I dok većina klubova i njihovih navijača reprezentativnu stanku odradi u zatišju članovima Hajduka nema predaha. I dok klub obnavlja zapuštene mostove prema vlastitoj bazi, članovi se nalaze usred kampanje za stjecanje vlasničkog udjela voljenog kluba. Procesi započeti osnivanjem navijačke udruge prije punih pet godina doživljavaju nastavak, a borba za novi Hajduk dobiva konačne obrise.
Ako ste imali tu (ne)sreću odrasti u obitelji ili sredini u kojoj je Hajduk više od običnog kluba onda ste sigurno od najranijih dana okruženi pričama o Majstoru s mora. I bez obzira na prigodu i povod, svaki je obiteljski skup protjecao na isti način. Uvijek i iznova svjedočili bi pričama o starim dobrim vremenima , igračima i utakmicama kakvih više nema, analizirali sadašnje. Hajduk je bio i ostao neizostavan dio svakog obiteljskog okupljanja. Odanost generacija, fanatična privrženost i njegova sveprisutnost pretvorile su običan sportski kolektiv u nešto puno više, udahnuvši mu istovremeno svevremensku notu i taj obiteljski, gotovo ljudski oblik. I sada je konačno došlo vrijeme da ga jednom za svagda i učinimo formalno-pravno svojim.
Našim!
Onakvim kakvim ga shvaćamo od početaka. Neraskidiva spona puka i kluba stvarana je od samih početaka, od njegovog osnivanja, rasla kroz godine i vremena. Začet u Pragu, a rođen i odgojen u Splitu, Hajduk je uskoro prerastao granice svog grada i Dalmacije. I sada nakon 105 godina njegovog turbulentnog života naša generacija ga treba vratiti u ruke puka. Tamo gdje je i ponikao. Gdje pripada.
Vraćajući Hajduk u ruke njegovih navijača, boreći se za navijačku demokraciju zauvijek ga lišavamo partitokratskog načina upravljanja, koji je klub vodio u propast. Sustav okovan koruptivnim pojavama i ovisan o političkoj nomenklaturi, ovoj ili onoj, nikada više neće biti uteg. U blatu domaćeg nogometa i društva Hajduk u rukama navijača biti će i već jest avangarda. Od establišmenta, koji je interese uskog kruga ljudi uvijek pretpostavljao onom javnom i općem, od korumpiranih sportskih djelatnika i njihovih medijskih jataka koji će iskoristiti svaku moguću priliku da obezvrijede naš put dolazit će napadi i izazovi. I ne treba biti previše pametan i pronicljiv za prepoznati cinični rukopis zlobe kod dobrog dijela dušebrižnika. I upravo su ti besprizorni, isprazni likovi i njihovi udari najveća su garancija naše konačne pobjede. Svaki novi napad od strane nogometne oligarhije, svaki novi naručeni članak potvrda je ispravnosti našeg puta.
Tiha većina odlučila je progovoriti i boriti se za interese svog kluba. Netipično za naše društvo i čudno onima koji ne shvaćaju da je uopće moguće težiti nekom višem cilju, da još uvijek postoje ideali, da postoji klub koji neće kleknuti kao svi ostali.
Živimo nesumnjivo u vremenu velikih promjena, ali i velikih prilika. Na svakome od nas je da odluči što želi. Neke prilike su jedinstvene i prevelike da bi ih propustili.
Edo Zdravković