U Beogradu su u sklopu trećeg kola kvalifikacija za Europsko prvenstvo 2016. godine susret započele reprezentacije Srbije i Albanije, ali je on prekinut krajem prvog dijela nakon što je na bespilotnoj letjelici doletjela zastava Velike Albanije (i male Srbije) i dvojice značajnih Albanaca u borbi za njihovu neovisnost. U tom trenutku nastaje kaos na terenu dok albanski igrači brane zastavu, a srpski ih nogometaši i navijači napadaju. Sve upućuje i na veliki politički skandal, jer je srpska policija za upravljanje letjelicom optužila i uhitila brata albanskog premijeraEdija Rame. Sve se ovo događalo par dana prije najavljenog prvog službenog posjeta albanskog premijera Srbiji i to nakon 68 godina. Iako bi politika trebala biti odvojena od sporta mdash; na žalost politika vrlo često određuje i događanja na sportskim borilištima i oko njih. Komplicirani odnos Albanaca i Srba traje više od sto godina, a mi vam donosimo kraktu političku pozadinu cijelog sukoba:
Pomalo bizarno zvuči podatak da je Kraljevina Srbija potpomagala Prvi albanski ustanak 1910. godine. Umiruće Osmansko carstvo bilo je ipak veći protivnik, a zanimljivo je da je ustanak vodio Isa Bolentini (jedan od osoba sa sporne zastave koja je jučer uzrokovala nerede). No, Albanci su relativno brzo bili suzbijeni.
Ustanak Albanaca 1912. godine (glavni vođa bio je Hasan Prishtina) bio je mnogo uspješniji, te su Osmanlije obećali veliku autonomiju albanskom življu u njihovim vilajetima (vilajet je administrativno upravna podjedinica Osmanskog carstva mdash; op.a.)To je bio i jedan od okidača balkanskih ratova, jer Srbiji nije pasala velika autonomna Albanija na područjima koje su držali etnički svojim.
Granice Albanije tijekom Drugog svjetskog rata
Nakon balkanskih ratova se uz patronat velikih sila 1913. godine odredila granica Albanije te od tog dana pa evo do ovog trenutka traju albanskomdash;srpska okapanja. Albanci su u velikom broju ostavljeni i izvan granica svoje države, pogotovu na Kosovu, gdje su bili većina. A koje su Srbi doživljavali kolijevkom svoje države. U Kraljevini SHS i Kraljevini Jugoslaviji Srbi su faktički napravili etničko čišćenje Kosova, protjeravši preko 100 tisuća Albanaca. No, tih godina etničko čišćenje u svijetu se prihvaćalo ipak nešto ležernije nego danas.
Nakon Drugog svjetskog rata Tito je Kosovu dao autonomiju, a Albanci su prirodnim prirastom drastično populacijski nadmašili Srbe. Titu srpski nacionalisti do danas nisu oprostili, kako oni drže, pretjeranu ljubav prema Albancima. Nakon smrti jugoslavenskog vođekreće ponovna represija. Od te 1980. kreće geneza nasilja na Kosovu, koja do danas zapravo nije razrješena.
Više o srpskomdash;albanskim sukobima pročitajte ovdje.
Damjan Raos Carić
