Nakon desetljeća (od 1984.) donošenja pravnih presuda, Sportski arbitražni sud (CAS) stoji na nesigurnom tlu. Njegovo postojanje u ovom obliku poljuljala je presuda Visokog regionalnog suda u Muuml;nchenu, u slučaju Claudije Pechstein (44), njemačke reprezentativke u brzom klizanju.
Prije 7 godina, u veljači 2009. godine, ISU (Međunarodni klizački savez) je optužio Pechstein za uzimanje nedozvoljenih sredstava nakon što je ustanovljen povećan broj eritrocita te je udaljena sa svih natjecanja 2 godine. Ona ulaže žalbu na presudu CAS-u, navodeći da je njeno stanje posljedica porodičnog naslijeđa, ali je žalba odbijena u studenom 2009. godine. Ovo je bila prva takva presuda, samo na osnovu indicija, bez pravih dokaza.
Nakon toga, na presudu CAS-a, ulaže žalbu švicarskom Vrhovnom saveznom sudu, na kojem se sportaši mogu samo žaliti vezano uz pogreške procedure CAS-a, ali ne i na sami slučaj. U siječnju 2010. godine je odbijena njena žalba. Međutim, Pechstein se ne predaje i od Njemačkog društva za hematologiju i onkologiju u ožujku 2010. dobiva potvrdu o naslijeđenoj bolesti od strane oca, ali švicarski sud donosi svoju konačnu odluku o odbijanju njene žalbe u studenom 2010. godine.
Pechstein nakon toga, sve do sada, sa svoje 44 godine, svojom upornošću i dalje osvaja medalje (Svjetsko prvenstvo – bronce – 2011, 2012, 2013, 2015.).
Samo nije stala ni u svojoj pravnoj bitci.
Na odluke ISU-a, CAS-a i švicarskog Vrhovnog suda Pechstein ulaže žalbu Visokom regionalnom sudu u Muuml;nchenu i senzacionalno dobiva parnicu koja može značiti veliki preokret u općenitom poimanju sportskog suda. Iako je praktički došla do kraja među sportskim sudovima, žalila se lokalnom sudu kako su joj ugrožena ljudska prava jer je praktički prisiljena kao sportašica potpisati da pristaje samo na jedan sud koji nije objektivan jer je za svoj rad financiran izravno od Međunarodnog olimpijskog odbora koji uz to od 20 arbitara ICAS-a bira 12. Za svaki pravni slučaj, svaka strana bira po 1 svog arbitra dok trećega odabire predsjednik arbitražnog suda postavljen od strane MOO-a.
Vrhovni njemački sud u ožujku 2016. godine donosi konačnu presudu u slučaju Pechstein koja može značiti revoluciju u sportskoj arbitraži. Pravni stručnjaci podijeljeni su jer znaju da bi mogla uslijediti prava lavina žalbi na lokalnim sudovima, koji, kao što se zna iz prakse, na nacionalnim razinama donose prilično različite odluke. CAS je jedan čvrst temelj sportske sudske arbitraže koji je ovim slučajem dobrano uzdrman i svakako će se morati mijenjati, a to znači otvoriti vrata arbitrima koji će bolje zastupati same sportaše. Ovo bi bio i veliki vjetar u leđa svim sindikatima sportaša u borbi za njihova ljudska prava.
Članak Statuta HNS-a koji obavezuje sve članove CAS-u:
Renato Čupić