Domaća nogometna scena zadnjih dvadesetak godina u svim segmentima propada. Ljubitelji nogometa sve manje i manje prate događanja oko domaćih klubova. Razlog tome je lopovluk, nepoštenje i prevare kojima možemo svjedočiti na dnevnoj bazi. Rijetko gdje se mogu pronaći pozitivne priče, priče o nogometnim romantičarima i entuzijastima koji djeluju iz čiste ljubavi pokušavajući vratiti tu predivnu igru korijenima stvarajući simbiozu nogometnog kluba gdje igrači, navijači, vodstvo kluba i zajednica koja ih okružuje zajedničkim snagama uspijevaju stvoriti priču o nogometu kakav bi ustvari trebao biti.
Jedan od takvih rijetkih primjera je nogometni klub Zagreb 041. Klub osnovan od strane Bijelih Anđela, navijača nogometnog kluba Zagreb koji su borbu s vjetrenjačama zamijenili stvaranjem nove priče, prerastao je u samo dvije godine na svim razinama u sjajno vođen klub te još jednom potvrdio tezu kako model direktne participacije navijača može donijeti samo pozitivne pomake u radu klubova.
O situaciji unutar i oko kluba, planovima za budućnost te još nekim temama razgovarali smo s članovima Zagreba 041.
Nogometni klub Zagreb 041 vodeći je na tablici treće zagrebačke nogometne lige i to nakon samo dvije godine postojanja. Kako ste zadovoljni rezultatima na terenu i van terena te tko je sve zaslužan za to?
“Da, trenutno smo na prvom mjestu i s obzirom na to da smo nam je ovo tek druga sezona to smatramo velikom uspjehom. Na bod od nas je NK Sava koja je prošle godine bila u rangu iznad, a slijede nas NK Kašina i NK Mala Mlaka. Sve su to klubovi za velikom tradicijom s kojima ćemo se boriti za naslov. Prvu sezonu smo završili na 4. mjestu, što isto smatramo velikim uspjehom, a da je bilo malo sreće i iskustva u pojedinim utakmicama i tu sezonu smo mogli završiti na boljoj poziciji. Naš klub vode i njime upravljaju sve članice i članovi, tako da je i uspjeh zasluga svih. Naravno, bodove su “zaradili” dečki na terenu, a do njih ne bi došli da nisu vrijedno trenirali. Naš klub je najranije od svih u našem rangu natjecanja krenuo s pripremama i dosta se radilo na fizičkoj snazi, što daje rezultate. Isto tako imamo i veliki broj igrača na raspolaganju, što je u ovom rangu dosta bitno. Ali i broj igrača koji kod nas žele igrati, ali i volja igrača za treninzima ne bi postojali da nema sve te pozitivne atmosfere koja se stvorila oko kluba. A za tu atmosferu su zaslužni baš svi: od ljudi koji se brinu oko toga da se stvore preduvjeti za treninge, preko trenera i igrača, do svih onih koji odrađuju sve ostale poslove oko kluba, kao što su pranje dresova, izvlačenje linija prije utakmica, kuhanje i sveg ostalo. Za uspjeh su naravno zaslužni i navijači jer da njih nema ne bi bilo niti ovog kluba niti te atmosfere koju imamo. Jer u ovom rangu je puno drugačije igrati pred 200-ak ljudi koji stvarno vode svoj klub ili na livadi na kojoj tek slučajni prolaznik stane i pogleda 10 minuta utakmice. Tako da je i svaki onaj tko je došao samo na jednu našu utakmicu, pogotovo na gostovanja – dio ovog uspjeha. Ali mi smo si na početku sezone i zacrtali cilj da budemo prvi, tako da ovo nije uspjeh koji smatramo iznenađenjem, nego samo očekivani rezultat rada i truda svih nas u klubu.”
Kakvi su planovi kluba za sljedeću sezonu?
