Hajduk je u srijedu javnosti predstavio novog/starog predsjednika Uprave. Riječ je o Marinu Brbiću koji se na funkciju glavne odgovorne osobe kluba vraća nakon gotovo pune tri godine ‘izbivanja’. 57-godišnji Brbić tako je postao peti predsjednik u povijesti kluba, nakon Vjekoslava Fulgosija, Antuna Grgina, Janka Rodina i Humberta Fabrisa, koji je dobio priliku odraditi drugi mandat.
Okolnosti Brbićevog povratka u Hajduk
Izboru novog predsjednika je, logično, prethodio dogovor rastanka s (još uvijek) aktualnim čovjekom na toj funkciji – Jasminom Huljajem. Huljaj, kao osoba iz farmaceutske industrije, nije mogao odoljeti pozivu iz svoje branše, na uštrb ‘nogometne’ avanture u koju se kao iskusan ‘poslovnjak’ upustio. Iako su mnogi u odlasku Huljaja, kako to nerijetko biva, vidjeli sto i jednu zavjeru, te posljedično gurali priču o tome da novi saziv Nadzornog odbora kluba već ima spremnog čovjeka iz krugova udruge Naš Hajduk, izbor Marina Brbića svakako je posljednji dio spomenutih teza demantirao, te uz to većinu hajdučke javnosti oduševio, a nemali i ‘zatekao’.
Kratak period za prijave na javni natječaj (8 dana), iako u skladu sa zakonima, mnogima je bio dovoljan za garanciju ispravnosti gore navedenih teza i konstrukcija. Dio teze o tome da NO ima spremnog svog kandidata za poziciju na čelu kluba, realno se pokazao točnom, a i mnogim racionalnijim poznavateljima događanja u poslovnom svijetu bilo je jasno da bi nadzornici bili u potpunosti ludi da su bez spremnog vlastitog kandidata raspisali tako vremenski kratak rok za prijavu na natječaj.
Razumno je zaključiti da je NO – s obzirom na situaciju u kojoj se klub našao (za pretpostaviti je već duže vrijeme) najavljenim Huljajevim odlaskom i negativnim iskustvom s ‘Head hunting agencijom’ (odnosno brzim odlaskom Huljaja) – započeo razgovor s čovjekom za kojeg smatraju da bi bio idealno rješenje u ovom trenutku, a sam postupak javnog izbora (koji nije obvezan) su vjerojatno shvatili kao alat kojim ostavljaju mogućnost da se (pored njihovog kandidata) za funkciju predsjednika prijavi možda netko bolji i kvalitetniji. Jedno je iz svega sigurno jasno, vrijeme očito nisu htjeli gubiti.
Dio je to demokratskog procesa koji će svakako ostaviti otvorenim pitanje o tome je li kratak rok za prijavu odbio moguće kvalitetnije kandidate, no s obzirom na riječi predsjednika NO-a Benjamina Perasovića pri objavi raspisivanja natječaja, logično je zaključiti da je u tom pogledu Brbić najkompletniji kandidat.
Kako bilo, u prilog tome da je Brbić zaista bio kandidat ovog saziva Nadzornog odbora svakako ide i činjenica da je na dan sjednice NO-a (28. siječnja) na kojoj je Huljaj definitivno potvrdio svoj odlazak s mjesta predsjednika Hajduka (a koji je nadzornicima nagovijestio već 5. siječnja), Trgovački sud u Splitu proveo izmjenu Društvenog ugovora tvrtke Lucror d.o.o., te posljedično iz djelatnosti iste uklonio predmet poslovanja pod opisom: “obavljanje poslova posredovanja prelaska sportaša iz jednog sportskog kluba u drugi sportski klub”. Tvrtka Lucror osnovana je u srpnju 2016. godine, nakon što je Brbić napustio predsjedničku fotelju na Poljudu, a uz direktora tvrtke Marina Brbića jedini osnivač društva je predsjednik Skupštine Hajduka – Vinko Radovani. Ovaj potez opravdano budi sumnju da je Brbić informaciju o tome da će biti raspisan natječaj (javnost obaviještena 18. veljače) prethodno posjedovao te shodno tome uredio djelatnosti svog poslovnog subjekta kako ne bi bio spriječen u formalnoj kandidaturi u izboru za predsjednika kluba jer Zakon o sportu propisuje da predsjednik kluba ne može biti osoba koja ima tvrtku registriranu za posrednički posao u sportu.
