Kad sudac u pobjedi ne odsudi utakmicu dobro često ga se zaboravi. Treba upravo suprotno, prvo se osvrnuti na nekažnjeni masakr Ercega:
6. minuta – napucavanje baluna nakon prekida
23. minuta – prekršaj na Lučiću nakon što je balun ispucan
27. minuta – povlačenje Sigura za dres u gužvi, dva puta
28. minuta – prigovor sucu nakon prekršaja
32. minuta – udaranje Krovinovića po gležnju i glavi nakon što je balun već upućen
39. minuta – udaranje Šarlije nakon što već uputI balun dalje (dobio žuti)
42. minuta – udaranje Šarlije bez namjere igranja balunom
45. minuta – udaranje Pukštasa bez namjere igranja balunom
Dakle, ne 2 ne 3 nego potencijalno 8 žutih kartona.
Što reći o samom Ercegu?
Dok će TV komentator govoriti o njegovom stilu igre i s osmjehom samo nabrajati ovakve prekršaje, isti mogu dovesti do teških ozljeda zglobova i koljena. Kad igrača izbaciš iz ravnoteže dok ispucava balun svaki kontakt može biti koban. Zbog toga se na primjer i u košarci sudi prekršaj za ulazak ispod tijela nakon šuta. Ne treba biti dodira. Opasno je.
Nažalost, Erceg u toj svojoj glavi očito ne može shvatiti da kolegama igračima može svojom pojedinom glupošću uništiti karijeru. I svi prekršaji su bili s namjerom, kad je balun već bio daleko. Uostalom, zato i u pravilima nogometne igre postoji javna opomena žutim kartonom ili čak i isključujući crveni.
Što se tiče same utakmice…
Kad Karoglan priča o najboljem poluvremenu Hajduka od kad je on preuzeo klupu misli na nemogućnost Istre da gotovo išta napravi za ugroziti gol. Osim jedne jedine (polu)situacije u tranziciji (šuta Maurića s vrha 16 metara – 19. minuta). Sigurnost obrani je dao odličan presing. Čak 30-15 u dobivenim duelima u situaciji dok Hajduk napada i ima balun u nogama u nekim trenutcima 75%-25% (na kraju poluvremena 57%-43%).
Iako je Ercegov zov divljine napravio malo nereda u glavama igrača Hajduka jer su u nekim trenucima potpuno izgubili živce kako sudac Čulina to može više tolerirati, igra je bila sigurna, dominantna. Nije se lako sportašu koncentrirati na posao kad vidi toliku nepravdu. Stoga je obrambeni dio bio puno bolji (sjajan) od stvaralačkog napadačkog. Najbolji pokazatelj je uvijek graf „momentuma“.
U drugom poluvremenu ponovno potpuno drugačija slika.
Istra je ta s posjedom 63%-37% i s više udaraca prema golu (4 -3 i nijedan u okvir). Hajduk je ipak prilično lagano kontrolirao utakmicu do samog kraja. Očekivano, Bili su i u tom dijelu igre imali više dobivenih duela 33-22 jer si u boljoj poziciji i gušćem rasporedu. Upravo navikavanje na taj blok donosi sve lakše zatvaranje utakmica iako je vidljiv pad igrača kako utakmica ide kraju. Dajaku, Sigur, Pukštas, Krovinović i Žaper nisu izgledali kao u prvom poluvremenu. Uvijek se kasnilo za korak. Puno ničijih baluna nije iskontrolirano pa odatle i Istri takav posjed. Međutim, taj „gustiš“ bloka bi donio da onaj sljedeći igrač odlično zatvara i resetira napad Istre.
Razumljivo je da onakav presing iz prvog poluvremena ostavi traga i bit će posebno zanimljivo vidjeti može li Karoglan nakon priprema dignuti momčad na viši nivo, konstantnijeg posjeda u drugom poluvremenu i boljih tranzicija. To bi donijelo titulu. Svakako će u tome pomoći pojačanja jer je vidljivo kako ni on nije previše vjerovao klupi. Samo je Kalik ušao u tom razdoblju pada. Razlog može biti i vjera u one koji su na terenu jer Istra nije stvorila previše, ali i načetost ozljedama.
I na kraju, kako sport često vrati ono što mu silom želiš uzeti, upravo je Erceg bio tragičar u dvije prilike Istre.
