Sposobnost “stvaranja” novca. Drugim riječima, sposobnost ubiranja novaca iz što više izvora, od što više klijenata.To je ključ svakog poduzetnika i poduzeća, pa tako i nogometnih klubova.
U nogometnoj djelatnosti, možda i više nego u većini drugih poslova, visina ostvarenih prihoda određuje moć, položaj na tržištu i direktno utječe na “output”, odnosno rezultat na nogometnom terenu. Bolji rezultat generira veće prihode, veći prihodi omogućuju veću zaradu i veću mogućnost ulaganja novaca. I tako u krug.
Prije nego konkretno analiziramo ostvarene prihode naših klubova, ukratko ćemo pojasniti vrste (izvore) prihoda s kojima se susrećemo kod nogometnih klubova. Osnovna podjela vrši se na redovne i izvanredne prihode.
Kada govorimo o redovnim prihodima, razlikujemo tri temeljne vrste:
a) prihod od utakmica (uključuje zaradu od ulaznica, prodaje hrane, pića, suvenira)
b) prihod od tv prava
c) prihod od sponzora.
Ovo su tekući, operativni prihodi koje klub ostvaruje svojim svakodnevnim poslovanjem. Oni prikazuju sposobnost pojedinog kluba da privuče navijače, sponzore, tv kuće. Ključna stavka su navijači i općenita popularnost kluba.Što imate veći broj navijača, to ste moćniji (oni će osim direktne potrošnje, osigurati i veći interes sponzora, kao i tv kuća).
Druga vrsta prihoda su izvanredni, od kojih je najistaknutija prodaja dugotrajne imovine, odnosno mdash; igrača. Poznato je kako naši klubovi svoj proračun (pre)često osiguravaju upravo kroz trgovinu igračima i da jako ovise o uspjehu ili neuspjehu u tom području.
Od ostalih vrsta prihoda, potrebno je spomenuti novac kojeg klubovi dobiju od UEFAmdash;e za nastupe u euromdash;natjecanjima. Takve prihode neki klubovi stavljaju u redovne, no mi smo ih za potrebe ove analize izdvojili kao posebnu stavku. Izdvojili smo i prihode od donacija, budući da je to novac lokalnih gradskih uprava, točnije mdash; porezni novac (osim u slučaju Rijeke gdje imamo inozemne donacije vlasnika mdash; privatnog investitora).
U narednoj tablici vidljiv je iznos prihoda po vrstama za šest naših prvoligaških klubova prema financijskim izvještajima za 2014. godinu. Napominjemo kako za GNK Dinamo i NK Lokomotivu nisu dostupni pojedinačni iznosi redovnih poslovnih prihoda, zbog drugačijeg oblika izvještavanja (udruge).
Gledajući samo redovne prihode, prvi dojam je kako su naši klubovi mdash; sirotinja. Taj dojam je još pojačan ako znamo da najbolji klubovi Europe dostižu (i prestižu) 500.000.000 EUR redovnih operativnih prihoda. Ogroman jaz, no nije previše začuđujuće kada znamo da je naše tržište izrazito malo, poprilično siromašno, a naši klubovi mdash; da budemo potpuno iskreni mdash; blagog pojma nemaju što znači profesionalan rad na privlačenju “klijenata” (navijača).
Hajduk je jedini napravio iskorak na ovome području i vide se solidni rezultati. Više od 30 milijuna kuna iz redovnog poslovanja (praktički bez nastupa u Europi) je lijepa brojka. S druge strane, Dinamo je ostvario gotovo tri puta manje iako igra Europu cijelu jesen, a u domaćim natjecanjima postiže odlične rezultate. Na istoj razini prihoda kao i Dinamo, pojavljuje se Rijeka. RNK Split i Istra uspijevaju osigurati 3 do 4 milijuna kuna godišnje, dok je uvjerljivo najslabija iz ovog društva NK Lokomotiva. Zlobnici bi rekli mdash; ako prva momčad Dinama ne zanima nikoga, kako bi druga momčad bila bolja?
No, kada u priču uključimo i sve ostale izvore prihoda, situacija se mijenja. Već godinama se zna, naši klubovi žive od prodaje igrača i poreznih novaca. Ove brojke to i potvrđuju.
Dinamo “preuzima vodstvo” i na temelju dobre transfer godine (iako je 2013. bila još i osjetno bolja), 20 milijuna od Milana B. i 24 milijuna od Michela P. dolazi do 120 milijuna ukupnih prihoda. Taj iznos je neuhvatljiv za sve ostale klubove.
Hajduk i Rijeka su ostvarili gotovo identičan rezultat (nešto ispod 70 milijuna), ali iz drugačijih izvora. Hajduk je više ostvario do transfera, dok je Rijeka popunila budžet novcem UEFAmdash;e nakon lijepe europske sezone, te novcem svojeg talijanskog “gazde”.
Kod Lokomotive primjetna je najveća zavisnost o transferima. 80% ukupnih prihoda kluba ostvareno je kroz prodaju igrača, i to uglavnom u smjeru Dinama. Također, i Split je uspio dobro trgovati, zaradili su više od 20 milijuna kuna na transferima i to ih stavlja u rang Lokomotive po razini ukupnih prihoda.
