Hajdukov navijač se naježi na ovakve naslove. Tradicionalno su nam svi neugodni. Ako slučajno nisu, imaju odličan niz pobjeda, a ako imaju loš niz tada bi ga mogli protiv nas prekinuti. Nikad nije dobro. Ovaj put Gorica ima zadnju pobjedu protiv Hajduka od prije dvije godine, ali ima niz dobrih rezultata u prvenstvu. Sopić je to za okvire kluba dobro posložio. Praktički ih izvukao iz ponora i doveo nadomak luke spasa.
Posljednji susret na Poljudu, kad je Hajduk još uvijek pokušavao igrati s tri igrača u zadnjoj liniji bio je neizvjestan do samog kraja. Gosti su imali čak 18 udaraca prema golu nasuprot samo devet domaćih. Na kraju je prevagu donio Nikola Kalinić nakon proigravanja Benrahoua.
Sopić je svjestan mogućnosti svoje momčadi, ne zamara se posjedom, ali su itekako opasni iz kontri. S malo dodira do velike učinkovitosti. Dugi balun je uvijek prva opcija jer se gol ne smije primiti iz svoje greške. Protiv Rijeke su imali 71 pokušaj od čega 23 uspješna. Kontra Šibenika samo 29% posjeda, a više udaraca u gol od Dinama (15-14).
S druge strane Hajduk je protiv Varaždina konačno dobio utakmicu rutinski. Nije to bila rapsodija, ali nitko ne bi imao ništa protiv nove pobjede na isti način. Benrahou napreduje iz utakmice u utakmicu, Sahiti se vratio, Mlakar standardno. Problem je organizacija napada. Fossati i (vjerojatno) Krovinović bi trebali donijeti prevagu, a za sada to čine samo na mahove. Obrana kao početna rak rana se konsolidirala prelaskom na četiri iza, ali su nakon toga počeli pojedinačni ispadi i neozbiljnosti. Sustav će u Velikoj Gorici ostati isti, 4-2-3-1, kao i sastav, osim u slučaju kakve iznenadne ozljede koje su sad već postale pravilo.
I za kraj, zaključak je kako Hajduk još nije ni približno stigao do igre potrebne za ono što želi u budućnosti. Naslov prvaka.
I teško da će više naznaka biti i u ovoj utakmici jer je to jedan duži proces, posebno nakon svega što se događalo ovu polusezonu.
