Steaua vs Dinamo (B): Povijest velike "ljubavi"

Dinama iz Bukurešta priredili svojim najvećim rivalima, Steaui. Upravi europskog prvaka iz 1986. godine, javili su se tzv. profesionalci u slaganju navijačkih koreografija, sa željom da svoje usluge ponude za susret protiv Manchester Cityja, gdje je Steaua tražila prolaz u grupnu fazu Lige prvaka. Pritom su nudili izvedbu posebne koreografije, kojom bi obilježili 30 godina od osvajanja naslova europskog prvaka. U klubu su pristali na ponudu, a zauzvrat su dobili neviđenu sramotu u vidu natpisa “Doar Dinamo Bucuresti”, što u prijevodu znači “Samo Dinamo Bukurešt”. Samo ovaj natpis dovoljno govori o kakvom se rivalitetu radi, no kao i obično, povijest krije mnoge zanimljive informacije koje nam mogu pobliže objasniti ovaj slučaj. Derbiul Romaniei službeni je naziv za susrete između Steaue i Dinama, iako postoje i drugi nazivi, kao što su Marele Derbi (Veliki derbi), Eternul Derbi (Vječiti derbi), Clasicul Romaniei (Rumunjski klasik). Iza ovih je klubova preko 150 međusobnih susreta, a sve je počelo pobjedom Dinama 1-0, 21. studenog 1948. godine, svega šest mjeseci nakon što je Dinamo osnovan. Nema niti Steaua puno dužu povijest, pošto su tek 11 mjeseci stariji od rivala. Gledajući povijest osvajača rumunjskog prvenstva (ustanovljeno 1909.), dvojac iz naše priče uvjerljivo predvodi listu, Dinamo s 18, a Steaua s čak 26 naslova. To jasno dočarava koliko su ova dva kluba dominantna u periodu od zadnih 65 godina, a dodamo li i činjenicu da se radi o gradskim suparnicima, rivalitet postaje još jasniji. Kao što smo rekli, rivalitet počinje završetkom 2.svjetskog rata, kada se Rumunjska, u skladu s istočnim blokom, okreće komunizmu. Mnogi klubovi bivaju raspušteni, dok su se osnivali novi, oni s komunističkim predznakom. Tako je Steaua predstavljala rumunjsku vojsku i imala podršku vodećih vojnih lica, dok je Dinamo više bio okrenut Ministarstvu unutarnjih poslova, uz potporu većine policijskih i državnih službenika. Oba kluba bili su vladari rumunjskog nogometa sve do pada komunizma. Razlog je jednostavan. Steauu je financijski podupirao diktator Nicolae Caucescu, dok je Dinamo bio značajno sponzoriran od ministara. Uz takvu pomoć od samog sistema, bilo je jasno tko su vladari rumunjskog nogometa. U 40-ak godina komunizma, većinu naslova uzeo je upravo dvojac iz naše priče, uz rijedak otpor Universitatee, Arada ili Rapida.

Pad komunizma nije značio i prestanak rivaliteta, a za to je zaslužna ekspanzija ultras grupa u Rumunjskoj 1990-ih. Armata Ultras, navijači Steaue, bili su prva ultras skupina u Bukureštu, osnovana 1995. godine. Okupljali su isključivo radikalnu desnicu, ali su i kao takvi vrlo brzo dosegnuli brojku od 5 tisuća članova. Grupa se raspala 2001. godine, kada se formiraju dvije nove skupine navijača. Peluza Nord pacifistička je skupina, koja želi graditi bliske i prijateljske odnose s igračima. Dosta su brojniji od Peluza Sud grupe, radikalnije i fanatičnije skupine navijača, koja je ujedno i aktivnija van stadiona, naravno u huliganskim ispadima. Osnivanje ultras skupine u neprijateljskim redovima nije prošlo bez odgovora među navijačima Dinama, koji su 1996. godine osnovali Nuova Guardia skupinu. Da “ozbiljno misle”, pokazali su već iduće godine, zapalivši gostujući sektor na Stadionul Ghencea, domu Steaue. Jednu od svojih podskupina, nazvali su po tragično preminulom Catalin Haldanu, koji je kao 24-godišnjak, 2000. godine preminuo od srčanog udara. Cijelu je karijeru igrao za Dinamo, a upisao je i 8 nastupa za reprezentaciju. To je, ukratko, povijest rivaliteta između Steaue i Dinama. Rivaliteta koji je tijekom silnih dekada prerastao u mržnju. I nije sve stalo samo na nogometu, već se preslikalo i na druge sportove u kojima se ovi kolektivi susreću (vaterpolo, rukomet..). Jučerašnji “touchdown” navijača Dinama sasvim sigurno spada u neku novu dimenziju navijačkog rivaliteta. Organi reda i mira svakako su sretni jer je povijesna podvala na tribinama prošla bez sukoba i bilo kakvih doticaja navijača, no istovremeno, ovo je poziv na rat. Odgovor navijača Steaue nakon pretrpljene sramote vjerojatno nećemo dugo čekati.

Damir Vego ]]>