Naše društvo je politički prilično raslojeno. I poprilično naivno. Bespogovorno se vjeruje svojoj političkoj strani, a drugoj se ne vjeruje da je dan i kad gledaju u sunce. Jednostavno je tako. A nijedna strana nije nevina. Možda su jedni veći lopovi, a drugi veći lažovi. Možda su oni prvi sposobniji, naučili u krađi, a ovi drugi nesposobniji, naučili samo govoriti neistinu i ne raditi. Možda su treći i četvrti ekstremi. A za vrijeme jednih i drugih, dok su bili na čelu, država je nazadovala. I moram vam otkriti jednu istinu. Boli njih briga za vas. I jedne i druge. Cilj je samo saborska fotelja. Sasvim nebitno hoće li tamo biti vlast ili oporba.
Bitno je samo škrgutanje zubima da onaj peti ili šesti na listi uvale svoju guzu u kožnu fotelju. Da ručaju u saborskoj kantini za 3 eura. Da besmisleno trkeljaju 4 godine za 3.000 eura plaće. Sve više ljudi to shvaća pa ni ne izlazi na izbore. Na posljednjim parlamentarnim izborima izlaznost je bila 46,90 %. I bit će i manja.
Kad izgube ne libe se prozivati sve redom. Tada ste im i vi koji ne glasujete krivi. Ispravni su samo oni koji vrijeđaju one druge, s ili bez dokaza, istinito ili lažno. Sasvim je svejedno. I bez obzira na to što nemaju dokaze ili lažu, sebe smatraju ispravnima.
Demokracija je dobra samo ako ja pobjeđujem. Čim mi nije nešto dobro, demokracija ne valja. Ako je Matanić seksualni manijak, a dolazi iz lijevog spektra, možda bi se mogla pronaći nekakva skuža s lijeve strane. Ako je Kuščević lopina, a dolazi iz desnog spektra, možda bi se s desne strane mogla pronaći nekakva skuža. Ako je Linić najlošiji ministar ikad, možda bi se… I tako redom. Sve će vam obećati, a bar mi Splićani imamo iskustva da kad prođu Sv. Rok zaborave odakle stižu. Na ovim sada koji slijede imate i one koji su čak završili u zagrebačkoj izbornoj jedinici.
I jedna od rijetkih oaza u Hrvatskoj koja odolijeva tome je Hajduk. Od 2011. godine i početka Našeg Hajduka sve strane su bile kao jedna. Ne slažemo se oko ičega van stadiona, ali kad nogom stupimo na Poljud sve se mijenja. Jedina boja koju poznajemo je BILA. Kad je Naš Hajduk krenuo kao ideja dobro se pazilo da se ne upletemo u ralje politike. Jer politika je iz svega gore navedenog najgori porok koji postoji, a tako lako zavede naivne ljude.
Koristili su se svi mogući demokratski alati, prava i zakoni, kako bi se klub složio od početka do kraja po najmodernijim zapadno europskim demokracijama. Kako bi se izbila bilo kakva šansa političkim prevarantima da utječu na rad kluba. Kako bi se izbila bilo kakva šansa navijačkim prevarantima koji bi svoju ideologiju na mala vrata progurali u klub. Svi oni vole Hajduk nije sporno, ali im je ipak malo draža politika. I biti u pravu. Uh, kako to tek vole.
Dogodit će vam se to i to. Ako se dogodi „jesan van reka“, a ako ne, nikom ništa. I svako malo taj smrad izgmiže iz svojih rupica. Naravno, to najviše vole protivnici kluba. Bili oni domaći izdajnici ili navijači drugih klubova. Domaći serviraju, a oni svojim medijima udaraju i pokušavaju nagristi dublje.
Nisu toga bili imuni ni prethodni nadzornici unutar kluba. Kad bi ih se smijenilo, ništa nakon njih ne valja niti je valjalo prije njih. Baš oni su eto bili ispravni. Ni neki predsjednici. Ni neki sportski direktori. Jednostavno, ljudska priroda je takva. Kvarna. Treba sve uništiti. Treba sve zagaditi kako bi pridobili više ljudi na svoju stranu.
Tada odjednom svi oni borci za demokraciju netragom nestanu. A samo zato što nije po njihovome. Jer sumnjaju. Jer pobjeđuju oni koji im ne odgovaraju.
A demokracija takve stvari ne poznaje.
Na prošlim predsjedničkim izborima za Jakobušića servirala se priča kako je HDZ-ova lopina koja je muljala s javnom rasvjetom po Dubrovniku. Kako politika ulazi u Hajduk na mala vrata. Kako smo svi naivni.