Upravo ovaj detalj dovodi nas do teme koja je obilježila posljednji Brbićev pokušaj povratka u Hajduk. Bilo je to ne tako davno, u studenom prošle godine Brbić je upravo zbog zakonske spriječenosti predao nevažeću kandidaturu za članstvo u Nadzornom odboru kluba, istom onom NO-u koji ga je prije nekoliko dana formalno postavio za predsjednika.
Tadašnje striktno pridržavanje zakona od strane Povjerenstva za provedbu natječaja Brbić je shvatio kao poruku da je nepoželjan iz (javno) nedefiniranih razloga, te je u svemu tome vidio i neku dublju pozadinu odluke zbog koje je čak i javno pozivao na izbjegavanje poštivanja zakona “uz malo dobre volje i želje”.
U svjetlu trenutačnog lošeg stanja u klubu i oko njega, kojega svi moramo biti svjesni, pitanje je zbog čega netko zbog formalnih i banalnih razloga odbacuje moju kandidaturuMarin Brbić – 8. studenog, 2018.
Sam Brbić i velika većina medija ovakav su rasplet plitko i populistički okarakterizirali kao neku vrstu ‘osobnog obračuna’ čelništva udruge Naš Hajduk s ‘neistomišljenicima’.
Što nam donosi novi mandat Marina Brbića?
Pitanje je ovo koje će sigurno izazvati podjele među navijačima splitskog velikana.
Šira navijačka javnost Brbića primarno doživljava kroz osvajanje posljednjeg klupskog trofeja i uspješno provedenog procesa financijske stabilizacije kluba u trenucima kada su mnogi neupućeni smatrali da takvo što nije moguće. Zahvaljujući tim ostvarenjima Brbićev odlazak u travnju 2016. mnogi su ljubitelji ‘Bilih’ doživjeli kao veliko razočaranje, iako je dobar dio istih njegovo ustoličenje (skoro tri godine prije) dočekao posprdno i uz mnogo podcijenjivanja.
S druge strane, dio navijača Brbića je na temelju prethodnog mandata, uz široj javnosti glavna ostvarenja, doživljavao i kao čovjeka koji isključivo “održava hladni pogon”. Zamjeravaju mu zanemarivanje uređenja omladinske škole (kako u vidu stručnog kadra, tako i same profesionalizacije rada) te politiku nestvaranja “socijalnih slučajeva”, što se osim na radnu zajednicu dobrim dijelom odnosilo i na sturčne kadrove u klubu.
Istina o Brbićevim sposobnostima je (kao i kod mnogih stvari) vjerojatno negdje između. Činjenica jest da do pred kraj mandata Brbić realno nije imao puno prostora za demantiranje teza o tome da je predsjednik bez vizije, jer je Hajduk tek u tom periodu konačno financijski malo ‘prodisao’. Jednako je tako činjenica da ga konstantna borba za financijsku stabilizaciju ni najmanje nije spriječavala da profesionalizira kadar unutar kluba. Smjena koja je uslijedila donijela je agresivno financijsko rastezanje koje je bivšem predsjedniku Ivanu Kosu ‘amenovao’ tadašnji saziv NO-a i ti su se potezi pokazali veoma rizičnima, a zbog (ispostavit će se) velikim dijelom nekvalitetnih ulaganja u igrače ‘sa strane’ u konačnici i promašenima. Što je na kraju krajeva prošli saziv Nadzornog odbora i ‘platio glavom’.
Što onda nakon svega očekivati od drugog mandata Marina Brbića?