“Kao što smo rekli, pred ovo sezonu smo si zadali cilj da budemo prvi. Time bi se iduće sezone natjecali u rangu više (u 2. županijskoj ligi). Ta liga je donekle slična ovoj u kojoj se sad nalazimo, ali je razina kvalitete ipak veća i tamo su svi klubovi dosta ozbiljni i svaka utakmica će biti teška. Za iduću sezonu bi bili jako sretni kad bi ju završili u gornjem dijelu tablice 2. lige. Ono u što smo sigurni je da tamo nikome nećemo biti lak protivnik. Osim seniorske ekipe, za iduću sezonu imamo planove i dići razinu omladinskog pogona i ženske ekipe na koju smo posebno ponosni, jer ženske selekcije nemaju niti klubovi u puno višim rangovima natjecanja, dok se kod nas taj dio razvija od početka. Osim rezultatskih, cilj nam je u idućoj sezoni dići se u organizacijskom smislu, tako da se još više ljudi uključi u rad kluba, kako bi sve bilo na još većoj razini. Naravno, i dalje ćemo raditi i na povezivanju s lokalnom zajednicom i nadamo se da ćemo što duže budemo postojali širiti i broj članova i simpatizera kluba, što smatramo vrlo važnim.”
Klub osim na sportskom planu ima snažan utjecaj na lokalnu sredinu u kojoj se nalazi. Na koji način ste se povezali sa sredinom u kojoj djelujete i kakvi su planovi za budućnost na tom polju?
“Kada smo osnovali klub prvi problem koji smo morali riješiti je bio naći teren na kojem ćemo igrati utakmice. Terena u Zagrebu ima manje nego klubova i to nije bio lak zadatak jer nerijetko na jednom terenu igra i trenira i nekoliko klubova s više selekcija. Kako smo od početka htjeli biti “community club”, želja nam je bila naći teren koji je u gradu i koji oko sebe ima zajednicu, ali i da je dostupan ljudima kako bi mogli dolaziti na naše utakmice.
Tako smo ostvarili suradnju s NK Zelengaj koji su nas primili kod sebe da službene utakmice igramo kod njih. Treninge i dalje imamo na raznim lokacijama, ali sve domaće službene utakmice smo igrali u Dugavama na igralištu NK Zelengaj. Od prve utakmice se počela stvarati dobra atmosfera i počeli su dolazi i ljudi iz kvarta na utakmice. Mi smo svoje predstavljanje kvartu “odradili” tako što smo prošli sve osnovne škole i predstavili se djeci i roditeljima, ali smo bili prisutni i na drugim događanjima u kvartu kao što su razni sajmovi, okrugli stolovi i slične aktivnosti u kvartu i školama. Iako smo tu tek godinu i pol prepoznati smo kao pozitivna priča. Ono što nas posebno veseli su klinci iz kvarta koji dođu na utakmicu i znaju da tu igra Zagreb 041. To su generacije za koje se nadamo da će rasti s našim klubom i dijeliti pozitivne vizije sporta i društva koje mi imamo.”
Klub je organiziran direktno demokratski, po naški socios model djelovanja. Koliko imate članova i kako stojite s najvećim problemom nogometnih klubova, a to su financije?
“Kada smo se osnivali dosta smo razgovarali s ljudima koji su u nogometu na ovoj najnižoj razini. I svi do jednog su nam rekli da jako cijene naš entuzijazam i da je to jako lijepo, ali da mi to nećemo moći financijski pratiti jer čak i na ovom najnižem rangu postoje troškovi. Od inicijalnog troška nabave opreme, dresova i sveg ostalog bitnog za održavanje utakmice, tu su i troškovi prema nogometnom savezu i troškovi organizacije samih utakmica. Kako nemamo svoj teren za treninge i utakmice, mi tu imamo dodatni trošak najma terena i dvorana za treninge. Ali upravo to što su mnogi (pa čak i ljudi u nogometnom savezu) mislili da će nam biti najveći i možda nepremostivi problem, se nama pokazalo kao najmanji. Problema u vođenju kluba ima jako puno i nije nam lako, ali od prvog dana pa do danas novac nam je najmanji problem. Financiramo se od članarina (trenutno imamo skoro 200 članova), od donacija članova i simpatizera preko prodaje suvenira, majica i slično. Npr. mi smo za drugu sezonu kupili nove dresove (što sigurno ne rade klubovi na ovoj razini) s novcima koje smo dobili od članova koji su kupili stare. Stare dresove su članovi otkupili po većoj cijeni nego su nas koštali novi. Organizirali smo nekoliko benefit događanja na kojima su navijači i članovi donirali svoje dresove, šalove i ostale navijačke rekvizite koje smo onda sami od sebe na aukciji otkupljivali i novac je išao za razvoj kluba. U suradnji smo s 20-ak udruga i škola s kojima se javljamo na razne natječaje i nadamo se da ćemo u budućnosti i tako popraviti financijsku situaciju.
