Mnogi su mi ljudi, poznati iz najrazličitijih razdoblja mog života, početkom ljeta prilazili i osim standardnog: “Kako je?” imali spremno samo jedno pitanje, nadajući se da će moj odgovor biti drugačiji od onoga što su pročitali, čuli ili možda tek negdje usput od nekoga načuli.
Nažalost, kao ni prethodni izvori, nisam imao dobre vijesti. Mogao sam samo potvrditi informaciju i još jednom nevoljko i s tugom u srcu naglas reći: “Da, Orijent je otišao u stečaj i onakav kakvog smo ga znali mi, vaš otac i njegov otac, nakon 95 godina je prestao postojati”.
Čak i oni koji redovito i dobro prate nogomet nisu bili sigurni što se zbiva na Krimeji, jer u dnevnom lokalnom tisku (o televiziji da i ne govorim) za Crveno-Bijele s Krimeje već dugo godina nema mjesta, a kad ih se i spomene, onda se samo šturo prenosi rezultat ili je riječ o nekom negativnom kontekstu.
U ovom ću tekstu, onima koje zanima cijela priča o stečaju, samo ukratko reći da Orijent ide dalje, ali pod novim nazivom “HNK Orijent 1919” , pod kojim će se već ove sezone natjecati u 5. državnom rangu, tj. u 1. županijskog ligi Primorsko-goranskoj.
Stečaj se dogodio, klub je ugašen, ali njegovo najveće bogatstvo – omladinska škola s preko 200 djece, naravno, nije, i novi klub, iznikao iz jedne od par paralelnih klupskih udruga osnovanih u turbulentnom razdoblju prije kojih desetak i više godina, ide dalje, upravo s tom školom nogometa kao temeljem budućeg djelovanja.
Novonastala situacija i idući koraci u ustroju i funkcioniranju kluba bit će možda tema nekog drugog teksta, a u ovome ću pokušati sažeti povijest Orijenta, tog ponosa Sušaka i približiti ga svima onima koji ga ne poznaju dovoljno, a čuli su za njega. Jer bezbroj smo se puta uvjerili, prateći Orijent po cijeloj Hrvatskoj, koliko je poznat i drag mnogim ljudima (a nerijetko i izvan granica Lijepe naše), koji će za njega uvijek imati samo riječi hvale i podrške, klub koji simbolizira radničku klasu i otpor unatoč ugnjetavanju jačega. U svakom slučaju rado viđen gost koji se nikada nije odrekao hrvatstva i njegovih simbola – crveno-bijeli kvadratići nisu ni u doba najvećeg “mraka” micani iz grba!
Prije svega treba spomenuti kontekst vremena u kojem je klub nastao. Riječ je o burnoj 1919. godini, godini nakon završetka 1. svjetskog rata. Ne treba spominjati kakve je posljedice svjetski sukob ostavio, a pogotovo koliko je zamršena situacija bila na području Kvarnera, tj. Rijeke i Sušaka.
Neću duljiti političkim zavrzlamama, ali 1919. Sušak je, dakle cijelo područje istočno od Rječine, proglašen Gradom. Dok sve zapadno od Rječine “odlazi” pod D’Annunzijevu vlast, a kasnije i Kraljevinu Italiju, Sušak pada pod Kraljevinu SHS, kasnije Kraljevinu Jugoslaviju, pa NDH, kratko pod vlast Talijana, a zatim i Nijemaca.
U cijelom tom vrtlogu, Grad Sušak se razvijao kao nikad. Doseljavali su se Hrvati iz svih krajeva u potrazi za poslom (95% stanovništva rimokatoličke vjeroispovijesti), a rezultat njihovog rada i vrijednog domaćeg stanovništva su razvoj luke, željeznice, cesta, vodovoda, rasvjete, gimnazije, kupališta, hotela, Svetišta na Trsatu… Iz nekad slabo naseljenog područja niknuo je (po popisu stanovništva iz 1931.) osmi po veličini grad u Banovini Hrvatskoj. Iza Zagreba, Splita, Osijeka, Šibenika, Karlovca, Mostara i Dubrovnika.
Usporedo s razvojom grada, razvijala se i nogometna priča začeta u proljeće 1919.
Grupa lokalnih poduzetnika, ili bolje rečeno obrtnika, mesara, pekara, bravara, ličilaca i sl., dolazi na ideju koja je dugo tinjala. Ideju o osnivanju jedinstvenog nogometnog kolektiva na području Sušaka. Već ranije postojala su dva manja kluba, ali ovaj novi niknuo je spontano i prigrljen među Sušačanima, uglavnom radnicima.
