Sve većom popularizacijom društvenih mreža, bilo da je riječ o forumima, blogovima ili modernijim inačicama poput Facebooka stvorila se i prilika za transformaciju svijesti, kako općenito ljudske tako i one navijačke. Zaljubljenici u svoje klubove iz raznih gradova i dijelova naše zemlje danas se svakodnevno mogu susretati na tim istim mrežama iz udobnosti (ili neudobnosti, kako već tko i gdje živi) vlastitog, dok je komunikacija ranije bila ograničena na susrete prilikom utakmica na i oko stadiona. Naravno, uz sav “folklor” koji uz to ide.
Sigurnost koju pruža grupa, zamijenila je sigurnost anonimnosti na internetu pa se dosta komunikacije i dalje svodi na provociranje i uvrede. No, dio navijača krenuo je drugim putem, prvo pokušavajući pronaći zajedničkog neprijatelja (nepotrebno policijsko maltretiranje, ponašanje Hrvatskog nogometnog saveza), no kasnije se ispostavilo da su uprave nekih klubova dio istog tog problema. Ipak, kad bi navijači kluba X upozoravali navijače kluba Y da je upravo vodstvo kluba X dio problema, nailazili bi na veliki otpor u prihvaćanju tih teza i sve bi se ponovo vratilo na klubaštvo. O tom smo problemu razgovarali sa sociologom i zaljubljenikom u nogomet, Renatom Matićem:
– Nažalost to je veliki problem, ali nije neuobičajen. Naime, kada govorimo o navijačima oni osjećaju jako emocionalnu povezanost s klubom i svaka kritika prema njemu je i kritika na neki način nas, naše ljubavi. U tom trenutku pale se emocionalne lampice, a ne one racionalne i mi osobu koja nam nešto govori i koja nam na nešto ukazuje ne vidimo više kao stvarnu osobu, nego kao ličnost bez imena i lica, projekciju. U slučaju navijača, vidimo ga kao pripadnika druge navijačke skupine, koji onda kao i na stadionu, pokušava da nas nadglasa, pobijedi, ponizi, što god. Njegove argumente tada samo percipiramo, odnosno ne percipiramo, kroz tu emotivnu razinu, a ne racionalnu.
Kako bi se tome moglo stati na kraj, odnosno kako unaprijediti tu situaciju?
– Pa, potrebno je uvijek razmišljati kritički prema svemu, pa tako i prema vlastitim stavovima, izdignuti se iznad iracionalnog. Nekad će neki navijači zaista provocirati samo da provociraju, ali ako se argumenti čine okej, mi bi ih barem trebali preispitati racionalno, vidjeti ima li tu nešto. A obzirom na to u kakvom se okruženju nalazimo, odnosno u kakvom je stanju hrvatski nogomet, lako moguće da ima.
Kako vi vidite stanje u domaćem nogometu?
– Stanje je samo preslika društva. Jasno je to vidjeti i primjerice iz dokumentarnog filma “Offside zamka” (link na dnu članka. op.a.), koji opisuje sudbinu onih nogometaša koji su namještali utakmice, njih 15. Jasno je da su uzorci tog namještanja bili ponajprije financijske prirode, ali ne kao želja za zaradom, nego kao želja da se vrate dugovi koje su nogometaši imali jer im njihovi vlastiti klubovi nisu isplatili obećano. Moramo se zapitati, tko od toga profitira? Odgovor je – politički i financijski moćnici. Savjest političkih moćnika, a tu mislim i na vodstvo HNS-a, sad je čista jer ipak se nešto pokrenulo. Novac je s druge strane, na neki način opran, jer dok smo se mi zabavljali ovom aferom koja je u konačnici teška tek milijun i dvjesto tisuća kuna, puno se veći novac negdje drugdje okrenuo. I na kraju, svoju temu su dobili i mediji, pronašli žrtve i krivce i prilično oštro opleli po njima, ne pitajući se za prave uzroke tog problema.
Što je po vama rješenje ili izlazak iz ove situacije?
– Navijački aktivizam, bez toga neće biti rješenja problema. Klub bez navijača, kao i sami nogomet, nema smisla. No, navijači moraju početi razmišljati kritički i stvarati kontinuirani pritisak i ne nasjedati na spinove o podjeli između regija, gradova ili onih koji žele da u nogomet uđu gazde, a navijače se isključi iz cjelokupnog procesa demokratskog odlučivanja. Nažalost, kod nas je taj autoritarni moment da netko s nama vlada, umjesto da mi sami mislimo svojom glavom, još uvije prisutan. Dijelom je to nasljeđe socijalizma, ali u principu, nezrelo smo društvo. No, alternative aktivizmu i kritičkom promišljanju nema. Odnosno, nema jer sve ostalo čini mi se vodi u imploziju nogometa, urušavanje svega, što se mnogim klubovima dogodilo. A onda, tko zna u kakvom će stanju nogomet biti. Dakle, pamet u glavu.
Veljko Tomić
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta “Ilegalne potpore u sportu, “legalne potpore” u diskriminaciji.