Dobili smo i nekoliko donacija od sličnih klubova iz Europe, a nekima od njih smo i mi pomagali kad mi je bilo teško svojim donacijama. Ljudima koji nisu dio te navijačke scene klubova koje vode navijači je možda to teško shvatiti, ali postoji ogromna solidarnost među svim tim ljudima i uvijek će se naći netko tko će pogurati klub koji se nađe u problemima. Kao što mecene velikih klubova imaju banke i državne proračune iz kojih crpe sredstva kad su u problemu, mi imamo jedni druge. Npr. glas da osnivamo klub se pročuo do nizozemske gdje su u jednom punk skvotu skupili novce za nas i poslali nam. Solidarnost ima veću snagu nego što ljudi misle.
Jedini problem koji trenutno ne možemo sami riješiti je infrastrukturalne prirode. Kako nemamo svoj teren dosta je teško planirati budućnost. Zato smo se javili na natječaj za davanja u koncesiju igrališta u Dugavama na kojem treniramo i nadamo se da će u gradskom uredu za sport i obrazovanje prepoznati nas kao partnere koji možemo puno toga napraviti sami i kao nekog s kim će moći zajednički razvijati i klub i sve ostalo što mi nosimo. Jer nama nije cilj dobiti koncesiju i biti na trošak gradskom proračunu, nego nam je cilj tamo zajedno sa lokalnom zajednicom graditi našu priču dalje. Potporu lokalne zajednice imamo (od mjesnog odbora, preko škola, pa do stanovnika kvarta), sad možemo samo čekati i nadati se da će i u Gradu nas prepoznati kao i u kvartu.
Dok NK Zagreb041 juriša prema višem rangu natjecanja, istovremeno klub NK Zagreb nalazi se u zoni ispadanja iz druge lige. Kako gledate na situaciju u Kranjčevićevoj te mislite li da bi jednog dana kada dođe do nekih pozitivnih promjena u “ulici Pjesnika” možda moglo doći do fuzije klubova?
“NK Zagreb je izgubio sve što čini jedan nogometni klub – povijest, navijače, identitet i smisao postojanja. To je priča tipična za hrvatski nogomet u kojem je lokalni “poduzetnik” postavljen od strane autokratskog političara preuzeo apsolutnu kontrolu u klubu i vodi ga sukladno svojim osobnim interesima, isključujući prijatelje kluba, publiku, lokalnu zajednicu i u konačnici struku, što ne može voditi klub prema naprijed.
Ako se stvari nastave ovako razvijati nije nemoguće da se NK Zagreb i NK Zagreb 041 susretnu u četvrtoj ligi ili u kupu ZNSa. 041 je dijelom i sljednik duha kakvog je nekad imao NK Zagreb, ali to su klubovi na dijametralno suprotnim pozicijama – vodstvom, lokalnom podrškom a sada i rezultatima. NK Zagreb 041 se ne može fuzionirati ni s kim iz istih razloga iz kojih je imun i na partikularne interese lokalnih “moćnika” ili političke pritiske – klub vodi skoro 200 predsjednika, 200 tajnika, 200 skupštinara i 200 članova upravnog i nadzornog odbora, a na toliki broj ljudi je izuzetno teško izvršiti pritisak ili progurati neke svoje osobne interese.”
Kakav ukupan dojam ste stekli o najnižem rangu natjecanja, prednosti i nedostaci te u kojem smjeru bi trebale ići eventualne promjene?
