Hajduk je još jednom razočarao navijače. Uprskala se nova pružena prilika za odvajanje na ljestvici. I najgore od svega, da se igra nije prekidala do danas, Hajduk ne bi dao gol.
U svom crnom nizu Hajduk je protiv Istre imao 2 udarca u gol, Gorice 2, Lokomotive 6, Dinama 4, Rijeke 2 i kulminacija jučer, nula (0). U prosjeku 2,7. Posljednje mjesto u prosjeku cijele lige (Istra je na 3,0). Zar stvarno Hajduk toliko vrijedi? Zar se to može ičim opravdati?
Bilo je tu pauza zbog reprezentativnih akcija, nije bilo europskih utakmica, kiša jučer nije padala, jugo nije puhalo, treniralo se odlično, ali Leko još uvijek ne zna objasniti zašto Hajduk nema uigranih pet akcija.
Na pressicama nakon utakmice kao da umjesto trenera imamo metereologa s vremenskom prognozom, poljoprivrednika sa savjetima kako njivu pripremiti i novinara s Hajdukovih treninga. Očito je kako Leko nema rješenje.
Isto se ponavlja iz kolo u kolo.
Stručnog odgovora na ključno, nogometno pitanje, nema.
Istina, Leko je do sada bio prilično iskren vezano uz igru. Konstantno bi napominjao kako nije zadovoljan. I normalno, svakom i površnom navijaču jasno je bilo kako igre nema.
Napamet se znalo gdje Melnjak stoji, kako se Krovinović povlači, koja je pozicija Sahitija. A kad obični poznavatelji nogometa napamet znaju jedini automatizam (još iz ostavštine Dambrauskasa), tada je suparničkom treneru sve jasno.
Uzalud se Leko tješi dominacijom posjeda u prvom poluvremenu kad je Zekić upravo to htio. “Evo ti, napadaj kroz tu zgusnutu lijevu stranu dok mi se momčad privikne na Poljud, kasnije ću te napasti”. I upravo to se dogodilo. Izmjenama je nagovijestio što želi u drugom poluvremenu. Samo 15 sekundi kasnije je dobio rezultat.
Kad momčad dođe u zaostatak najbolje se vidi koliko su igra i automatizmi dobri. Mnogi će se sjetiti kako je Hajduk s Dambrauskasom i Oreščaninom okretao utakmice, a s Vulićem ne.
U organiziranom klubu i igračima s vjerom u igru ne postoje opravdanja “šokirao nas je gol”. Kao da se gol “lucky punchom” ne događa i puno boljim momčadima. Snaga i znanje uz koncentraciju se još više tada mora iskazati. Ako to imaš.
U današnjem Hajduku koji se zavarava “dobrim” prvim poluvremenom jasno je bilo što slijedi nakon 0-1. A ono je bilo dobro jedino ako ga usporedimo s drugim koje je bilo očajno. Istina, par akcija je i mirisalo na nešto, ali bi se često gušili u prekombiniranju umjesto jednostavnih rješenja. Najčešće se preko Žapera moglo brzo okrenuti stranu ili zapucati s 25 metara, ali bi uzalud momak mahao rukama jer bi se balun stalno vraćao lijevo među 8-10 igrača. U par situacija bi nedostajao precizan i/ili pravovremen zadnji pas. A posebno je bilo deprimirajuće kad se i Trajkovski izvuče lijevo pa se automatizmom tražio gospodin nitko u sredini šesnaesterca. Ili nabačajem pogubljeni niski igrači između Osijekovih divova.
Ali da, bilo je bolje od drugog poluvremena.
Često sam pisao o onom poremećenom balansu Hajdukove igre. U 352 smo sve bacili u napad pa je Leko nakon debakla odustao od tvrdoglavog inzistiranja na otvorenom gardu. Vratio se u 4231 i ostvario odličan rezultat krajem prošle sezone i u početku ove. Bez rizika, polako i sporo napadajući. Dobio je i pojačanja. Ne sva koja je trebao, ali Hajduk je prilično uložio u prvi sastav i bio nikad jači.
