Kao jedna dobra epizoda braće Trotter izgledala je i ova sezona upravljanja sportskim segmentom Hajduka. Suparnici su se dobro nasmijali, a navijačima Bilih ne preostaje ništa nego nakon još jedne gorke pilule izreći onu čuvenu: „Dogodine ćemo biti milijunaši“.
Kao i u svakoj humorističkoj seriji tako je i za kraj svih nadanja ostavljena najbolja epizoda. Prvo poluvrijeme Hajduk je odigrao kao “najlošiji Rudeš”. Karoglan je „bio iznenađen“ taktikom Dinama, a igrači na terenu nisu bili u stanju izvesti nikakve korekcije. Dapače, u duelima su izgledali kao mala djeca kojima su na igralište došli stariji, sprdat se malo s njima. U prvi mah su ljuti zbog toga srljali u duele za osvetu, ostavljajući tako naivno ogromne rupe između linija jer ih ostatak ekipe ne bi pratio.
Nema segmenta igre u prvom poluvremenu koji nije izgledao na amaterskom nivou. Napad bezopasan, sredina kasni, obrana pogubljena. Kako Dinamo nije riješio sve tada, pravo je čudo. Točnije, zahvaljujući sjajnom Lučiću ostala je neka nada. Lučiću koji je morao braniti s puknutim meniskusom. Nije li to šlag na Hajdukovu smiješnu epizodu? Uvjerljivo najlošije poluvrijeme u dugo, dugo vremena.
U drugom poluvremenu je Dinamo povukao kočnicu, odigravši srednji blok kao i u prethodnoj utakmici. Čudan potez Jakirovića koji ga je mogao koštati u posljednjoj minuti da je Sigur bio malo precizniji. Hajduk je bio nešto bolji suparnik u drugom dijelu, ali i prilično bezopasan. Zadnjim sučevim zviždukom stigao je i kraj svih Hajdukovih nadanja u pokal ove sezone.
Što i kako dalje?
Hajduk je u tako deprimirajućoj situaciji da nema smisla ni trenera mijenjati. Čak ni s Borom Primorcem kao privremenim rješenjem.
Vrijeme je da se Nadzorni odbor i Hajdučka zajednica povuku svako u svoje odaje i u miru, daleko od javnosti, do kraja prvenstva odrade posao koji je pred njima. I samo izađu ispred svih s konačnim rezultatom. S bijelim dimom. Jasno je da uprava i trener nisu ispunili očekivanja, posebno s pogledom na financijske rezultate iz 2022. godine (za prošlu godinu još nisu izašli službeni). Rijeka je bila u katastrofalnoj situaciji, ali na terenu izgledaju kao prvaci. U sportu je prilično jednostavno, odabrali su prave ljude koji rade odličan posao iako ni približno nemaju komotnu situaciju Hajduka:
Troškovi primanja igrača (plaće i raskidi):
Dinamo 184.039.601 kuna
Hajduk 74.767.039
Osijek 70.613.424
Rijeka 42.072.359
Troškovi primanja svih zaposlenika:
Dinamo 239.214.964
Osijek 106.335.483
Hajduk 106.317.221
Rijeka 56.904.650
Rashodi bez registracija igrača:
Dinamo 335.854.625
Hajduk 187.457.542
Osijek 154.777.576
Rijeka 99.201.294
Dobitak/gubitak prije/poslije oporezivanja:
Dinamo +7.975.861
Hajduk +7.116.011
Osijek – 8.162.922
Rijeka -38.232.185
Nevjerojatnu podršku klub ima od strane navijača. Što organizacijom članstva, što potrošnjom, što glasom s tribina, što brojnošću navijača. I zaista je nevjerojatno kako i „ćorava kokoš ne pogodi zrno“ titule.
Treneri u eri Jakobušića: Vukas, Primorac, Tramezzani, Gustafsson, Dambrauskas, Karoglan, Leko, Karoglan
Igrači: Žaper (ozlijeđen), Uremović (ozlijeđen), Šarlija (načet), Odjidja (u mirovini), Dajaku (malo igra-načet), Moufi (načet), Diallo (nije se vratio s Afričkog kupa nacija), Trajkovski (ne igra), Kalinić, Ferro (ozlijeđen), Kalik (malo igra-načet), Lučić (igra ozlijeđen), Benrahou (malo igra-načet), L. Kalinić (ozlijeđen), Livaja, Mikanović (malo igra, a kad igra, bolje da ne igra)
Otišli: Mlakar, Grgić, Dolček, Vuković, Vušković (?), Sentić, Ljubičić, Biuk, Vušković, Nejašmić, Čolina, Atanasov, Diamantakos, Eduok, Jairo, Caktaš, Jakoliš, Kreković, Jurić
Posudbe: Brekalo (malo igra-načet), Kleinheisler (malo igra-načet), Perišić (ozlijeđen)
Posudbe otišli: Awaziem, Anello, Borevković
Toliko lutanja u sportskoj politici. Dovođenja različitih trenera s različitim idejama i načinim igre. Nakon toga gomilanje igrača, kako kojem treneru treba. Nakon toga okretanje politike, veliki višak igrača koji ne odgovara. Na sve to gomila ozljeda (opet struka) i nezadovoljstva i Hajduk u ključnoj utakmici završi u sastavu s Prpićem, Hrgovićem, Sigurom, Pukštasom. U nekoj situaciji tamo 2014.-2015. godine bi to bilo OK, ali na proračunu od 225 milijuna kuna je jasno kako se debelo podbacilo.
Uvijek postoje bolji ljudi.
Hajdučka zajednica ima gomilu pojedinaca ogromnog poslovnog znanja u svojim redovima koji vrlo dobro znaju kako odabrati prave kadrove. Ako ih ne mogu pronaći s prihodima koje sada ima Hajduk onda smo tek u Trotter situaciji. Ostanimo tu gdje jesmo.
Srećom u svemu tome navijači rade odličan posao pa drže klub daleko od onih crnih dana kad su se razni torbari s crnim kesama vrtili po stadionu. Posao eventualno novim ljudima je time poprilično olakšan.
