Plave kronike: Mišja rupa ili kako je Zlatko Hasanbegović šutio o privatizaciji Dinama

Malo je ljudi iz javnog života, a posebice mainstream političara koji su se otvoreno propagirali kao dio „ultras“ pokreta ili da su njemu nekada pripadali. Jedan od njih je i Zlatko Hasanbegović, miljenik populacije desnog spektra u zadnjih nekoliko godina. Točnije, od trenutka kada je antifašizam okarakterizirao kao floskulu.

Njegovi medijski istupi su zapravo rijetki ako izuzmemo ljute ideološke sukobe koje danas, umjesto u saboru, češće vodi u Gradskoj skupštini grada Zagreba na lokalnoj razini. Kada ga slušate, pomislili biste da je čovjek, umjesto u povijesnom gradivu, pronašao sebe u dociranju gradonačelniku Bandiću ili prepucavanju s ljevicom.

Danas bi se moglo reći kao jedan od navijača s istoka da u manjoj ili većoj mjeri i dalje aktivno prati svoj omiljeni nogometni klub, a kada ga novinari o istom ponešto priupitaju odgovara uglavnom mlako, sramežljivo, nikako, ali mu vidno godi aura nekadašnjeg Bad Blue Boysa; vjerojatno zbog svih onih vrlina koje pripadnost navijačkoj sub-kulturi nosi.

U međuvremenu se, dok se on samodopadno smješkao na upite od Dinamu i BBB-ima, planiralo preoblikovanje kluba, u Dinamovom slučaju laički rečeno – prodaja kluba. Nakon što su navijači po nebrojeni put organizirali prosvjed protiv dugogodišnje tiranije i diktature Zdravka Mamića i njemu lojalnih kadrova što već duže vrijeme klub vode ka propasti, odlučili su se u tišini okupiti pred gradskim vijećnicima kako bi im podijelili prigodne materijale koji alarmiraju zašto je taj postupak nedopustiv. Reakcije na akciju mogu se izbrojati na prste jedne ruke, uvijek je prisutan Tomislav Tomašević (osim kad ga izbacuju iz prostorije) te saborski zastupnici Marko Sladoljev i Gordan Maras; doduše kad potonji progovori nismo sigurni je li to dobro ili loše.

>> Navijači i članovi Dinama pred Skupštinom Grada Zagreba: Hoćemo demokratske izbore u klubu!

Hasanbegović o tome svemu nema nikakvo mišljenje, on šuti, barem javno. Kada ste u koaliciji sa strankom Milana Bandića i HDZ-om, možda i bolje da šutite jer znamo kakvu ulogu Milan Bandić ima u otimačini Dinama – konstantno financirajući na ovaj ili onaj način rad istog, bez obzira na izrazito nezadovoljstvo i brojne sudske procese.

>> Plave kronike: Glas za Bandića je glas za Mamića, Hanžekovića, Horvatinčića i Todorića

Zato nas i nije iznenadio neočekivano čvrst stav gradonačelnika po pitanju preoblikovanja Dinama, kada je bez okolišanja rekao da je moguća i kako je to ozbiljan posao. On je ipak dugogodišnji zaštitnik vrhuške Dinama i načina na koji funkcionira, i to je pokazao nebrojeno puta pa je logično i sada stao na „njihovu“ stranu. Kada ne bi i njegova glava bila „na panju“ zasigurno bi nastupio kao populist ili demagog što je ipak najpoznatija karakteristika njegove vladavine.

Noćna mora Nikole Mora

Dva igrača Dinama koja su ove sezone najviše napredovala su Nikola Moro i Dani Olmo, oko toga će se svi složiti. Nikola Moro se nametnuo kao playmaker u sredini terena, iako treba reći kako su njegovi dobri nastupi često bili i pretjerano hvaljeni pa se znalo dogoditi da ne odigra na potrebnoj razini neke druge utakmice, što je također prihvatljivo za mladog igrača.

Njegov vidljivi napredak ipak mu nije donio veliki transfer u zimskom prijelaznom roku, iako ima prostora za raspravu koliko je taj „transfer u Shakhtar“ i interes drugih europskih velikana bilo realan, a koliko plod fantaziranja, medijsko „pumpanje“ i forsiranje brze zarade koja je nasušno potrebna osiromašenom Dinamu, bez obzira hoće li se dio iznosa eventualno proslijediti na račune u inozemstvu.

Sezona ružičastih naočala za Moru okončana je ovog tjedna, teška ozljeda na utakmici mlade reprezentacije s Moldavijom definitivno mu je okončala ovu sezonu, a pitanje jest hoće li se ove kalendarske godine vratiti u ritam te ono ključno – hoće li po oporavku imati potencijal igrača kakav je bio prije.

Igor Žuraj