Ideju za ime dao je mesarski pomoćnik Franjo Matković, koji se prisjetio jednog putovanja u Ameriku gdje je u nekoj luci vidio parobrod imena “Orient”. Na prvu ime je bilo zvučno i upečatljivo te je i prihvaćeno. Antologijske su riječi pokojnog Matkovića: “Ja san rekal neka bude ‘Orient’, i bil je ‘Orient’!”
Ubrzo se šivaju i prve garniture, crvene košulje i bijele hlačice, a učlanjenje se izvršava na terenu obilazeći domaćinstva (kakav marketing budućnosti hah?!). Odigravaju se i prve utakmice u svrhu kvalificiranja u Zagrebački nogometni podsavez, a 1922. bilježimo i prvo gostovanje u Gospiću.
U Orijentu su tada igrali radnici, uglavnom lučki, a na (u tadašnje vrijeme daleka i nekomforna putovanja) ide se o vlastitom trošku kako god se znalo i umjelo, ali želja za igrom bila je jača od svih nedaća koje su pratile uglavnom sve klubove tog vremena.
U međuvremenu, 1923. svečano je otvorena i Krimeja – stadion na kojem i dan danas igraju sve generacije Orijentaša, a na kojem su mjestu nekad bili vrtovi i vinogradi. U izgradnji su sudjelovali brojni Sušačani, a radilo se danonoćno i naravno dobrovoljno, što dovoljno pokazuje s kakvim je žarom lokalno stanovništvo “gradilo” Orijent.
13.05.1923. na novom igralištu gostuje Hajduk i odnosi tijesnu 3:2 pobjedu, a na službeno otvorenje sedam dana kasnije stigao je ugledni i 16 godina stariji HAŠK i pobijedio 1:0. Upravo prošle godine, zahvaljujući entuzijazmu Kluba navijača, obilježena je i 90. godišnjica tog susreta ponovnim gostovanjem kluba s Peščenice, gdje ovaj put Orijent slavi.
Godine su prolazile, a Orijent je uspješno igrao ligu podsaveza i razne prijateljske susrete, s Concordijom, momčadima sastavljenima od britanskih mornara, Hajdukom, Građanskim, Segestom, Fiumanom…
Klub je postao dio identiteta Sušaka i njegov ponos, što je ostao do dana današnjeg. Uz njega su stasale nove generacije čiji je doprinos nemjerljiv u idućem razdoblju i koje su utabale putove prepoznatljivosti i poštovanja puno šire od područja Kvarnera.se osniva i B momčad, tj. juniorski pogon, a 1936. se na Krimeji postavlja trava i grade tribine. Svojevrsna nagrada svemu bila je pobjeda protiv tadašnjeg prvaka Concordije.
1931. se osniva i B momčad, tj. juniorski pogon, a 1936. se na Krimeji postavlja trava i grade tribine. Svojevrsna nagrada svemu bila je pobjeda protiv tadašnjeg prvaka Concordije.
No, dolaskom novog ratnog vihora jenjavaju i sportske aktivnosti na Sušaku. Teren je uništen, mnogi igrači su se razmilili po bojištima, a u prilog nastavku djelovanja kluba nikako nije išla činjenica da je Orijent odbio želju okupacijskih vlasti da se natječe u okupiranom području!
Rat je prošao, ali do ponovnog funkcioniranja kluba pod starim imenom trebalo je proći još nekoliko godina. Poslijedice rata, razne političke igre i ujedinjenje Sušaka s Rijekom 1947. godine, imale su za posljedicu neaktivnost izvornog Orijenta jer su se u međuvremenu oformila tri nova kluba (Budućnost, Primorje i Jedinstvo) za koje su igrali uglavnom njegovi igrači.
Konačno, nakon raznih fuzija i igranja pod drugim imenima, iznimnom upornošću i nepokolebljivošću, 1953. vraća se staro i prepoznatljivo ime i tako biva sve do dana današnjeg.
Odmah iste godine nakon povratka imena, Orijent nastupa u jugoslavenskom kupu u kojem dolazi do osmine finala i gubi od Hajduka, a u tadašnjoj regionalnoj ligi osvaja prvo mjesto, ali ipak gubi u dodatnim kvalifikacijama. Isti scenarij i poraz u pripetavanju gledamo i u sezoni 1956/57., da bi iduće godine preko Pule i Krima iz Ljubljane napokon ušli u rang više (Hrvatsko-slovensku ligu), tadašnju 2. ligu.
