Apatija. Nakon poraza u prvenstvu i kupu, i manje-više loše igre, od Hajduka se ništa ne očekuje u Rijeci. Nepopravljivi optimist će uzeti kalkulator u ruke i grozničavo zbrajati moguće bodove, nadat se nekakvom feniksu iz pepela. Igra će se eto pojaviti odjednom kao rukom stvorena u autobusu do Rujevice.
Pesimist predviđa potpuni raspad i rasulo, i težak poraz. Računajući na glavu koja više nije koncentrirana na nogomet već na odlazak i razočarenje koje su priuštili navijačima i sebi.
Onome ravnodušnom je svejedno. Taj je već u idućoj sezoni. Gdje se griješilo, što treba mijenjati, tko će uopće htjeti ostati, koga moramo prodati za likvidnost? Puno je pitanja koja će vrlo brzo pokucati na vrata.
Onaj ravnodušni je u ovom slučaju realist, a tablica posljednjih 10 utakmica je više nego uvjerljiv dokaz:
- Rijeka 27
- Dinamo 23
- Lokomotiva 17
- Hajduk 15
- Osijek 15
Kad sam kritički pisao još nakon prve utakmice drugog dijela prvenstva i poraza na Poljudu od Riječana govorili su kako je možda preuranjeno. Treba vremena. I slično. Nažalost, osjećaj me nije prevario. Hajduk je potonuo, a Rijeka se podigla do vrha. Koliko razlike naprave samo jedne pripreme.
Ako nakon istih nisi dočekao najbitniju utakmicu sezone potpuno spreman, na valu prvog mjesta, teško se možeš vratiti. Ove utakmice s Dinamom su samo došle kao zadnje brokve u lijes sezone.
Rijetko koji igrač je u svojoj najboljoj formi. Moufi izgleda dobro. I Sigur. Krovinović je solidan. Prpić za svoje godine OK. I tu je kraj. Puno premalo za nešto više od trećeg mjesta.
Hajduk sigurno na Rujevici neće skinuti gaće. Rivalstvo i želja za skidanjem vodećeg je velika, ali to uglavnom traje dok je rezultat povoljan, makar i onih početnih 0-0. Prvim primljenim golom bi sva ona gomila nevolja na leđima postala puno, puno teža. Sve podsjeća na Sizifov posao.
Nikakav klik neće spasiti Hajduk kako Karoglan najavljuje jer u sportu tako nešto ne postoji. Ili si spreman za najveće uspjehe ili nisi. Forma ne dolazi na prekidač ON/OFF. Ni međuljudski odnosi. Ni razumijevanje u igri. Ako mi i nakon 3/4 prvenstva mašemo rukama u igri gdje tko mora stajati, nije dobro. Niti će biti dobro. Čak i u slučaju pobjede na Rujevici. Jer i ćorava kokoš nekad pogodi zrno. Bez nekog dubljeg temelja. Kljuca, kljuca pa se zalomi.
Naravno, sportski je nadati se. Nada se i Rudeš u svakoj utakmici bez obzira na svoju situaciju. I ne treba se predati niti će se igrači predati. Želje onih u terenu nikad nije nedostajalo.
Poraz u Rijeci bi valjda i one “najnepopravljivije” optimiste bacio na dno Sizifove uzbrdice s kamenom u rukama prema sezoni 2024./2025.
U slučaju kakvog težeg poraza i Karoglan bi vjerojatno napustio klupu. Nestalo bi i onog Jakobušićevog govora o odgovornosti odigravanja do kraja. Iako, u ovom trenutku je moguće samo kakvo privremeno rješenje s Primorcem ili trenerom iz akademije.
Sastav momčadi se neće puno razlikovati od onog iz kup utakmice s Dinamom. Možda se samo vrati Uremović umjesto kartoniranog Šarlije.