“Naš dojam je da u ovom najnižem rangu ima dosta ljudi koji stvarno vole nogomet. Jer nema drugog razloga za biti tu, osim te ljubavi. Ali, ima i jedan manji dio ljudi koji i na ovim najnižim razinama pokušavaju ili nešto zaraditi ili steći neku korist za sebe. Do prije 10-ak godina u zagrebačkom nogometu čak i na ovoj razini je bilo dosta novca. Postajale su jaka gradska poduzeća koje su bile sponzori, a i sam gradski proračun je bio dosta darežljiv prema klubovima. To je naravno privlačilo ljude koji su tu samo zbog novca. Kao i u 1. hnl, kao i Ligi prvaka, samo su iznosi manji. Kako se gase te velike firme, a gradski proračun je više-manje rezerviran za samo jedan klub, ljudi željni samo profita polako se povlače. Do nedavno je svaki kvart ili selo imalo barem kafić ili pizzeriju koji su dobro poslovali, pa su mogli biti sponzori kluba. Toga je sve manje i klubovima su problem financije. Nama je jako žao kad vidimo da se gase klubovi koji su imali tradiciju i kvartove ili sela iza sebe zato što su se neki lokalni dečki malo zaigrali s financijama. Naša poruka svima njima je ista – krenite našim putem. Nije lako, ima puno posla – ali ako postoji dovoljno ljudi koji to žele – može se. Mi smo na raspolaganju svima kojima naša pomoć ili iskustvo može biti od koristi. Mislimo da bi svaki kvart u svakom gradu i svako selo trebali imati barem jedan klub poput našeg.
Samo natjecanje je dosta dobro organizirano, ljudi iz Saveza se trude da poslože ovu zadnju ligu tako da funkcionira, ali to neće ići bez klubova, a klubovi bez publike i navijača nemaju smisla, pa se opet vraćamo na tu vezu lokalne zajednice i kluba. Nadamo se da će u budućnosti i Nogometni Savez još čvršće stati iza klubova poput našeg u kojima je jasno da nema niti može biti malverzacija niti bilo kakvih interesa osim razvoja nogometa.”
Kako vam se čini trenutna situacija generalno u hrvatskom nogometu s obzirom na to da imate detaljan pogled iznutra?
“Pa kako smo dosta blizu dna, nemamo baš pogled skroz do površine. Ali ono što se s dna može vidjeti je da je mulj prema vrhu sve gušći. Već je mnogima jasno da je svjetski nogomet na velikoj raskrsnici, a na istom mjestu je i naš. S jedne strane je postao ogroman biznis koji rate sve više i više. Vidimo da bogati šeici, ali i sve jača kineska ekonomija ulažu enormna sredstva u najjače europske klubove. Taj biznis će rasti, sve dok se totalno ne odvoji od publike. Što će se onda desiti, nas zapravo nije ni briga. S druge strane sve je više klubova poput našeg, koji se odvajaju od tog mulja korumpiranih političara i velikih korporacija i banaka koji u svemu vide samo i isključivo priliku za zaradu. Ti klubovi grade svoje priče, igraju svoj nogomet i vole svoje klubove koje su sami stvorili. Ne zamaraju se s time je li sudac pokrao PSG jer Barcelona mora ići dalje i time je li Mamić pokrenuo neku novu filijalu i da li muž od predsjednice zna s kim se ona druži. Mi se radujemo vikendima kad su utakmice, najveća briga nam je da se pivo na vrijeme stavi na hlađenje i prije, za vrijeme i nakon utakmice se družimo i zabavljamo. Stvarno nova prijateljstva s drugim klubovima, umjesto da stvaramo rivale i neprijatelje. I sa smiješkom odbacujemo sve ponude političkih stranaka koje misle da preko nas mogu ostvariti bodove.
Zato pozivamo sve da nam se pridruže tu dolje na dnu gdje je voda bistrija. Što nas bude više, bit će i veća šansa da uskoro isplivamo na površinu, a mulj koji se tamo nakupio jednom zauvijek gurnemo dolje na dno.”
Goran Đulić