Postoji dio navijača koji Brbićev izbor doživljava kao alibi potez NO-a, dok drugi dio navijača smatra da je zbog svoje ‘pasivnosti’ Brbić izabran kako bi bio svojevrsna ‘lutka’ u rukama onih koji su ga izabrali. Postoji naravno i dio navijača koji su povratak dočekali s aklamacijom.
S obzirom na povijest prošlog saziva Nadzornog odbora i komunikaciju udruge Naš Hajduk na skupštini iste i u javnosti, teško je očekivati da ovaj NO nije svjestan nulte tolerancije na uplitanje u rad predsjednika Uprave. Jednako tako je jasno da je ovaj saziv NO-a dobro upoznat s kvalitetama i propustima Brbićevog prvog mandata, kao i razlozima njegove smjene.
U konačnici, iako je dobrim dijelom on sam više manje ‘poznanica’, Brbićevu izvedbu u ovom mandatu jednostavno je nemoguće predvijeti. Činjenica jest da je od ljudi koji su ga odabrali dobio jasne smjernice što se od njega očekuje. Pitanje definiranja i provođenja sportske politike i konkretna provedba velike većine točaka koje je pročitao pri nedavnom predstavljanju dat će nam prve naznake toga u kojem smjeru će ići Hajduk pod drugim vodstvom Brbića, ali i naznake toga tko je (i u kojoj) mjeri u navijačkim krugovima njegov prvi mandat i iskazane vrline i mane – ‘krivo’ protumačio.
Osim navedenog, od Brbića će se očekivati i veliki pomak na polju na kojem je njegov nasljednik Ivan Kos u potpunosti zakazao. Riječ je, naravno, o zapošljavanju i stvaranju stručnih kadrova unutar kluba, koji bi u budućnosti nudili opciju unutarnjih rezervi u slučaju izbornih procesa za čelne pozicije kluba. Ovaj dio svakako je važan i zbog druge, konstruktivno gotovo pa zanemarene politike kluba – odnosa prema Hrvatskom nogometnom savezu. Brbić je na tom području u svakom slučaju bio dosta aktivniji od svojih nasljednika, no ne i bezgrešan. Postavljanjem Alojzija Šuprahe na mjesto predsjednika županijskog nogometnog saveza bio je grubo izigran, a ta pogrešna odluka “ispravljala” se godinama. S druge strane, ne smije se smetnuti s uma da je upravo za njegova mandata donesena hrabra odluka o neigranju derbija s Dinamom, što je posljedično rezultiralo donošenjem izmjena Zakona o sportu, kao i tektonskim potresima u nacionalnom savezu.
Spomenuta nužnost zapošljavanja i stvaranja stručnih kadrova unutar kluba u ovom je segmentu klupske politike također iznimno bitna jer je definitivno došlo vrijeme da se riješi odnos s HNS-om. Glavni preduvjet za konstruktivne korake u tom smjeru su ljudi iz ‘klupskog bazena’ s kojima bi Hajduk konačno ponudio kvalitetne kadrove u nogometnim strukturama, posljedično stvarao saveznike s kojima će reformu (mnogim aferama ukaljanog) Saveza pokušati i provesti.
U vidu nešto realnijih procjena pozitivnosti davanja drugog mandata Marinu Brbiću svakako se ističe činjenica da je nakon prvog mandata gotovo tri godine (bez pritiska kakav je na predsjeniku) sa strane pratio događanja u i oko kluba. To je nešto što bi moglo pozitivno djelovati na njega i njegov rad, ukoliko se pokaže sposobnim detektirati što mu je u prvom mandatu nedostajalo, a i što treba poboljšati. Novca za to sada napokon i ima.
Na veliku ‘žalost’ svih navijača koji su oduševljeni, kao i onih koji su razočarani Brbićevim povratkom u klub, tek nakon ovih koraka moći ćemo konstruktivnije tvrditi je li Nadzorni odbor ‘pogodio’ s ovim, u svakom pogledu, zanimljivim izborom.
