (1mdash;1) u utakmici Hoffenheima i Borussije iz Dortmunda neće biti zadovoljna niti jedna strana, obje u borbi za mjesto koje vodi u Europa ligu. No, Borussiji taj eventualni izlaz u Europu u ovom trenutku možda znači i više, s obzirom da bi plasman u EL i moguće osvajanje DFB pokala djelovao kao fenomenalna sezona ako u obzir uzmemo njihovu formu i činjenicu da su do prije gotovo dva mjeseca bili posljednja momčad Bundeslige. U globalu je momčad Borussije iznimno dekoncentrirana u svim fazama igre; ova utakmica nije bila izuzetak. Od obrane koja redovito ostavlja previše prostora pri izlasku na presing, predvođena Hummelsom koji je mdash; unatoč pogotku mdash; i protiv Hoffenheima odgovoran za nekoliko početničkih, paničnih grešaka; sve do napada koji ponovno nije iskoristio nekoliko čistih prigoda za gol.
Tu je opetovano bez učinka ostao Henrikh Mkhitaryan, koji je ove sezone očito postao sinonim za formu Borussije. Armenac je po dolasku u Njemačku bio instrumentalna figura u napadu, s nekoliko zapaženih izdanja kao primjerice u onoj pobjedi 3mdash;0 nad Bayernom. Ukupno je prošle sezone zabio 13 golova uz 10 asistencija; respektabilna brojka s obzirom da nije ni u ulozi naisturenijeg čovjeka na terenu. Ove sezone je pak situacija drastično lošija, zapeo je na tri pogotka i dijametralno suprotnoj količini promašaja. Uz postotak točnih dodavanja od tek 76.1% debelo je ispod očekivane razine u ligi u kojoj nekoliko igrača taj prosjek drži na 90%.
I kada dođe u golmdash;šansu (kao primjerice u subotu kada nije ni iz drugog pokušaja nakon prodora Aubameyanga uspio zabiti), kao da odabere najlošije moguće rješenje, što je jasan indikator uzdrmanog samopouzdanja i psihe. Razlog za takvo stanje ne moramo duboko tražiti, ali je dosta znakovit komentar njegovog agenta, Mina Raiole, koji je u veljači za goal.com izjavio kako “Henrikh čak razmišlja o odlasku iz Borussije”, pravdajući to navodno “nesnalaženjem u svlačionici Borussije kao i životom u Njemačkoj”. Doduše, s Kloppom na izlaznim vratima, vjerojatno će pričekati razvoj situacije kod Tuchela. Hoće li pronaći zajednički jezik ili će Armenac svoju karijeru nastaviti drugdje, stvar je dosadnih špekulacija. Ono što je sigurno, Mkhitaryan je na neki način ove sezone oličenje igre čitave Borussije. (J.V.)
SAD mdash; Bilo jednom na Yankee Stadiumu
Jedne nedjeljne večeri istrčaše Clint, Mix, Pappa, Obafemi i Jeb na travnjak slavnoga Yankee Stadiuma, doma New York Yankeesa, poznate modne marke bejzbol kapa i povremenog bejzbol kluba. Po imenima bi se reklo da se radi o kakvoj ekskurziji privatne škole ili možda elitne četvorke i šampiona u Pokeacute;monima, no zbila se vjerovali ili ne nogometna utakmica. Utakmica pravoga nogometa bez oklopa i jajolike lopte, s jednako nesposobnim sucima i jednako bučnim navijačima. Utakmica između novooformljenog New York City FC i već uglednih MLS veterana, Seattle Soundersa.
Čudno je bilo gledati utakmicu na očigledno prilagođenom zdanju nenaviknutom na nogomet, no to je nešto na što će se navijači NYCFCmdash;ja (a ima ih već) morati priviknuti par godina dok im se ne sagradi stadion u Bronxu.Pred oko 25 tisuća ljudi domaćini su dobro krenuli u utakmicu, dominirajući posjedom i stvorenim opasnim situacijama. Kapetan Mix Diskerud stvarao je najviše problema gostima iz Seattlea, no protivno situaciji na terenu, baš gosti su poveli brzim kontranapadom i sigurnom realizacijom najmlađeg pedesetogodišnjaka Obafemija Martinsa. Domaći su na odmor otišli s pogotkom zaostatka, ali već u 54. minuti uspjeli su izjednačiti akcijom Mullinsa i Ballouchyja. Ballouchy je nakon proslave gola već izlazio vani, a zamijenio ga je David Villa.
