U ovom turbulentnom nogometnom tjednu sigurno nije bilo lako iskontrolirati emocije igrača. Sve ono što su sumnjali pokazalo se točnim, a i još malo gore. Očito smo i ovdje propustili realizirati veliku priliku van terena.
Sve (za sada?) prolazi utiho, a to je ovakvim organizacijama kao HNS najbitnije. Nema uopće medijske pompe van Hrvatske, ni traženja pomoći van saveza. Hajduk se nešto pretjerano ni ne trudi. Politika nezamjeranja je najbolja ako želiš ostati u dobro sa svima.
Jedino Torcida drži baklju upaljenom.
Što se tiče samog nogometa na zelenoj podlozi vidjeli smo ravno pet nogometnih poteza. Protiv Istre.
Da ne bi bilo zabune, ovo je sastav gostiju: Majkić, Kadušić, Majstorović, Marešić, Valinčić, Petrusenko, Maurić, Blagojević, Devetak, Fago, Erceg
A ovo je klupa Hajduka: Kalinić, Prpić, Perišić, Hrgović, Kalik, Odjidja-Ofoe, Benrahou, Dajaku, Trajkovski, Kleinheisler, Šarlija, Čuić
Četiri petine od 18.000 gledatelja na Poljudu bi možda mogla nabrojati tri igrača Istre. I za očekivat je da se Hajduk nametne od prve minute, što posjedom, što prilikama. Nekad nogomet zna biti okrutan i takvim situacijama pa možeš i izgubiti. Međutim, gledali smo Bile koji ne mogu stvoriti suvislu priliku.
Ono što je još gore vrlo rijetko se stvarao uopće bilo kakav višak. Već dugo vremena u onim lošim dijelovima igre postoji sustavan problem. Igrači prerano dolaze na pozicije i ne nude se kao rješenje. Posebno se to odnosi na Pukštasa (36 dodira, 15 točnih dodavanja, 1 udarac na gol). Karoglan ga mora osloboditi tog zadatka brzog ulaska u zadnju liniju suparnika.
Naravno, dobar je razlog za to, opteretiti stopere, ali se pri tome zaboravlja ono osnovno, kako uopće dovući balun do tamo.
Nije to jedini problem. U ovako zagušenom sustavu Hajduku nedostaju jednostavna rješenja. Vezni igrači, organizatori igre su previše rašireni i tada taj balun dugo putuje. Nema onih kratkih dodavanja i kao nastavak brzog okomitog baluna između linija. Tek tu dolazimo do gore navedenog problema gdje nema Pukštasa.
Mnogi kao loše vide Brekalov (31 dodir, 13 točnih dodavanja za 45 minuta – bez udarca na gol) prečest ulazak u sredini, a to je njegova najbolja kvaliteta. Pri tome veže za sebe jednog igrača Istrine sredine pa otvara ogroman prostor kojeg nema tko iskoristiti jer već 5 igrača imamo u suparničkoj zadnjoj liniji. I sve se resetira do iznemoglosti.
Sahiti (33 dodira, 17 točnih dodavanja, bez udarca na gol) je prenervozan jer bez prostora ne može ništa. Livaja (27 dodira, 11 točnih dodavanja, 3 udarca na gol) isto izgubi živce zbog nedostatka baluna pa se izvlači van te linije i previše što predstavlja rizik za obranu.
Potpuno krivi “tajming” gradnje napada imamo kod nekoliko igrača i jednostavno sami sebi zatvorimo prostor.
Premalo je onih nogometnih poteza koji paraju obranu. Tu i tamo neki dupli pas i to je sve.
Ovako duboka igra Dialla, Brekala i Pukštasa ipak donosi i nešto dobro, obrani. Za sebe vežemo suparnike pa je i njihova tranzicija nemoguća. Istra je imala dvije prilike. Ona u drugom poluvremenu bi morala biti način kako bi Hajduk trebao razbijati obrane. Srećom Erceg je promašio udarac glavom.
Raduje vrlo dobro izdanje Eleza i Prpića koji su iskoristili svoju priliku.
Osim ovoga Hajduk je imao problema i u izlasku iz obrane kad bi Istra podigla linije. I dalje nema uigranog izlaska kod sredinu. Sve ide preko boka. Kad tome dodamo da ni Hajduk nije bio u stanju (fizički) sam odigrati visoki presing pa na taj način doći do nekakve prilike bez organizacije napada. Razumljivo je koliko je sve to bilo siromašno.
Ulaskom Dajakua (33 dodira, 11 točnih dodavanja, centaršut 3/6) je Hajduk dobio konačno malo živosti. Tri (čak!) puta smo dobro izradili situacije iz kojih je mogao poslati upotrebljiv centaršut ili ući u dribling.
Činilo se da će to biti novo poluvrijeme gdje Bili proigraju nakon postignutog gola. Međutim, to je ipak Tramezzani. Puležani su ostali u svom bloku bez nekakvih posebnih ambicija izlaska u napad.
Hajduk se nastavio mučiti. Ponovno su izmjene kasnile, posebno ako se zna za energetsku (fizičku i psihičku) potrošnju ovih desetak dana. I opet se dogodila slučajnost da Krovinović napusti igru, a suparnik dobije crveni karton. Time Hajduk izgubi najbitnijeg igrača za posjed.
Naravno, to nije i ne smije biti opravdanje za onako nenametanje u igri s igračem više.
Upravo to neprepoznavanje novonastale situacije, tvrdo razmišljanje o samo onom zadanom je glavna loša karakteristika ove momčadi.
I za kraj, Kalik je u svojih 25 minuta imao samo 10 dodira baluna, a Kleinheisler 4 (?!). S igračem više.
Jako loša napadačka predstava Hajduka koja se ponavlja iz utakmice u utakmicu, bez obzira i na neke visoke pobjede. Kad nemaš još tu potrebnu formu uvijek će se zalomiti nekakav Varaždin, a to Bili sebi u HNL-u, u trci za titulom jednostavno ne mogu priuštiti.
Hoće li se Karoglan odlučiti za izmjenu sustava ili ovako čekati Perišića, vidjet ćemo.
Stiže Gorica koja je u zadnje vrijeme van forme. Nisu predstavljali problem ni Dinamu ni Rijeci ni Osijeku i ništa osim pobjede Hajduka nije opcija.
Sedam dana bez utakmica je sasvim dovoljno za energetsko dizanje. Ali nije do toga. Stvarno nije. Hajduk mora riješiti gore navedene sustavne probleme u igri koji postoje i onda kad nismo bili “energetski prazni”.
