Često u zadnje vrijeme čujemo da se na navijače nogometnih klubova referira kao na mdash; tuljane. Tuljani, tobože, plješću u prazno, nesposobni shvatiti da su publika u teatru apsurda, da su igrači iz godine u godinu sve lošiji, da stadione svi smještaju na margine društva kao okupljališta kriminalaca, narkomana i besposličara. Paradoksalno, kad su se isti ti klubovi neukih propalica osnivali, označavali su pozitivne političke, društvene i sportske promjene.
Zulić i Frapportimdash;Roglić u Psihologiji i pedagogiji sporta jedno poglavlje posvećuju sportu i navijačima. Publiku vide kao legitimnog aktera koji “često želi intervenirati na natjecanju podrškom svoje momčadi, omalovažavanjem suparničke momčadi i protestom protiv sudačkih odluka.” U redu, ako ćemo iskreno, tako obično i biva: dvije zaraćene strane i arbitar pod povećalom. Ova je rečenica (o navijačima) vrijedna rasprave: “Imaju ambiciju i da njihove akcije na stadionu dobiju širi odjek u društvu, tj. dobiju političku konotaciju, što je pojava specifična za postkomunističko razdoblje, u kojem još nisu razvijene institucije građanskog društva kroz koje običan građanin može izraziti svoju volju.“
Ne da imaju ambiciju da dobiju političku konotaciju mdash; takvo je što neminovno. Nema mnogo mehanizama pomoću kojih ljudi mogu izraziti svoju volju, pa ni političkih, iako naši političari žele da mislimo drugačije. Nogomet funkcionira sasvim hrvatskopolitički. Svako demokratsko tijelo u nogometu odgovara nekomu nadređenom, bilo gradu, bilo dioničarima, bilo vrhovnom nogometnom savezu. Kod nas se događa da hijerarhijski više instance ne odgovaraju nikomu. Primjerice, komu odgovara HNS koji bulazni o Zakonu u sportu, širi neistine i demonizira one klupske i navijačke udruge koje žele promjenu nabolje?Komu odgovara? Nikomu. Već je rečeno, politika se uvlači u sport kada nisu još uvijek razvijene institucije kroz koje građanin izražava svoju volju. Recimo da je već prošlo dosta vremena da ne govorimo o “postkomunizmu.” No čuje li se naš glas išta glasnije?
Kažu da smo demokratska nacija, demokratskim smo putem birali svoje predstavnike posljednjih dvadesetak godina, dvije vladajuće stranke u sebi imaju pridjev “demokratska.” Naše su nas demokracije i naivnost, doduše, dovele u situaciju da je tek rođena beba već dužna 65.000 kuna, da starci kopaju po smeću, da mladi nemaju posla. Kruha, dakle, nema. Gladni smo, no dajte nam barem igara. Sportska smo nacija, sve nam ide. Nema ni igara. Najpopularniji je sport ne u govnima, nego u septičkoj jami bez dna, što zbog političkih uhljeba koji su odgrizli svoju komadinu kolača; što zbog bahatih igrača koji doma štuju oltare Reala, Barcelone, Chelseaja i drugih (ne)hrvatskih klubova u (ne)hrvatskim uvjetima, ne želeći krojiti povijest svojih beznačajnih hrvatskih klubića; što zbog jalove demokracije, demokracije u kojoj u HNSmdash;u ni danas nema nikih problema, osim navijača kojima namještaju mišolovke i “fantomskih udruga” koje, glupače, traže transparentnost i pravednost.
Nema tu, ljudi dragi, demokracije. Oligarhija i tiranija. Da smo demokracija, ljude koje progone USKOK i policija ne bismo viđali na prijestoljima svojih gradova i klubova. A oni nas gledaju svisoka i pljuju po nama. Jer mogu. Jer su zaista demokratske udruge manjina, a većina šuti. Političarima puštate da im prođe: “Ne razumijem se baš u sport/nogomet, institucije će odraditi svoje.” Neće, zlato. Zato biste vi i trebali biti tu, Jer institucije ne rade dobro “svoje”, kao ni vi. Narode, dok ti šutiš, oni vladaju. Dok ti ekipa u odijelima i dekoltiranim sakoima uzima kruh iz usta, a ti ih zaokružuješ, dok ti tirani od sporta čine negledljivi monopol, a ti šutiš mdash; i ne zaslužuješ bolje.
Torcida je poslije debakla (jer remi sa Zadrom je debakl) na Poljudu vikala: “Dobit ćete batine!” I neka je. Batina neće biti, osim verbalnih, ali verbalno se moramo šamarati. Kad nešto izbiljno ide kvragu, to treba glasno i jasno reći, pa ako ništa drugo, onda mirno spavati. Ako ste navijač kluba u kojem ne smijete niti vikati “Dobit ćete batine” da ne dođete na tiranijsku odstrelmdash;listu… E jebiga onda. Vi ste tuljani koji plješću u prazno.
