Jedini pravi derbi u Hrvatskoj večeras će dobiti i prvog pobjednika u novoj sezoni. Nositelja trofeja. Istina, ovaj je najmanje vrijedan jer se može nazvati i Kup pobjednika priprema. Klubovi su završili težak trenažni proces, neki se pojačali više, neki manje. Hajduku su novi igrači stigli prilično kasno, kroz ovaj tjedan. Dinamo za sada ima siromašan prijelazni, ako ne računamo naslove u medijima koji počinju „Turci kažu …“. Toliko toga su rekli, a toliko toga nije ostvareno da se sportska javnost s pravom sprda kako će prije dobiti na lotu nego nešto pogoditi.
HNS bi morao i poraditi na organizaciji utakmice Superkupa ako uopće misle o ozbiljnijoj promociji istoga. Prvenstveno da se ne igra uvijek na terenu prvaka, ždrijeb bi bio puno primjereniji. Ili, zašto ne ponekad i organizacija u inozemstvu.
Ipak, uz sve navedeno ovaj trofej i utakmica su bitni za prestiž kad igraju Hajduk i Dinamo. Navijači su napaljeni, igrači isto. Nema boljeg početka sezone od rušenja najvećeg rivala.
Hajduk je na pripremama ostvario šarolike rezultate. Dvije pobjede, dva remija i poraz uz igru koja je prilično oscilirala. Teške noge, vrućine, novi igrači, ozlijeđeni…
Jednaka je situacija i kod Dinama. Dvije pobjede i dva remija. I sve su to normalne stvari. Navijači se ponekad zaigraju pa komentiraju pripremne utakmice kao natjecateljske, a razlika je prilična.
Tek večerašnja utakmica dat će pravu sliku neke realne snage i spreme. Točnije, onih koji će igrati. Kasna pojačanja Hajduka i siromašniji početak prijelaznog roka Dinama govore nam da će klubovi itekako drugačije izgledati za nekih mjesec dana kad se sve uskladi i prvenstvo zahukta (pa i za sedam dana kada je prvenstveni derbi).
Navijači u oba tabora se nadaju da to ipak neće biti prekasno, posebno za europsko natjecanje.
Što se tiče sastava, onaj Lekin bi se trebao oslanjati na provjerene snage (bez Livaje) s tek kasnijem ulaskom kojeg novog igrača (svi imaju pravo nastupa), dok Bišćan nema takvih problema.
Neka igre počnu!
