Hajduk je pobjegao još jedan bod Dinamu nakon utakmice koja bi se djeci mogla prikazivati pred spavanje, kako bi lakše zaspala. Naravno, osim Torcidine bakljade koja bi ih probudila iz dubokog sna. U današnje digitalno vrijeme snimke objavljene sa sjeverne tribine Dinamovog stadiona na društvenim mrežama jasno dočaravaju kakav je to bio spektakl. I najvatreniji navijači domaćina su stajali kao ukopani i ponavljali: Kaj je ovo? Ovi nisu normalni. Jednostavno, nevjerojatna je podrška kakvu Hajduk ima.
Što se tiče same utakmice na terenu, odvijala se šahovska bitka. Ili preciznije, pucanje ćorcima. Od najave žestoke artiljerije na kraju je bilo ono “drž’ te me da ga ne udarim”. Umjesto bojevih metaka, meci bez baruta.
Tanak Hajdukov kadar za napad na prvaka dodatno se razrijedio ozljedom Žapera i kartonima Kalika. Kao što smo i najavili, u jednoj od mogućih kombinacija, spuštanjem Krovinovića i guranjem Sigura na zadnjeg veznog, u igru su ušli Moufi i Benrahou.
Upravo marokanski desni bek je bio uvjerljivo najbolji igrač Hajduka, dokazavši da se radi o sjajnom obrambenom igraču (dueli na tlu 7/9). Pojeo je Špikića i Vidovića. S druge strane Diallo je bio samo na trenutke odličan čuvajući opasnu japansku čigru, Kaneka, najboljeg igrača utakmice (dueli 14/16). Desno krilo Dinama radio je popriličan nered koji bi bio i veći da su ga suigrači pratili. Ovako kad knjiga padne na jedno slovo Hajduk je lako ispratio utakmicu u 0-0. Što kolektivnom obranom na Kaneku, što odličnim stoperima koji su neutralizirali Petkovića gurajući ga sve do centra, što sredinom koja je istrčala u potpunosti što je morala.
Po bod došli, bod lagano odnijeli.
Međutim, nedostatak ikakve inicijative i volje za igrom naprijed razotkrio je koliko se Hajduk mora pojačati u ovom prijelaznom roku. Jednostavno za pohod na titulu moraš pokazati puno više. Karoglan dobro kaže kako su Hajdukove dvije šestice praktički nogometna djeca u usporedbi s prekaljenim Ademijem i Mišićem. Bekovi jednostavno nisu prelazili centar, Krovinović je pojeden, a Sahiti i Livaja usamljeni. Kad bi Hajduk i došao do baluna, umjesto preuzimanja i najmanjeg rizika išlo se na odgodu napada. Nakon toga na postavljenu obranu Dinama ne bi se kreiralo apsolutno ništa.
Samo i Dinamo je u ovoj igri razotkrio koliko je tanak. Baturina i Petković daleko od europske forme, Ademi nevidljiv, Špikić izbrisan s mape, Ristovskom i Perkoviću zabranjen dolazak u zadnju trećinu (bekovi 3 centaršuta – razlika samo 14-9 za Modre). Uostalom, dovoljno govori i činjenica kako je domaćin imao čak i više dugih baluna (70-69), a i postotak točnih dodavanja je bio slabašan (76%-73%).
Jakirović je postavio igru kao da se još uvijek boji za svoj posao. Oprezno pa ako što upadne nekim individualnim bljeskom, dobro upadne. Ako ne, pojačat će se u pauzi pa će lako stići bod (2) razlike. Uostalom, izjava nakon utakmice pokazuje ozarenog trenera domaćih kojem kao da je pao kamen sa srca što je osvojio bod.
Veće opravdanje svakako imaju Bili zbog nedostatka igrača i tog dodatnog boda prednosti kojeg su osvojili na gostujućem terenu. I ne samo to, već je odrađena najteža utakmica drugog dijela prvenstva, plus Dinamo još mora na Poljud.
Sada preostaje bildanje ekipa. Kako kupnja pojačanja tako i rekuperacija postojećeg kadra. Oba trenera će dobiti svoje prve pripreme nakon kojih će se moći reći da se u potpunosti radi o njihovom radu. Hajduk je za prsa prednosti prošao ovaj dio šampionske trke (iako je trenera promijenio) i već prve dvije utakmice nastavka dati će jasnu sliku “jesmo li ili nismo” spremni za naslov. Gostovanje Rijeke na Poljudu i odlazak u Osijek ne mogu biti bolji testovi.
Što se tiče suđenja, Kolarić može biti dobar sudac, ali je nevjerojatan pritisak na sve te mlade da budu loši. Skakanje cijele klupe i igrača u terenu na ama baš svaku odluku podsjećalo je na kakvu seosku petoligašku utakmicu. Ponašanje kakvo ne priliči ne napaljenim tinejdžerima, a kamoli profesionalnom klubu.
Osim toga “neovisne” analize, a i one ovisne utječu na razmišljanje sudaca. I htio ne htio uvijek u prikrajku mozga imaju sve to. Nažalost, karton kojeg nije dao Diallu bio je opravdanje za cijeli niz prekršaja za javnu opomenu Petkoviću i Mišiću. Zauzeo je kriterij “možete raditi što hoćete”. I radili su. Radili su toliko da i kad bi Kolarić nešto svirao smatrali su to neopravdanim. Dok na klupi Dinama, kad bi se provodio naputak sudačke komisije o udaljavanju zbog prigovora, ne bi nitko ostao. Bilo je smiješno gledati kako jadni Kolarić pokušava pronaći još nekoga uz aut liniju za dodijeliti javnu opomenu kako nikoga ne bi isključio.
Jeste li ikad vidjeli takav Dinamo u Europi? Da, mogu nešto prigovoriti, ali kad shvate gdje su, brzo prestanu.
Neke stvari se jednostavno moraju promijeniti jer ubijaju karijere sudaca koji bi i mogli nešto napraviti van granica Hrvatske. I zbog tog pritiska nikad neće doći u potrebnu formu. I kad ih se slučajno delegira, kiksat će. Sve države iz susjedstva imaju ozbiljne europske suce. Svi osim nas, a hvalimo se dobrim nogometašima i ogromnim uspjesima. Jednostavno mora doći netko na čelo organizacije, pokazati im ogledalo i prekinuti ovakvu praksu rada. I to mora biti stranac jer kod nas rodbinske i ine veze i vezice neće nikad izbaciti onaj stari hrvatski gen dvostrukih kriterija.
Ovom utakmicom smo dakle ušli u drugi dio sezone gdje možemo samo reći: Neka pobjedi najbolji, makar to bio i Hajduk.