To nije donijelo ništa novo u igri i pet minuta nakon Clint Dempsey opet dovodi Seattle u vodstvo. Nedugo nakon toga, asistirao je Martinsu za njegov drugi gol na utakmici te efektivno ubio nade domaćoj momčadi koja je do kraja utakmice ostala i s igračem manje (podaci igrača poznati redakciji). NYCFC će se morati trgnuti iz lošeg ulaska u sezonu (samo jedna pobjeda u osam utakmica) ako žele idući vikend pomrsiti račune gradskim rivalima Red Bullsima, a Seattle nastavlja gostujuću turneju u Columbusu kod Crewa. I tu bi trebali ići na pobjedu ako žele izbiti na čelo konferencije, no u prilično izjednačenim odnosima MLSmdash;a, 3 boda nigdje nisu sigurna. (B.R.)
ENGLESKA mdash; Ima United još pure za pojesti
Manchester United plasirat će se u Ligu prvaka. Vjerojatno kroz kvalifikacije, a možda nekim čudom uspiju izboriti i direktan plasman. No, ono što se događa u zadnja tri kola nikako ne može uliti dozu optimizma navijačima Uniteda. U samo dvije stotine i sedamdeset minuta razbijena je iluzija da je Manchester spreman za velike stvari i novi europski iskorak nakon sezone u kojoj nisu ni igrali u europskim natjecanjima. Muče se izabranici Louisa van Gaala cijelu sezonu, teško razbijaju bunker protivnika, ali nerijetko ih je pomazila i sreća. Everton je prošlu subotu pokazao kako igrati protiv Uniteda, i jasno je da će momčad predvođena nizozemskim stručnjakom još puno morati raditi ne bi li dosegla kvalitetu koja je potrebna za povratak na stare staze slave. I dok su navijači odmetnutog United of Manchestera imali puno razloga za slavlje zbog ostvarenog plasmana u viši rang natjecanja, navijači originalnog Uniteda imaju puno razloga za zabrinutost. Beskonačna dodavanja i bezidejnost u igri, razbijena je Evertonovim kontrama i potpuno zasluženo Everton je slavio s visokih 3:0. McCarthy, Stones i Mirallas otkrili su sve slabosti Manchesterove trome obrane, a isto je protekli vikend napravila i momčad West Bromwich Albiona.
Teška kriza uhvatila je United, tako da čak ni jedan od najiskusnijih i najboljih igrača, Robin van Persie nema samopouzdanja i ne može zabiti. Ni iz igre, ni s bijele točke. Jasno je da će Glazeri morati posegnuti duboko u svoje novčanike i dovesti nekoliko igrača za iduću sezonu. Želja Louisa van Gaala je Mats Hummels, ali sigurno neće biti jedini na listi želja. Prijelazna sezona Uniteda polako se bliži kraju, cilj će biti ostvaren, ali daleko je ovo od onog Uniteda kojeg smo imali priliku gledati pod vodstvom Sir Alexa Fergusona. Poimence vrlo kvalitetna momčad ipak nije jamac vrhunskog rezultata. No, ukoliko bi ostvarili želje trenera i doveli mu Balea, Hummelsa i možda još nekog, mogli bi se nadati nečem boljem. Dotad će ova momčad morati pojesti još puno pure, kako bi rekli naši stari. I puno, puno raditi da stignu Bayern, Barcelonu, Real, ali i domaće protivnike Chelseja i Arsenala. (T.P.)