I sad, kad se očekivala nadogradnja, ostalo se na istom. Dapače, čak se i nazaduje. Obrana je solidna, u vrhu lige, ali napad je kritičan. Samo Istra, Rudeš i Gorica su dali manje golova. Hajduk je na 6. mjestu po velikim prilikama (14), 5. po ukupnim udarcima (13,1), 5. po udarcima u okvir (4,4), 9. po driblinzima (5,0), 10. po oduzetim balunima (12,3).
Leko jednostavno igra prepovučeno, bez ikakvog rizika s puno boljim sastavom, za razliku od bacanja na glavu s lošijim na početku mandata. Igračima je oduzeo tih par sekundi i metara slobode.
Kad još imaš malo ili nimalo automatizama na postavljenu obranu, imamo to što smo vidjeli sinoć. I sasvim je svejedno protiv koga igramo. Lokomotiva, Osijek, Rijeka, Gorica, Istra…
Treba li Leko otići? Odgovor je jasan ako trener i nakon 10 mjeseci ne zna što se događa u terenu, a trenira se odlično, od 6 do 22 je u klubu, teren je ravan, nije puhalo, nije bilo kiše…
Međutim, možda Jakobušić i Nikoličius drugačije razmišljaju. Možda mu upravo zbog lakšeg raspored koji slijedi daju još prilika iako ide zima pa će u Koprivnici teren, hladnoća i vjetar biti kontra nogometa.
Možda vjeruju kako smo ipak premalo uložili dovodeći: Žapera, Trajkovskog, Uremovića, Dialla, Odjidje, Moufija, Dajakua, Šarlije, Ferra, Benrahoua, Lučića.
Možda je po njima ova momčad stvarno lošija od one prije pa igramo sukladno tome. Možda se trebamo još zatvoriti pa igrati 541 kako ne bi primili nijedan gol.
Možda su zadovoljni što smo drugi na tablici, samo dva boda iza Rijeka, a bježimo odličnoj Gorici čak dva boda. A i dali smo jedan gol više od njih (jednako smo primili).
Možda misle kako su ispucali sve moguće kredite kod odabira trenera pa ni sebi više ne vjeruju. Možda i nemaju više trenera u knjižici. Možda misle kako će se i oni naći na tapetu nadzornog odbora.
Sarkazam na stranu, Dinamo se nudi ove sezone, a Hajduk nijemo gleda kako mu (opet) bježi prvenstvo. Polako i gubeći sjajnu posjetu na tribini. I ovih sjajnih 22.605 je za dobar dio Europe nestvarno, ali ipak malo manje od prosječnih 27.000. Oni koji su bili dali su jasan stav s tribine. Palac je okrenut put dolje.
Ni u puno bogatijim klubovima stvari ne sjednu na svoje mjesto. Ni puno bolji treneri ne mogu nekad pohvatati konce. Jednostavno, takav je to posao. Uostalom, dovoljno je pogledati HNL. Torbe trenera su uvijek spremne za pokret.
I za kraj, sasvim je nebitno što drugi misle. Opet je i uvijek odluka na upravi kluba. Za to su plaćeni. Sve moraju staviti na vagu i odlučiti. Što se dobiva i gubi? Koliko toga je na kocki? Jesu li drugi treneri i za puno manje odlazili? Je li 19 pobjeda, 4 remija i 10 poraza prolazan rezultat za momčad koja po Transfermarktu vrijedi 50 milijuna eura? Ili će se tješiti sjajnom drugom pozicijom i sve staviti pod tepih pa možda Leko dobrim rasporedom opet zareda minimalnim pobjedama. A možda i neće.
I ono najbitnije, imaju li uopće i oni ikakvo rješenje ili ih je ovo iznenadilo.
Odlučite.
