Izvršni odbor Hrvatskog nogometnog saveza je na prijedlog Natecateljske komisije donio i u Glasniku objavio ‘Odluku o kriterijima/uvjetima za natjecanje u trećem stupnju HNS-a od natjecateljske godine 2022/2023.’.
Riječ je zapravo o uvjetima licenciranja za klubove koji će se natjecati u premijernom izdanju jedinstvene Treće HNL. Podsjetimo, trenutni sustav niželigaških natjecanja Hrvatskog nogometnog saveza broji pet trećih liga; 3. HNL – Zapad, Središte, Istok, Sjever i Jug. Odlukom Izvršnog odbora Saveza krajem srpnja prošle godine propisano je da će se od sezone 22/23 igrati jedinstvena Treća HNL, koja će brojati 16 klubova.
Vrijedi svakako istaknuti da sukladno gore spomenutoj odluci IO-a Drugu HNL, koja ovu sezonu broji 18 klubova, od sljedeće sezone čeka smanjenje na 16 klubova, a od sezone u kojoj kreće i jedinstvena Treća HNL, Druga HNL će se smanjiti na svega 12 klubova.
Suprotno najavama sa savjetodavnih sjednica Izvršnog odbora održavanih s predstavnicima trećeligaša, treće lige Saveza u ‘prijelaznoj sezoni’ formatom natjecanja neće doživjeti nikakve promjene, pa ćemo tako i sljedeću (21/22) sezonu imati pet trećih liga podijeljenih po središtima.
Dakle, kriteriji za licencu i pravo nastupa u jedinstvenoj Trećoj HNL podijeljeni su u četiri kategorije: sportski, infrastrukturni, administracija i stručno osbolje i pravni kriteriji.
Premijerne jedinstvene trećeligaše od značajnijih uvjeta tako u dijelu sportskih kriterija čeka obveza imanja pet momčadi mlađih uzrasta u klubu (1. početnici, 2. mlađi pioniri, 3. stariji pioniri, 4. katedi, 5. juniori). Klubovi će također morati imati minimalno 100 igrača mlađih dobnih uzrasta u redovnom natjecanju raspoređenih u navedenim kategorijama. Naravno, kako to u HNS-u biva, postoje i iznimke, pa IO Saveza “iznimno, na prijedlog Komisije za mlađe uzraste i Natjecateljske komisije može odobriti da pojedini klub iz opravdanih i realnih razloga nastupa samo s četiri momčadi mlađih uzrasta iz gore navedenih pet kategorija”. Opravdani i realni razlozi ovdje nisu navedeni ni definirani.
Što se infrastrukturnih kriterija tiče, minimalni kapacitet stadiona trećeligaša je najmanje 300 individualnih sjedalica s naslonom, od čega 100 obavezno mora biti natrkiveno. Svaki stadion trebat će imati i razglas, kao i elektronski semafor. Detaljno je propisana i obveza omogućenja pristupa sanitarnim objektima za gledatelje i to sa svake tribine, a na stadionu će trećeligaši morati imati i ispunjene ujvete za adekvatan smještaj gledatelja s invaliditetom.
Pod infrastrukturnim kriterijima, a ne treba podsjećati da je infrastruktura bolna točka klubovima diljem države, detaljno su propisani i uvjeti za licenciranje terena za igru, njegove vrste i stanja, kao i nužnost imanja ostale popratne infrastukture (zaštitnih kabina za klupe za pričuve, objekata za treniranje, svlačionica, prostorija za službene osobe i aktivnosti pred utakmicu, parking prostora), ali i mogućnost smještanja triju kamera za snimanje utakmica.
Sve detalje koji čekaju trećeligaše nakon sljedeće sezone možete proučiti na sljedećoj poveznici, a za kraj vrijedi istaknuti da pristojan dio aktualnih trećeligaša ne gleda blagonaklono na jedinstvenu treću ligu, koja će klubovima koji su ionako u nezahvalnoj financijskoj situaciji predstavljati značajno povećanje financijskih izdavanja, ali i logističkih kapaciteta.
Sama činjenica da se stvaranjem jedinstvene Treće HNL ide u neki oblik poticanja profesionalizacije i na toj razini sama po sebi nije loša, no ostaje pitanje koliko trenutnih trećeligaša će imati kapacitet na duži period obitavati u takvom formatu natjecanja. Činjenica je da, realno, većina aktualnih trećeligaša jednostavno ne stremi višem (profesionalnijem) rangu, primarno jer svojim realnim (i ‘nadrealnim’) mogućnostima nisu to sposobni, a ovom promjenom sustava bit će primorani to barem na neko vrijeme probati provesti u djelo.
U borbi s povećanim troškovima klubovima će, prema najavama, pomagati i Savez, ali još uvijek nije poznato kako točno i u kojem obujmu. Stvar koja će praviti dodatne probleme klubovima jest činjenica da će kalendar jedinstvene treće lige sigurno biti zahtijevan za amaterske igrače, koji uz nogomet imaju i druge radne odnose, a u konačnici je otvoreno i pitanje koliko je samim navijačima trećeligaških klubova zanimlijvo pratiti okršaje s klubovima koji nisu iz njihove regije, što je, uostalom, ključna draž ovog razreda nogometa u Hrvatskoj.