ITALIJA mdash; Nije u šoldima sve…
Šesnaest bodova razlika je između pozicije koju trenutno okupira slavni AC Milan i pozicije koju Cagliari, gotovo siguran putniku Serie B. Trideset i šest bodova razlika je između prvaka Juventusa i današnjeg okupatora sredine ljestvice, Milana. Ne treba ovdje biti Pitagora niti Aristotel da bi se došlo do jednostavnog zaključka mdash; Rossoneri proživljavaju jedne od najtežih trenutaka u novijoj povijesti. Skupina igrača koju predvodi Filippo Inzaghi vlastitom kvalitetom možda i zaslužuje bolji plasman, međutim, utakmice se ne dobivaju na papiru. Beskarakterni tim djeluje izgubljeno, nepovezano i bezvoljno. Dok se opća nogometna nekvaliteta i rezultatska inferiornost naspram Juventusa, Napolija, Lazija i Rome može donekle istolerirati, nezalaganje i trud za crvenomdash;crni dres ne mogu nikako.
Očigledno je to kako izabranici Gallianija i Inzaghija ne shvaćaju težinu i svetost dresa kojeg nose. Ne shvaćaju koliko je krvi i znoja uloženo u njegovu vrijednost, ne shvaćaju koliki put su morali prevaliti legendarni igrači poput Paola Maldinija, Billya Costacurte, Gennara Gattusa i Andreja Ševčenka kako bi održali sedmerostrukog europskog prvaka tamo gdje pripada mdash; pri ili na vrhu. Današnji plaćenici zadovoljavaju se ispunjenjem sna igranja za veliki klub uz minimalnu žrtvu jer tamo negdje za desetak godina, pisat će im u CVmdash;u kako su nosili dres AC Milana. Klub žudi za velikim promjenama i pospremanjem nereda, a fanovi i navijači se nadaju boljim danima dolaskom tajlandskog tajkuna Bee Taechaubola. Nadaju se da će on osvježiti financije i pokrenuti stvari u pozitivnom smjeru, no ne treba očekivati čuda preko noći.
Za Rossonere je pozitivna stvar to što je ova katastrofalna sezona po njih pri kraju i što će od iduće igrati samo domaća natjecanja. Pred sobom imaju četiri mjeseca u kojem moraju riješiti kadrovsku križaljku, prije svega pronaći čovjeka koji svojim karakterom i znanjem može formirati grupu igrača koja će svaku utakmicu Serie A igrati na tri boda. Infiltriranje legende poput Paola Maldinija svakako pridonosi napretku prema tom cilju jer takav će šampion sigurno znati kako mobilizirati beskarakterni roster. Kažu da je Juventus tvornica, a Milan obiteljski klub. Vrijeme je da i Milan postane tvornica, točnije vojarna, maksimalno ozbiljan klub koji će se ekspresno vratiti u vrh domaćeg, a potom i europskog nogometa. Neprirodno ih je gledati tu gdje jesu i prema posljednjim objavama, gradnjom novog vlastitog stadiona uz snažni tajlandski kapital, trebalo bi doći do velikog zaokreta. Posla je i previše…
S druge strane, tvornica je nastavila proizvodnju rezultata i trofeja. Pobjedom na Marassiju pogotkom Artura Vidala, Juventus je osigurao četvrti uzastopni naslov prvaka Italije. Uspjeh vrijedan divljenja, iako nisu morali proliti previše znoja za njega. Kombinacijom vlastite moći i slabašne konkurencije, Bianconeri su nazdravili šampanjcem puno prije matematičke potvrde u Genovi. I baš zbog ovakvih stvari, Talijanima je potreban moćni Milan, prirodni rival Juventusu. U priču se mora ubaciti i Inter pod garancijom da će Roma, Lazio, Napoli i Fiorentina ostati na trenutnoj razini u najblažem slučaju. Tako bi se stvorila zdrava konkurencija koja bi podigla zanimljivost čitavog Calcia, pa bi iz te konkurencije porasla i kvaliteta samog nogometa čime bi talijanski euro predstavnici mogli stvoriti konstantu kroz Ligu Prvaka i Ligu Europe. Pišući ovako ugrubo i banalno, čini se jednostavno. Međutim, dug je put oporavka milanskih divova i stoga bi njihove pristalice trebale biti strpljive do krajnjih granica, bez obzira na to što za vlasnike imaju tajkune. Nije u šoldima sve… (D.L.)
