Posljednjih godina nogometni je establišment učinio sve kako bi se “velike” ekipe, u klupskom ili reprezentativnom natjecanju, osjećale sigurno. Zaštićeni status nositelja, sustav play-offa, dirigiranog ždrijeba ili ispadanje u Europa ligu iz Lige Prvaka samo su neki od primjera sustava zaštite i popravnih ispita. Neizvjesnost, iznenađenja i dramatika su postali uspomena, relikt nekih bivših vremena. Promjene su zahvatile i reprezentativni nogomet čija su natjecanja omasovljena, a broj zemalja sudionica povećan gotovo eksponencijalno. I unatoč obrazloženjima FIFA-e ili UEFA-e kako je riječ o promociji nogometa i potrebi da se omogući i malim zemljama da nastupe na velikoj smotri čini nam se da je riječ o potpuno suprotnoj namjeri: dokidanju neizvjesnosti radi profita. Nije li i posljednja odluka o Svjetskom prvenstvu sa 48 momčadi upravo još jedna u nizu promjena kojim se ubija nogomet kakvog smo poznavali?
Svjetsko prvenstvo 1994. bilo je prvo koje sam odgledao cijelog. Svaku minutu, svake utakmice. Pamtim Maradonin pogled u kameru, irsko-talijanski derbi pred emigracijom, Brancov gol de Goeyu i Bebeto-Romariov Brazil. Relativno dosadno finale, odlučeno udarcima s bijele točke, bilo je čisti kontrapunkt scenama od prije samo par mjeseci.
Početkom 90-ih godina prošlog stoljeća Stari je kontinent svjedočio jednom dramatičnom danu, punom preokreta i iznenađenja. Bio je mjesec studeni, igrao se završni dan europskih kvalifikacija za odlazak na SP’94 u Americi, a nogometna povijest zauvijek je zabilježila taj 17.11.1993. kao dan istinske nogometne drame i emocije. Tadašnji sustav kvalifikacija vodio je dvije prvoplasirane ekipe iz svake od 6 skupina u SAD, a uoči zadnjeg kola otvoreno je bilo osam mjesta za plasman na, tada istinski, najveću smotru. Engleskoj je bila potrebna visoka pobjeda od 7 golova razlike i pobjeda Poljske nad Oranjem kako bi Gordi Albion stigao u svoje nekadašnje kolonije. I danas se mnogi sjećaju jednog od najbržih golova u povijesti, izvjesnog Gualtierija, igrača San Marina, koji je nakon samo 8 sekundi zabio Englezima. Englezi su na kraju zabili 7, ali ovaj jedan domaći je bio odlučujući(naravno i činjenica da su Nizozemci slavili u Poljskoj).
U trećoj skupini viđen je pravi nogometni triler. Republika Irska je gostovala u Belfastu, kod imenjaka sa Sjevera i nadali su se porazu europskih prvaka Danaca u Sevilli. U dramatičnom okršaju imenjaka sa Zelenog otoka, poveli su Sjeverni Irci u 73.minuti te je u tom času na SP putovala Danska. Jackie Charlton mora mijenjati, ali Tony Cascarino je zaboravio obući dres(!?) i na teren mora sada McLoughlin, koji u 75.minuti pogađa za 1:1! Republika je uzela bod na neprijateljskom terenu Belfasta, ali još nije gotovo, jer u Sevilli Danci napadaju, a Canizares brani fantastično. Španjolci ipak uspijevaju izdržati napade Laudrupa i družine, a na SP u uzbudljivoj završnici odlazi Republika Irska. Na kraju kvalifikacija imali su isti broj bodova i istu gol razliku kao Danska, ali zahvaljujući činjenici da su postigli više pogodaka te da je Canizares branio čuda, a Cascarino kasnio sa presvlačenjem u dres Ameriku će vidjeti družina Jackija Charltona.
Ipak, više od ijedne druge utakmice te večeri, pa ako hoćete i tog vremena, nogometna povijest će pamtiti susret Francuske i Bugarske na Parku Prinčeva. Francuska je bila jaka, imena kao što su Cantona, Lama, Desailly, Blanc, Petit, Deschamps, Ginola, Papin, Pedros…ulijevala su strahopoštovanje i svi su bili u sastavu. Sve što su trebali je neriješeno na svom terenu protiv Bugarske. I imali su neriješeno u posljednjoj minuti susreta. Najprije su poveli preko velikog Erica Cantone, koji je u 32.minuti matirao Mihailova. Strepnju prepunom stadionu donio je Emil Kostadinov samo 5 minuta poslije, no sve je išlo prema svome kraju. Igrala se posljednja minuta regularnog dijela kada su domaći imali loptu. Ginola je bio na desnoj strani i umjesto da iskontrolira situaciju, iznudi prekršaj ili korner David šalje dugu loptu na suprotnu stranu, koja ne pronalazi nikog osim bugarskog igrača. U samo 15 sekundi sve se mijenja. Ljubo Penev ljevicom gura za Kostadinova, koji pogađa iz nemogućeg kuta. Emil je probio Bernarda Lamu i srca milijuna Francuza u najdramatičnijoj završnici koju je nogomet mogao ponuditi. Dok se lopta koprcala u mreži sat je pokazivao završetak regularnog dijela. Bio je to šok za domaćine, dramatičan finale kojeg Europa nije očekivala. Velika Francuska, kojoj su se predviđale velike stvari, neće vidjeti SP. Svijet će upoznati Stoičkova, Balakova, Lečkova. Francuzi su krivca pronašli u Ginoli, čije je dodavanje upropastilo sve i promijenilo nogometnu povijest Francuske, ali i Bugarske. “Bog je Bugarin!” vikao je komentator na bugarskoj televiziji, a to je i nastavio biti tijekom prvenstva na kojoj su Stoičkov i društvo došli do polufinala…
Za velike ekipe plasman na svjetsku smotru sa novim je promjenama postao formalnost. Engleska i Francuska sasvim sigurno neće propustiti šansu da se plasiraju na neko buduće SP na kojem će biti četvrtina svih zemalja. Fantastične i napete scene poput ovih, iz ne tako daleke 1993.godine, ostat će samo uspomene na nogomet koji nestaje i blijedi pred naletom novca i TV prava. A novac ne trpi ispadanja najvećih pa će im omogućiti popravne ispite i gotovo izvjesne plasmane. Moderni nogomet u zaborav će gurnuti fantastičan gol Emila Kostadinova i hrabre Bugare. Istraživanja kažu da će profit od novog formata SP iznositi čudesnih i vrtoglavih 500 milijuna funti. Iznos, koji je pravi razlog promjena, a ne nikakve “prilike za sve” ili promocija nogometa. Prvenstvo sa 48 sudionika umanjit će kvalitetu natjecanja, nogomet će postati razvodnjen, blijed i dosadnjikav, a razlika između ekipa ubit će onu draž natjecanja. Odluka vladara svjetskog nogometa još je jedan korak u posvemašnjoj komercijalizaciji nogometa i ubijanju sporta kakvog smo dosad poznavali, jer bez obzira na sve posebnost nogometa je bila upravo u neizvjesnosti, dramatici, mogućnosti da mali izbace velike.
Nogomet je krenuo putem bez povratka ukidajući rizik, smanjujući napetost i moguća iznenađenja. Dugoročno gledano dobit ćemo “proizvod” koji će biti dosadan i razvodnjen i besmisleno produžen, a nogometni balon dovesti do puknuća.
Edo Zdravković