U toj sezoni bilježimo i prve prvenstvene susrete s Rijekom (1953. su svladali Kvarner u jugo kupu), ali i reorganizaciju natjecanja prema kojoj Orijent ispada iz lige iako je bio treći od kraja.
Idućih godina gledamo isti ili sličan scenarij. Prvo ili drugo mjesto u ligi, te poraze u nesretnim kvalifikacijama. Tih je godina bilo izraženo rivalstvo s pulskim klubovima, a posebno su bile bolne kvalifikacije ’63. i ’64. kada gube u finalu od Jadrana (KS) i Splita.
Nakon tih neuspjeha u proboju u rang više, koji se poklopio s financijskom krizom u klubu, odlaze mnogi igrači…
Ipak, 1968. Orijent uspijeva! Prvenstvo je osvojeno velikom prednošću, ali to nije ništa značilo kada se trebalo odigrati još par utakmica. Unatoč lošim iskustvima ranijih godina, Orijent pobjeđuje Metalac iz Zagreba, ali gubi od Dinama iz Vinkovaca. Naknadno se igrala majstorica između Orijenta i Metalca u kojoj Crveno-Bijeli slave i ulaze u 2. ligu!
A u drugoj ligi Orijent igra iznad svih očekivanja pod vodstvom legendarnog Ivana “Đalme” Markovića i osvaja prvo mjesto!
I naravno da se nije ulazilo automatski u prvu ligu već su slijedile, pogađate – kvalifikacije. Protivnik je ovaj puta bila Crvenka i Crveni s Krimeje opet ostaju kratki (1:0, 0:3), a sezone nakon tog neuspjeha obilježene su susretima s Rijekom koja je ispala u drugu ligu (zanimljivo da je u međuvremenu i ona izgubila od Crvenke u kvalifikacijama). Sredinom 70-ih Orijent potresa nova financijska kriza, te dolazi do rasipanja kadra što rezultira povratkom u Zonsku ligu (kasnije igra u Republičkoj), no 1981. ponovno se čuje za “Orijent-express” koji u kupu izbacuje OFK Beograd, a zatim u četvrtfinalu gubi od Budućnosti na penale.
Dvije godine poslije opet idu daleko u Kupu. Na putu do novog ulaska među 8 najboljih u Jugoslaviji pobjeđuju Osijek, a zatim i Olimpiju iz Ljubljane, da bi u četvrtfinalu kobni bili opet udarci s bijele točke kada je dalje prošlo Sarajevo. Ogromna šteta, jer ulazak Orijenta među društvo Dinama, Hajduka i Rijeke bio bi istinska senzacija.
Tih se godina igra sjajan nogomet na Krimeji, novi-stari trener Đalma Marković svojim jedinstvenim pristupom i revolucionarnim metodama niže seriju od 46 utakmica bez poraza (tijekom 2 uzastopna prvenstva 82./83. i 83./84., ostvaren je jedan jedini poraz u čak 52 utakmice!), ali se unatoč tim fascinantnim brojkama, u razdoblju od 1984. do 1987. (nevjerovatno, ali istinito) povijest opet ponavlja. Kao i početkom 60-ih klub iz godine u godinu osvaja Republičku ligu i igra famozne kvalifikacije za ulazak u drugu ligu, ali iz tih susreta (Split, Zagreb, Mladost Petrinja, Šparta) uvijek izlazi pognutih glava.
Krajem 80-ih osniva se i prva organizirana navijačka skupina pod imenom Red Fuckers, koja će svoj zamah (u vidu izrade više transparenata i bolje prezentacije s bubnjevima, zastavama i nezaobilaznom pirotehnikom) imati početkom 90-ih kada se i raskrstilo s Krimjeskim feštarima (karnevalskom grupom koja nema puno veze s navijačkim životom).
Osnutkom hrvatske države i novih natjecanja, Orijent nalazi mjesto u jednoj od brojnih drugih liga, gdje se s promjenjivim uspjehom natječe sve do sezone 94./95. kada ulazi prvo u famoznu 1 B ligu (te godine i juniori osvajaju tada još jaku Kvarnersku rivijeru), a zatim godinu poslije i u društvo najboljih po prvi put u svojoj dugogodišnjoj povijesti.
Tih je dana cijeli Sušak procvjetao kao nekad, ulazak u prvu ligu bilo je nešto što se ne događa svaki dan – zapravo, bilo je to ostvarenje dugogodišnjeg sna stanovnika ovog dijela grada.
Stiven Lipovac
