Hajduk je dobro započeo niz kakav mora ostvariti nakon lošeg ulaska u drugi dio prvenstva. Prvo poluvrijeme protiv Rudeša je bilo odlično, u nastavku i ne baš. A nogomet kao nogomet pruži gol u drugom.
Kritike o lošoj utakmici Hajduka izriču se paušalno. Naravno, vezane su uz psihologiju ogromnih očekivanja, veliku pobjedu nad Slavenom i sjajnu igru Rijeke. I kad ne ide sve kako treba, kad se promaše brojne prilike, kad se ozlijedi Žaper, kad Rudeš ima svoje dvije šanse na samom kraju za izjednačenje, stvara se klima ogromnog razočarenja zaboravljajući sve dobro.
Pa ajmo redom.
Hajduk je u prvih 45 minuta u polju odigrao jedno od svojih najboljih poluvremena. Brzina, velika pokretljivost igrača i raznovrsnost akcija bila je za prste polizati. U šanse su uz Livaju dolazile osmice Pukštas i Kalik, Brekalo je stvarao razliku svakim dodirom baluna, Sahiti je probijao bok, jednako tako i Hrgović kao bek. Prilike su se stvarale na različite načine, probijanjem boka, prebacivanjem obrane, dugim balunima iz obrane.
Hajduk je dobivao duele lagano, impresivnim brojkama (Pukštas 15/19, Brekalo 5/6, Livaja 7/9, Sahiti 5/8, Krovinović 5/7, Šarlija 7/11), Rudeš ni slučajno ne bi mogao dati gol.
Nažalost, zapelo se u realizaciji. Prilike koje su propuštali Kalik, Pukštas, Livaja i Šarlija teže je bilo promašiti. E tada odmah kod navijača raste nervoza “ništa ne valja”, “igramo protiv zadnjega” i slično. Kao da netko želi promašiti namjerno.
A nogomet je jednostavno takav. Protiv Slavena je prolazilo i ono što ne bi inače, a ovdje suprotno.
Ipak, gol je stigao u najboljem trenutku, odmah na početku poluvremena.
Nakon toga dolazi drugi dio psihologije. Zadovoljstvo postignutim, smanjivanje gasa. Srbljinović još ide pogibeljno na nogu Livaje. Razmišlja se o teškom terenu i intenzitet napada se smanjuje. Ipak, i dalje se s lakoćom kontrolira utakmica. Kalik ima i priliku za zatvoriti utakmicu.
Problem Hajduka je neočekivano loš doprinos igrača koji ulaze u igru. Žaper i Kleinheisler ne donose potreban impuls. Kao da nedostaje te potrebne gladi za dokazivanjem. Ili je to nezadovoljstvo ulaska s klupe. Ništa bolji nisu Mikanović i Odjidja iako su imali manje vremena.
Ali dobro, bar će oni koji znaju osporavati učinak Krovinovića lakše shvatiti koliko znači u igri Hajduka.
Tako da pravi problem koji Karoglan trenutno nije uspio riješiti stoji ili sjedi kraj njega. Klupa. Od 5 izmjena samo je Dajaku dobio 2 duela. Ostala četvorica nijedan.
Hajduk je do kobne 85. minute stvarao i dalje opasne situacije ispred gola Rudeša koje istina nisu rezultirale prilikama kao u prvom dijelu, najviše jer je nedostajao taj završni precizan pas.
Vezane greške Sigura, Eleza, Pukštasa i Mikanovića dovode tada do tog jednog opasnog šuta kada gubimo i Žapera na duže vrijeme.
Zamjenski igrači Rudeša donijeli su puno više energije od Hajdukovih upravo iz razloga bacanja na glavu dok smo se mi kao “zvijezde koje znaju igrati” pazili na tom terenu. A kad tako igraš onda je logično da svaki balun ide put tvoga gola.
Nedostajala je kontrola igre. Stati na balun. Bespotrebno se žurilo naprijed, igralo okomito u neizrađenim situacijama.
Da je bilo samo malo mirnoće u igri domaći igrači bi ispadali u velikim brojkama zbog te agresivne jurnjave.
Stigla je i ta prilika Rudeša u 95… srećom nismo kažnjeni bodovno.
Hajdukovi igrači se dižu svakom utakmicom. Sada će se vratiti i Diallo, ali imamo saznanje i o dobrom Hrgoviću. Krovinović će očito nakon ozljede Žapera nastaviti na šestici gdje se osjeća i komotnije. Brekalo je i ovu utakmicu bio najbolji.
Čovjek toliko traži balun i igru, otvara ogroman prostor da Sahitija dovodi u situacije s metrima prednosti. Ovdje Karoglan mora koristiti u napadu više Sigura povratkom Dialla. Čak i Moufija koji je iz Portugala došao kao bek napadač.
Puno toga dobroga se vidjelo u igri Hajduka, uz spomenute mane koje moramo riješiti. Sada ide novo i malo teže gostovanje protiv Varaždina, koji i ne igra nešto posebno u zadnje vrijeme. Treba samo nastaviti s ovakvim pristupom. Kako tada ide i utakmica Dinamo-Rijeka mogli bi se vratiti na prvu poziciju.
Nogomet je čudna biljka, uvijek iznenadi nečim neobičnim, zato i je toliko popularan. Vrlo često je i pošten pa te pomazi jer si dao sve od sebe, ali i kazni kad kalkuliraš ili se ne trudiš.
