Uli Hoeness tijekom svoje dugogodišnje vladavine doveo je FC Bayern Muuml;nchen do trenutno najmoćnijeg i financijski najstabilnijeg kluba na svijetu. Njegov “životni projekt” završio je neslavno prije par tjedana, nakon što je zbog utaje poreza osuđen na tri i pol godine zatvora.
Priča o utemeljitelju modernog Bayerna počela je davne 1979. godine kada je zbog ozljede koljena morao prekinuti svoju aktivnu karijeru u 27. godini te postao najmlađi menadžer kluba u povijesti Bundeslige. Pod njegovim vodstvom klub je osvojio 18 titula prvaka Njemačke, 11 njemačkih kupova te dva naslova Lige prvaka.
Od samog početka Uli Hoeness krenuo je u optimiziranje poslovanja kluba uz pomoć široke ponude navijačkih rekvizita i pronalaženja velikih sponzora. Dugo godina najveći prihod ostvarivao se od prodaje ulaznica, dok je u zadnje vrijeme taj prihod bio manji od 20 posto od ukupnog godišnjeg prihoda kluba. Bayern Muuml;nchen prošlu je godinu završio s ukupno 400 milijuna eura prometa i procijenjenom vrijednosti kluba od 1,3 milijarde eura. Veliki sponzori Adidas i Audi ušli su vlasničku strukturu dioničkog društva, dok je Allianz u siječnju 2014. godine za udio od 8,33% dionica platio ukupno 110 milijuna eura, čime su podmirene sve obaveze za Allianz Arenu te je klub službeno bez dugovanja.
Ove zasluge zasigurno pripadaju vrsnom menadžeru Hoenessu koji je uvijek bio gladan uspjeha, što je i potvrdio svojom izjavom da “nije odgovoran nogometu, već isključivo Bayern Muuml;nchenu“. Klupska politika kupovine najboljih igrača izravnih konkurenata, što se događalo iz godine u godinu, javno je kritizirana. Međutim, bavarska moć novca uvijek je bila jača.
Uli Hoennes koji je 1999. godine proglašen za menadžera godine slovio je za moralnu vertikalu njemačkog nogometa do trenutka kada ga je pohlepa odvukla u ovisnost trgovanja na burzi. Novinar magazina Stern otkrio je početkom 2013. godine da jedan visoki nogometni dužnosnik posjeduje dva tajna računa u Švicarskoj preko kojih se obavlja transakcija trgovanja stranim valutama te da porez na ostvarenu dobit nije prijavljen njemačkoj poreznoj upravi. Nakon što su počela medijska nagađanja, Uli Hoeness prijavio je osobno poreznoj upravi postojanje dva tajna računa i neprijavljivanje poreza.
Na redovnoj sjednici Nadzornog odbora u svibnju 2013. godine stavio je svoj mandat na raspolaganje. Ipak, njegov je zahtjev odbijen te je i dalje nastavio obnašati funkcije u klubu. S obzirom da je klub vodio kao obiteljsku tvrtku te je njegovao osjećaj pripadnosti za sve djelatnike, bez obzira na ponuđenu ostavku – vjerovao je mu klub neće okrenuti leđa. Tako samouvjeren na Godišnjoj skupštini članova, u studenom 2013. godine, prepustio je članovima da odluče o njegovoj sudbini u klubu. Iako je već službeno bio pokrenut sudski postupak zbog utaje poreza, članovi kluba glasovali su ZA njegov ostanak na dužnosti.
10. ožujka 2014. godine počeo je proces godine koji je trajao ukupno četiri dana te je bio otvoren za javnost. Tužiteljstvo je tražilo pet i pol godina zatvora za utaju od ukupno 28,5 milijuna eura u periodu od 2003. do 2009. godine. Uli Hoeness na kraju je proglašen krivim po sedam točaka optužnice te je osuđen na tri i pol godine zatvora. Zanimljivo je da nije htio uložiti žalbu nakon presude, iako je zakonski to mogao, već je nakon presude izrazio žaljenje zbog počinjenje “životne pogreške”. U službenom pismenom obrazloženju prihvatio je presudu te odstupio s mjesta predsjednika kluba i predsjednika Nadzornog odbora.
Samo nekoliko dana nakon toga “njegov” Bayern osvojio je 24. naslov prvaka Bundeslige u rekordnom 27. kolu. Najveći kuriozitet dogodio se kada je trener Pep Guardiola nakon utakmice izjavio da je “titula posvećena najvažnijoj osobi u klubu, Uli Hoenessu“. Prvi put u povijesti Bundeslige jedan naslov posvećen je javno na stadionu i pred milijunima gledatelja na malim ekranima – osobi koja u tom trenutku više nije pripadala klubu, koja je pravomoćno osuđena na zatvorsku kaznu i koja je u samo godinu dana od moralne vertikale postala kriminalac.
Mnogi mediji u Njemačkoj i Švicarskoj pitaju se je li upravo kratak sudski postupak i Hoenessovo priznanje spriječilo razotkrivanje puno veće afere s tajnim računima. Starogrčka poslovica kaže da “oni koji neprirodno za nečim čeznu često izgube i ono što posjeduju”. Uli Hoennes nije posjedovao klub, napustio ga ja zbog pravomoćne presude ili moralne odgovornosti, no zasigurno je izgubio svoj ugled i dostojanstvo koje je gradio posljednja četiri desetljeća.
Na kraju nam jedina utjeha može biti činjenica da barem negdje u Europi postoji pravni sustav koji je za sve građane jednak.
Romano Kolendić
