Pobijediti Dinamo u gostima je ogromna stvar. Vrijedna titule. Međutim, kako Leko, tako i Livaja, svjesni su da se s igrom (igrama) iz Maksimira ne može biti prvakom. Obrambeno je još i prolazno, ali s balunom u nogama je i više nego upitno.
Svakako opravdanja mogu biti u tankom kadru i kašnjenju pojačanja. Što se i pokazalo u oba susreta. Reakcija momčadi nakon ulaska Odjidje i Moufija je bila vrlo dobra. Linije su bile povezanije, balun protočan, stvarale bi se prilike. Treba istaknuti i da je Dinamo u tim trenucima igrao povučenije pa se Hajduk već samim time nametnuo naprijed. Ali to govori i o individualnoj kvaliteti Hajduka kad u takvom odnosu snaga, protiv odlične momčadi, uspijeva stvoriti prilike i okrenuti rezultat.
I ono najbitnije, vjera u pobjedu. Hajduk se nakon izjednačenja nije zavukao u rupu već je nastavio napadati.
Rijeka nije Dinamo. Dapače. I zato Hajduk odmah mora pokazati i dokazati šampionske ambicije. Novi tjedan dana treninga nakon dva ulaska u Maksimiru je sigurno Odjidju i Moufija učvrstio u prvom sastavu. I dok je za Marokanca jasna pozicija, Belgijanac ih može igrati više. Na Leki je da mu pronađe pravu.
Za sada prema pokaznom Benrahou bi trebao na klupu, a Odjidja na poziciju desetke. Uostalom tako je bilo u zadnjem susretu. Iako s tako polivalentnim igračem možeš puno toga mijenjati.
Leki se sustav 4231 napadački i 442 obrambeno pokazao kao dobitna kombinacija i teško će ga napustiti sve dok se (i ako se) ne pokaže neuspješnim. Odnosno, dok igrači ne pokažu slabosti.
Najviše su za sada ostala dužna krila, Sahiti, Mlakar i Dajaku. Premda su svi odradili vrlo dobro obrambeni dio, ako zanemarimo glupost Slovenca kod penala u Maksimiru. Međutim, za biti prvakom oni moraju imati ogroman doprinos u napadu.
Ako to ne pokažu uskoro, Leko će biti primoran mijenjati sustav (sastav). Pronaći pravu kombinaciju u kojoj će zajedno igrati Odjidji i Benrahou.
Ili dočekati onoga. Iz Londona.