Sada, kad je Nadzorni odbor uzeo strategiju u ruke i smijenio predsjednika nakon 3 ½ godine mandata jer nije ni blizu sportskih ciljeva ti isti su najveći branitelji sada već bivšeg prvog čovjeka. On im odgovara jer odlazi. Jer moraju pustiti svoj smrad na hajdučku demokraciju. Ne sviđa se ni onima koji su kod njega imali povlastice. Od informacija iz prve ruke do onih koji su ga možda samo poznavali pa im je imponiralo i samo rukovanje.
Najpošteniji je sam Jakobušić koji je odradio sjajan posao u drugim elementima organizacije kluba, samim odricanjem od uzimanja otpremnine pa i skromnom izjavom. Uostalom, i sam je najavio odlazak ako ne postane prvakom jer sebe smatra najodgovornijim.
Ali eto, drugi bolje znaju i od njega.
Sama medijska konferencija Nadzornog odbora je nešto najdemokratskije što se dogodilo u Hajduku od početka projekta. Bio sam ponosan kao nikad kako je Aljoša Pavelin prao novinare. Učio ih demokraciji. Podsjećao svako malo da nadzornici ne odlučuju emocijama već strategijom. Da ne želi komentira ništa hipotetski ni navijački. Da ima svoje mišljenje koje je irelevantno.
I sama pitanja su bila dostojna „rvacke demokracije“ kao na primjer: „Hoće li koji član Nadzornog odbora biti predsjednik“. U 2024. godini tako nešto pomislite je sramotno, uvreda za svakog od članova. Ali ne možemo mi iz svoje kože. Sumnje u sve i svašta.
Međutim, gomili učenih i one manje učenih ljudi ni takva sjajna „presica“ nije bila dovoljna za uvjerenje kako demokracija radi. Jednostavno odluka nije bila po njihovom i to nije demokratski.
Nakon toga se pojavila vijest kako je Josip Pavić, državni tajnik u Ministarstvu turizma i sporta novi predsjednik. U medijskim naslovima s velikim upitnikom. E, tek tu je proradila crvena krpa naših „demokrata“. Počelo je divljaštvo kako HDZ ulazi u klub na mala vrata. Opet, kao s Jakobušićem. Samo ovaj nije lopov. Eto, nije ni član HDZ-a. Čak ta funkcija tajnika i nije politička pa su ga prozvali i ćatom HDZ-a. Počele su se stavljati fotografije s Kustićem bez obzira na to što čovjek mora protokolarno biti sa svima. Pa tako i s Tomaševićem i Puljkom, s Filipovićem i Penavom. Usput i Jakobušić ima poprilično fotografija s Kustićem. S Plenkovićem. S Puljkom. Jakobušić ima sjajan odnos s HNS-om, ali nije to više bitno. Bitno je ima li Pavić. Nazvali su ga već i HDZ ćato jer nije član stranke.
Eh, kako je lako čovjeka oblatiti u ovoj državi. Sasvim je nebitno je li on uopće čovjek koji dolazi na funkciju. Bitno je prevenirati jer nešto nije po tvome.
Sramotno je što to dolazi od učenih ljudi. Pravnika. Profesora. Novinara. Bivših nadzornika. U tren će izdati sve u što se kunu. Znate ono kad ti isti opravdano prozivaju one koje ližu oltare, u prvim redovima. A sebe ne vide kad ih ližu, kad pljuju na demokraciju. Drže krunicu, a pljuju na Boga. Drže zastavu, a pljuju na Statut. Najdemokratskiji ikad.
A Aljoša Pavelin im je sve lijepo nacrtao. Da svima bude jasno kao dan.
Davno su im nacrtali Čabo i Žan.
Ne budite naivni. Nemojte da sitni politički mufljuzi misle vašom glavom.
Hajduk ima demokratski izabran Nadzorni odbor i višečlanu upravu. Samo nam ne ide oko odabira igrača i struke. Ali i to je demokracija. Svako radi najbolje što zna. Nekad to ispadne dobro, nekad ne. Zato postoje izbori i smjene.
P.S. Da ne bi bilo kakve dileme: Autor ne izlazi više na političke izbore jer zna što svaki od tih političara misli i kako se drže svoje fotelje prodajući lažne priče. Autoru je sasvim svejedno tko će pobijediti na političkim izborima, samo da se poštuje demokracija. Autoru je sasvim svejedno tko će biti novi predsjednik Hajduka, samo da bude izabran poštujući Statut. Autoru je svejedno tko je u Nadzornom odboru, samo da su izabrani demokratskim putem. Autoru je sasvim svejedno tko će biti novi trener, samo da je izabran od struke.
