Hajduk je nastavio igrati loše, a protiv Osijeka i s jednom dozom „boli me briga“. Igrači nekad zaborave koliki profesionalci moraju biti. Nema gledatelja, plakanje u svlačionici s predsjednikom, niz poraza, sezona skoro gotova, novi trener koji ne može ni biti autoritet (puno bolja i ozbiljnija opcija je Boro Primorac!)…
Puno toga se skupilo. Ali, pita li tko vas kad dođete na posao za vaše probleme. Kamoli ovdje gdje svaki mjesec netko izdvoji ogromne novce za plaću. A tebi je teško odraditi povratnu trku, uklizati, borit se ako već ne ide s balunom.
Golovi koje je Hajduk primio su smiješni i na juniorskoj razini. Prosječni Osijek je lako došao do bodova koji mu puno znače u bitci za Europu. Istina, dogodio bi se i poneki bljesak pojedinaca u bijelom dresu do izmjena sredinom drugog poluvremena kad je Hajduk konačno počeo igrati. Međutim, tada neće gol. Kalinić, Perišić, Sahiti i Kalik su donijeli živost, ali ne i pogodak.
Teško je išta pisati o formacijama i taktici kad je sve na terenu bez nekog pretjeranog smisla.
Preostaje još 6 mučnih utakmica u kojima će na 5 biti i navijači pa se ovakva igra neće ponoviti. Deset bodova prednosti za zadržati 3. mjesto ne može prosuti ni ovakav Hajduk.