Potrebno je izdvojiti kako Grad Split ne daje gotovo ništa svojim prvoligaškim klubovima (barem ne u obliku bespovratnih sredstava mdash; donacija), dok ostali gradovi izdvajaju poprilična sredstva za financiranje profesionalnih klubova. Naravno, Grad Zagreb odskače zbog svoje financijske moći. Postoje i drugi oblici pomoći klubovima od gradskih vlasti, pa tako Grad Rijeka plaća ljude na održavanju stadiona (što se odražava na relativno malim troškovima rada za NK Rijeku, a biti će vidljivo u narednoj tablici).
Kako ovo nije analiza cjelokupnog poslovanja naših klubova, odlučili smo izdvojiti jednu veoma bitnu stavku sa rashodovne strane Računa dobiti i gubitka, a to su mdash; plaće. Bitno je stvari staviti u kontekst, da vidimo što predstavljaju ovi iznosi prihoda kad ih se sučeli sa troškovima ukupnih plaća igrača, trenera i radne zajednice. UEFA kao jedan od bitnih pokazatelja financijske stabilnosti uzima odnos operativnih (redovnih) prihoda i ukupnih plaća (izračuni u narednoj tablici). Što manji iznos, to je poslovanje stabilnije (UEFA preporuča da plaće maksimalno idu do 70% operativnih prihoda).
(Napomena: iznosi plaća u stupcu “Igrači i treneri” za Dinamo i Lokomotivu nisu sasvim točni, budući da u njihovim izvještajima ne postoji zasebna stavka iz koje bi mogli saznati prave iznose; moguće je da su točni iznosi troškova plaća nešto manji).
Već letimičnim pogledom na tablicu, u oči upadaju dvije stvari. Prvo, Dinamo troši k’o ruska vozila. Drugo, udio plaća u operativnim prihodima je nevjerojatno velik. Možda bi bilo točnije reči da je udio operativnih prihoda zanemarivo mali u podmirivanju troškova plaća.
Iz gore navedenih podataka, jasno je kako Hajduk ima najracionalnije postavljeno poslovanje. Iako je i njihov pokazatelj van “gabarita” koje preporučuje UEFA, “bili” su sveli svoje troškove na razinu koju mogu financijski podnijeti. Rijeka troši gotovo dvostruko više novaca na plaće igrača nego Hajduk i 3.5 puta više nego što zarade od tekućeg poslovanja. No, trenutno su u stanju podnijeti takav način poslovanja zbog stalnog priljeva kapitala (u raznim oblicima) od vlasnika.
Lokomotiva i Split drastično više troše nego što redovno prihoduju, ali spašavaju se prihodima od prodaje igrača, pa je udio plaća u ukupnim prihodima sveden na prihvatljivu razinu. Istra osjetno manje troši, ali i manje zarađuje od svih analiziranih klubova. Biti će zanimljivo pratiti situaciju (kakva će biti ulaganja i kako će se trošiti) pod novim vlasnikom.
Dinamo je očigledno svijet za sebe. I što se tiče plaćanja igrača i što se tiče zdravog razuma. Gotovo 10 puta više troše na plaće, nego što prihoduju od redovnog poslovanja. Plaće im “pojedu” gotovo sve prihode. Ergela stranaca, brojni igrači pod ugovorom, preplaćivanje…nerezonski način poslovanja, ali Bože moj, kad je Zdravko Mamić imao rezona? Ovakvo trošenje može proći samo ako Dinamo baš svake godine ulovi Ligu prvaka. Zadnje dvije sezone to nije bio slučaj, i zato smo imali prilike vidjeti u njihovim financijskim izvještajima koliko je to utjecalo na zaduženost kluba.
Nakon svega navedenog, možemo zaključiti kako je poslovanje naših klubova veoma nestabilno. Kronična ovisnost o izvanrednim prihodima (posebno prodaji igrača) uzrokuje velike fluktuacije u budžetu, te u poslovnom rezultatu (visini dobiti ili gubitka). U takvim uvjetima, veoma je teško planirati dugoročno, graditi momčad i uspjeh. Šteta, jer imamo taj “dobar osjećaj za loptu” (što bi rek’o Mile Kekin), imamo talenta. Nažalost, nemamo infrastrukture…nemamo znanja…nemamo pameti…nema ni želje kod odgovornih. Njima je dobro. HNSmdash;ovci se “furaju” na reprezentaciju, gazde klubova se “furaju” na trgovinu (drugo ne znaju). Red, rad, struka…ah, prenaporno je to i predugo se čeka na rezultat. Bolje “zavaljat” nekog malog, “dignut” pola milje eura i ajmooooo…na janjetinu…da počastimo lokalne političare…mora i od njih nešto “kapnut”.
P.S. Autor ovog članka nema apsolutno ništa protiv janjetine. Čak štoviše…
Ivan Prekratić
Ovaj tekst nastao je uz potporuFonda za pluralizamu sklopu projekta Demokratizacija sportskih klubova i saveza te pravo na javno informiranje kao podloga za šire društveno djelovanje.