FRANCUSKA mdash; Što radi Bielsa?
Pomalo nevjerojatno zvuči podatak da je Marseille do ovog kola, zadnju pobjedu ubilježio protiv Lensa 22.3. Momčad koja se borila za naslov prvaka, drastično je pala nakon bolnog poraza u derbiju protiv PSGmdash;ai pali su na rub “europa zone”. Nastavak je to trenda kojeg je Bielsa “njegovao” još u Bilbau, gdje momčad fizički, a zatim psihološki i taktički jako pada pred kraj sezone. Izuzev bolesno visokih tjelesnih zahtjeva koje postavlja pred igrače i smanjenog obima rotacija, razlog leži i u adaptaciji na europski koncept priprema i trenažnih procesa koji je za razliku od Južne Amerike zaokružen, ne dijeli se na Aperturu i Clausuru.
Gostovali su kod davljenika i dobrog domaćina (zašto ne igraju bosansku ligu?) Metza, za koje igra kultni Malouda, koji je pobjedu trebao još žustrije, jer se radilo o posljednjem vlaku za spas prvoligaškog statusa. Nakon dugo vremenea, Marseille je zaigrao onako kako to El Loco usitinu želi. Metz se branio u dosta uskoj formaciji, a to su vrhunski koristili uvlačeći krila u sredinu da opterete suparničke holdere, nakon čega bi se čitava forma Metza suzila, pa je to ostavilo mnogo prostora za Leminu i Mendya na bokovima, čime je Marseille stalno imao opciju za izlazak na suparničku polovicu. Otamo nadalje, ekipu je krasilo upravo ono što je Bielsin rukopis mdash; verticalidad, konstantne kretnje bez lopte, otvaranja novih pas opcija i rotacije koje tjeraju braniče na preuzimanje.
Gignac je još jednom potvrdio, na stranu dva gola koja su odlučila utakmicu, da je idealan napadač za ovakav stil igre mdash; mobilan i inteligentan u kretnji, sposoban biti “mantinela” krilima koja direktno napadaju koridore koje on otvori. Payet je na poziciji lutalice sjajno “pronalazio igru” mdash; uvijek se nalazio u blizini lopte, dovoljno da konstantno utječe na nju i stvara sistemski višak. Ayew je ponajveći Marseillov neiskorišteni potencijal mdash; iako i sada često igra sjajno, dojma sam da na osnovu svojeg tehničkog znanja i atleticizma, može i mnogo više. Vidljivo je bilo da Marseille u situacijama kada mora igru fiksirati uz aut liniju (ako ga suparnik tamo istjera), radi izolaciju za krilo na suprotnoj strani mdash; baš tu fantastičan Ayewov talent dolazi na vidjelo.
Pokazao je Marseille i slabosti mdash; i dalje im se dese manje crne rupe u presingu koje su pri ovom intenzitetu i igri daleko od gola (na centru igrališta) često pogubne. Njihovi bekovi često predaleko izlaze za suparničkim krilima, što suparnik često koristi ubacujući druge igrače (obično napadače) njima iza leđa. To je ovdje Metz ciljano radio, ali su Fanni i N’Kolou odličnim lčitanjem igre osujetili takve pokušaje. Iako je odigrao vrlo dobru utakmicu, Marseille je i dalje veliki work in progress. Iskristalizirala su se imena za blisku budućnost, riječ je o generaciji s mnogo talenta i jednim od najboljih stručnjaka na svijetu koji bi u direktnom srazu s Monacom iduće kolo mogao dati svojoj ekipi velike šanse da uđu u Ligu prvaka i prolongira svoj boravak na njihovoj klupi. Ukoliko se to zbudi, nije nimalo pretjerano reći da ćemo gledati jednu od najuzbudljivijih ekipa u Europi. Za Metz se ispostavilo, iako su dobar komad prvog dijela sezone bili na petom mjestu, da je drugoligaški nogomet prigodniji habitus. Do iduće Registature… (V.K.)
Vice Karin, Toni Perković, Boris Rakić, Dejan Lovrić, Juraj VrdoljaK, Mario Glasnović
