Ponovno se HNL-u dogodila prava nogometna kulisa. Nešto što smo često znali reći za zapadno europske stadione, “kad će kod nas ovako”. Trebalo je samo malo razmisliti glavom i ne ograničavati posjetu gostima. Ne praviti idiotarije na ulazu pa ih ne puštati namjerno do početka drugog poluvremena. I naravno radi se samo o navijačima Hajduka. Međutim, dugoročno se radi o cijelom nogometu. Diže se taj kult posjete u kojem će i domaći navijači drugih klubova osjetiti potrebu da se tamo pojave, a nastavno i drugi gosti. Nadam se da će i Dinamo za derbi pustiti i prodati svih 4000 karata južne tribine.
Nažalost, travnjak nije bio na istoj razini. Kao i mnogi u HNL-u. HNS ih je preko UEFA-e sve obnovio, ali zamisli čuda, iste treba i održavati. Gazde klubova i gradovi na tome štede i normalno, slijedi raspad. Najčešće iste održava “susid Mate” koji je cijeli život tu, a radi se o hibridnim, sofisticiranim travnjacima koji zahtijevaju posebnu njegu.
Međutim, nije i ne smije nikad teren biti opravdanje. Uvijek je do tvog znanja i koncentracije. Uostalom, najbolje to znaju navijači Hajduka kad vide sliku Gudelja iz nekih davnih vremena u blatnjavom dresu ili Bajde Vukasa kako dribla na podlozi bez ijedne travke s gobavim blatnim brežuljcima.
Uz sve to kompletna slika se dobije s minusom u zraku (-1° C).
Nažalost, odmah na početku nekoliko igrača Hajduka smrzlo se u takvim okolnostima. Jednostavno nisu u sebi imali onu drskost kakvu trebaš za okolnosti s kojima se susrećeš. Moraš se boriti sa svim time. Kasnilo se u duele, otvaralo brojne rupe u sredini, bili su dekoncentrirani u obrani. Jednostavno to nije bio onaj Karoglanov moćni stroj iz prethodnih utakmica.
Uostalom, u najavi sam pisao o bitnosti dobrog ulaska u utakmicu jer je i ovo bila tipična Lokomotivina. Povedu pa kasnije padaju. I samo se nastavio niz od Gorice, Dinama, Rijeke, Osijeka…
Srećom, Hajduk je imao i raspoloženih pojedinaca u napadu, a domaćin i nije nekakav poseban bauk pa se stvorio i priličan broj prilika s ogromnom dominacijom u posjedu. Hajduk je zaslužio pobjedu, ali balun nije htio u gol. Ovaj put nogomet nije vratio ono što su ti borbeni zaslužili. Posebno Pukštas koji baš sjajno koristi ulazak u prazan prostor.
Čabraja nakon utakmice kao da nije gledao istu. Malo mu je bod bio. Ali, navikli smo na takve izjave trenera, izvan prostora i vremena. Hajduk je imao posjed 62-38, udarce 17-9 (unutar 16 m 13-4). Lokomotiva samo 62% točnih dodavanja.
Hajduk je trebao imati još malo smireniju glavu, nepotrebno se gubila koncentracija nervozom u igri i na klupi. Karoglan je morao smirivati i ostale jer je jedini van terena bio svjestan u kakvoj se poziciji nalazimo. Nemaš što pričat s protivničkim igračima i sucima, tvoja pozicija je vrh tablice i moraš imati čistu glavu za zabiti gol više. Ništa te drugo ne smije zanimati. Ni teren, ni sudac, ni provokacija suparnika, ni gledatelji. N-I-Š-T-A! Nažalost, nije bilo tako u svakom trenutku pa smo izgubili desetak minuta igre plus vrijeme dok se vratiš glavom. I to dok je Lokomotiva bila stisnuta u kut. Svaka, i najmanja pauza im je dala toliko potrebnog daha.
Sve je to u neku ruku i ljudski, ali treba graditi karakter da bude još bolji. Iznad svega. Uostalom, zbog te ogromne želje za pobjedom i navijači su osuli drvlje i kamenje na Bela, a čovjek je odsudio solidnu utakmicu. Krovinović je prelagano pao u 16 metara što je najbolje pokazala kamera s leđa. Dok je prekršaj nad Kalikom bio van 16 metara i VAR se nema što uključivati. To je bila jedina veća greška Bela. Naravno, Dinamu bi se to sviralo jer je u podsvijesti svakog suca da će letjeti s liste. I to je ona najveća nepravda. A prekršaj kao prekršaj, može svatko pogriješiti.
Bel je sličan svirao nad Sahitijem pri kraju utakmice, na centru, čime je pokazao da kriterij nije bio isti kod prethodne prosudbe. A trebao bi biti. Jedno je rame o rame, a sasvim drugo ako rame dolazi s leđa. Ipak, generalno gledajući, sasvim solidno suđenje.
Svejedno, bilo je dovoljno prilika, a posebno na samom kraju kada odlično osvježenje s klupe, Benrahou, nije pogodio volej u kut ili kada je Kalaica sjajno uklizao u blok Pukštasu (mnogi nisu ni vidjeli).
Hajduk je nakon lošeg ulaska u prvih 25 minuta pokazao zavidnu borbenost i želju, uz nekoliko tih problemčića kod koncentracije. I šteta je što nije pobijedio, ali nogomet je jednostavno nekad takav.
Dužnicima s ove utakmice ostaje da vrate iduću (a odličnim da budu još bolji) jer nema boljeg mjesta za dokazivanje od velikog derbija, na travnjaku ravnom kao tepih.
Hajduk je ostao bez Žapera i Kalika i morat će ponovno tumbati u svojim redovima kako zakrpati poziciju zadnjeg veznog koji je ključan u toj utakmici. Hoće li se Krovinovića morati spustiti, igrati na sigurno pa Sigura staviti na tu poziciju i Moufija na bok ili izmišljati neko treće rješenje. Osobno sam uvijek volio trenere koji bi unutar sastava pronašli izlaz, tamo gdje ga nitko ne vidi. Recimo, Diallo je tip za zadnjeg veznog, ali je takvo rješenje prerizično za derbi, posebno jer nemaš adekvatno rješenje na lijevom boku.
Iduća velika invazija hajdukovaca na Zagreb je zakazana za 8 dana u 17:15 koja će sigurno motivirati i domaće navijače pa će to biti još jedna velika fešta baluna, pri sličnoj temperaturi.
