Ono što najviše frustrira navijače Hajduka je koliko prilika treba za napraviti razliku na ljestvici. Pokazati svojom igrom i rezultatom: “Da, mi smo prvaci ove godine”. Udariti čvrsto šakom o stol. Hajdukov stav na terenu je toplo-hladno: “Paaaa, ono, vidjet ćemo”.
Leko na medijskoj konferenciji navodi kako bi se prilično drugačije pričalo da umjesto dva poraza od Istre i Gorice stoje dva neriješena rezultata. I zaista, s omjerom 7-2-1 nitko ne bi spominjao njega kao nekakav upitnik. Međutim, pri tome zaboravlja činjenicu kako je Hajduk i do dvije pobjede nad Dinamom i Varaždinom stigao u zadnjim trenucima. Ne bi li se i s omjerom 5-2-3 drugačije pričalo? O njegovoj smjeni. Ovako, dok god je u tijesnoj trci za titulom Leko je siguran (uz pobjede nad Dinamom). Više zbog toga što je promijenjeno toliko trenera do sada nego zbog pokazanog na terenu i samog rezultata. Poražavajuće je da više nade za toliko željenim pokalom navijač Hajduka polaže u očajan Dinamo nego u igru svoje momčadi.
Uostalom, Rijeka koja je prošle godine bila u teškom kolapsu na prvom je mjestu. Ne znaju valjda ni sami kako. Sklepali su ekipu na brzinu i pogodili. Ili, Gorica ima 19 bodova iz 11 kola, gol razliku 12-8 (Hajduk 13-6) i manje poraza (2). Mogu li i oni reći “uz dva drugačija rezultata bi bili ispred Hajduka”? Jedna Gorica. Isto je za dobro se zamisliti s obzirom na ulaganje i podršku s tribine kakve Hajduk ima.
U današnjem medijskom prostoru za razliku od nekad imamo zaista sjajnih analitičara nogometne igre. I svi prilično jasno dočaravaju svakog trenera, igrača, taktike. Nitko ne može pobjeći niti se sakriti ma koliko navijači pokušavali gurati neke stvari ispod tapeta.
Kad se tome dodaju svi mogući statistički pokazatelji koji izbiju i onu zadnju dozu subjektivnosti iz bilo kakve analize, svaka pozicija na tablici je baš onakva kakva mora biti.
Hajduk danas dočekuje Osijek uz novu priliku za dokazivanje parole “Bit ćemo prvaci”. Neće tu pomoći standardno “odlično smo trenirali” i slično, već samo pokazano na terenu. Kako je i ovo jedna vrsta derbija opet će biti dovoljno 1-0 uz odličnog Šarliju i Lučića, i gol iz prekida. Posebno što vjerojatno Livaja neće igrati. Čovjek ozlijeđen mjesecima vuče Hajduk. Stiska zube kad god može i ne može, i igra. Daje sve od sebe u svakom trenutku. Mnogi pojma nemaju kako mu se zglobovi zbog klepanja po nogama udvostruče, i da je potrebno injekcija i injekcija za to sanirati iz tjedna u tjedan. Danas bi mišić ipak mogao biti jači od nevjerojatne volje.
Naravno, od Hajduka ne treba očekivati neku revoluciju na terenu jer se do igre ne dolazi preko noći. Prije ćemo gledati još jednu rovovsku bitku derbija na jedan gol zbog balansa nagnutih na obranu. Leko će ponovno u utakmicu bez pretjeranog (ikakvog) rizika jer uvijek razmišlja kako bi ga nagle promjene mogle odvući u ponor poraza, a Zekić bi u povratku na klupu Osijeka s 0-0 na Poljudu itekako bio zadovoljan.
Još je rana faza prvenstva i šteta je ne iskoristiti očajan Dinamo, posebno s obzirom na njihov kapital u blagajni koji na polusezoni neće mirovati već će se aktivirati u svim pravcima.
I zato “hoćemo pobjedu” nema alternativu danas.
