Nikako da se trener i igrači Hajduka ugledaju na vlastite navijače – one koji će pomoći da se ponovno do posljednjeg mjesta popune tribine Aldo Drosine. Umjesto odlučnosti, u najavi utakmice opet slušamo poznate rečenice: „opasna Istra“, „neporaženi kod kuće 16 utakmica“, „igrali smo dobro protiv Varaždina“, „treba biti strpljiv“, ili pak floskulu „nije bitan sustav, nego igra“.
Koliko god te tvrdnje bile sportski korektne, dojam je jasan – dominira strah. Taj duboko ukorijenjeni oprez tjera igrače daleko od onog hajdučkog stava – stava koji poštuje navijače, povijest kluba i, u konačnici, uloženi novac. Nije onda ni čudno što gledamo blijede predstave protiv Dinama iz Tirane, Varaždina ili Vukovara. Strah od greške, vraćanje lopte unatrag, prebacivanje odgovornosti – neka rizik preuzme netko drugi.
Istina, dvije posljednje pobjede sigurno su vratile barem dio samopouzdanja. A i valjda je stožeru napokon jasno da je eksperiment s trojicom otraga – promašaj.
- Sustav igre
Garcia gotovo djetinje ponavlja da sustav nije važan. Naravno da nije ključan sam po sebi, ali kad igraš s tri stopera, automatski si zakinut za tehniku potrebnu u organizaciji napada. Nije Hajduk baš klub iz top 5 liga da zadnja linija može s lakoćom slati laserske dijagonale ili ulaziti s loptom brzo do napadača. Nisu stoperi loši, ali treba biti svjestan i njihovih ograničenja.
Dodamo li tome i težak teren koji ne ide u prilog takvoj postavci, jasno je da je eksperiment – barem se nadamo – završen.
- “Opasna” Istra?
Da, Istra nije poražena 16 utakmica zaredom na domaćem terenu. To je činjenica. I dobra su momčad, posebno kod kuće – ali ne zato što su napadački opasni, već jer obrambeno stoje jako dobro.
Garcia je to ispravno uočio, a i nije teško – Marešić i Koski su im najbolje ocijenjeni igrači, dok im je prvi napadač tek 12. po učinku u momčadi. Među šest najbolje ocijenjenih su još Kadušić, Kolić, Maurić i Lončar. Jasno je da se sve temelji na čvrstoj obrani, a napadi se grade preko Lončara.
Statistika to potvrđuje:
Zabijaju malo – samo 9 golova (jedino je Osijek gori s 8),
Imaju najmanje stvorenih velikih prilika (13),
Posjed je na 47%,
Zadnji su u HNL-u po točnim centaršutevima (3 po utakmici) i udarcima na gol (9,6),
Ali su prvi po broju oduzetih lopti,
Uz to su najkorektnija momčad lige (13 žutih kartona, 9,9 prekršaja po utakmici).
Napomena, Hajduk je odmah iza po prekršajima i kartonima – pa možemo očekivati “prijateljski” susret, bez previše grubosti.
- Što znači “strpljivost”?
Garcia poziva na strpljivu igru – što ima smisla kad znaš da Istra čeka pogrešku. Ali problem je u interpretaciji. Kod Hajduka to „strpljivo“ često postaje „dosadno“: vraćanje unatrag, bočno do besvijesti… pa sve nalikuje na onu utakmicu protiv Varaždina – sporo i bezidejno.
Strpljivost ne smije biti alibi za neambicioznost. Treba brzo kružiti loptom – pa okomito lakše pronalaziti rupe. Sumnjamo, doduše, da ćemo to dobiti nakon onoga u Vinkovacima. Ali, uvijek se treba nadati.
- Hajdučki stav
Stav igrača i pristup utakmici moraju se mijenjati. Ovakvim izjavama i pripremama poruka je jasna: „bod je kao kuća“, jer eto, Istra nije izgubila doma 16 utakmica, a bi pobjeda bila ravna čudu. Zašto tako?
To jednostavno nije mentalitet s kojim Hajduk može ići naprijed. Nadamo se samo da će se igračima skinuti s leđa bar uteg sustava s trojicom otraga pa da to doprinese slobodnijoj igri.
U ovoj utakmici vrijeme je i da izgovore poput “tek su stigla pojačanja” – zaboravimo. Sad je prošlo dovoljno vremena i mora se vidjeti napredak.
- Za kraj. Varaždin? Lokomotiva?
Kao pokušaji zamagljivanja stvarnosti. Rečenice poput: „protiv Varaždina je bila dobra utakmica“ i „Lokomotiva će imati problema protiv Vukovara“ – to jednostavno ne stoji.
Varaždin je prepustio loptu Hajduku jer zna da Hajduk s njom ne zna ništa. Da su igrali još sedam dana, gol ne bi zabili. To nije dobra igra, to je nemoć. A Lokomotiva, iako nije pobijedila Vukovar, pokazala je daleko više – i igre i želje.
Unatoč svemu, nadamo se da će se Hajduk iz Pule vratiti s tri boda i pjesmom. No i remi bi bio prihvatljiv – ali samo ako igrači pokažu kvalitetu, karakter i odlučnost. Takav nastup bi i Garciju mogao vratiti u ravnotežu, u onu verziju s početka – optimističnu, hrabru i realnu.
