Nakon potpuno neočekivanog poraza u derbiju, Ivaylu Petevu se prema medijskim natpisima režimskih novinara opasno trese stolica na klupi Dinama.
Usprkos nadanjima klupske strukture Dinama kako će Hajduk razbiti kao bugarsku skupštinu, kako je nekad današnji savjetnik znao najavljivati dvoboje protiv Hajduka, dogodio se poraz u derbiju što u žabokrečni HNL-a u pravilu znači sapunanje daske aktualnom treneru.
Dimni signali Hanza Medije već najavljuju novog trenera, ovaj put u liku svježeg sportskog direktora Romea Jozaka te je jasno svakome da se „brat blizanac“ Sergeja Trifunovića može izljubiti s igračima, pokupovati suvenire za uspomenu na Dolcu i spakirati kofere.
Taktičke greške i odmaranje, odnosno forsiranje igrača Dinama koji nisu u punom kapacitetu za derbi, protiv Splićana dovele su do potpuno neočekivanog i šokantnog poraza, međutim zar je zaista bivši bugarski izbornik (te dvostruki osvajač prvenstva s Ludogorcem) potpuni trenerski diletant kojeg treba napucati na temelju jedne utakmice? Ako je već postojao ranije plan B u vidu sportskog direktora Romea Jozaka, čemu potreba ‘nabrundavanja’ postojećeg ugovora prije dva mjeseca na temelju kojeg će Bugarin omastiti brk s ozbiljnom odštetom? Čak i da se ne sagledava isključivo financijski dio, čemu onda dovođenje stranca s respektabilnim trenerskim pedigreom ako mu je već nakon prvog (!) poraza u prvenstvu ispisana šut karta?
Iz te perspektive potpunim amaterizmom može se nazvati sportska politika kluba koji sebe etiketira kao najozbiljnije vođen klub ovih prostora. Ako je zaista i dalje klubu neophodna marioneta na klupi koja će biti vođena isključivo interesima savjetnika, za manje cifre moglo se vratiti po ‘sedamstoosamdeset i treći’ put trenerskog maga „kontroliranog nogometa“ ili pretražiti trenerske CV-e te napraviti studioznu analizu sukladno blizini njihove rezidencije u odnosu na stadion, uz poželjno znanje popravka tv-prijamnika.
Međutim, ako se željelo nekog dugoročno angažirati s prijeko potrebnim mirom u radu, odabiru igrača prema vlastitim preferencijama, dugoročnom stvaranju igre i rezultata, jednostavnije bi bilo vratiti jedinog trenera nakon Ćire Blaževića (1985-1988.) koji je imao kontinuitet rada na klupi i to zahvaljujući isključivo činjenici što je po zanimanju – brat.
Goran Đulić
