Prijelazni rok Rijeke je svakako obilježila prodaja Mateja Mitrovića u Beşiktaş, potez koji je Rijeci donio za hrvatske standarde ogromnu financijsku injekciju, ali i gubitak glavnog čovjeka obrane. Kako je otišao i Frane Ikić, krajnji backup za tu poziciju u planovima Matjaža Keka na jesen, ostala je na dvojcu Elez-Šofranac i bilo je jasno da će se klub okrenuti primarno pokrivanju te pozicije stopera.
Prvo je rješenje bio Županjac Dario Župarić, nekadašnji mladi reprezentativac Hrvatske (i Bosne i Hercegovine) koji se istaknuo igrama za Cibaliu, igrajući u tandemu baš s Mitrovićem. Dobre su mu igre pomogle da u 2013. godini ostvari transfer u Pescaru. Bio je standardan tri sezone u Serie B, ali je nakon povratka kluba u Serie A pao pomalo u drugi plan. Htio je igrati i bilo je jasno da ako se puno toga ne promijeni neće ostati u klubu još dugo, ali nije mogao očekivati koliko će mu buran biti početak siječnja. Činilo se da će preći u tursku Kasımpaşu, ali je to nedugo potom propalo. Par dana kasnije je praktički postao heroj kluba i pokazao veliku profesionalnost na utakmici s Napolijem, o čemu se pisalo već dosta. Svejedno, u dva dana koja su slijedila dogovorena je bila njegova posudba u Rijeku. Posudba, koja je klub s Rujevice koštala 150.000 eura, traje čak do ljeta 2018., uz mogućnost otkupa ugovroa. Ipak, Župarić se ozlijedio i propustio pripreme u Portugalu, pa je Rijeka bila primorana tražiti dalje.
Kao dobro rješanje se nametnuo Ante Kulušić. Tridesetogodišnji je Drnišanin u Hrvatskoj igrao za matični DOŠK, Zagoru iz Unešića i Šibenik, gdje je postao i mladi reprezentativac, ali njegova je karijera u potpunosti obilježena Turskom. Stigao je početkom 2009. u Hacettepe, tada efektivno filijalu Gençlerbirliğija, s kojom brzo ispada iz lige, ali na drugoj razini turskog nogometa igra dovoljno dobro da ga na ljeto 2010. angažira sam Gençlerbirliği. Od početka 2012. tamo postaje neupitno standardan i to ostaje sve do ljeta 2014. kad odlazi iz kluba i potpisuje za Balıkesirspor. U 2014/15 bio je standardan u tom novom turskom prvoligašu i već se na ljeto 2015. vraća u Gençlerbirliği. Premda je opet bio standardan prošle sezone, na jesen igra dosta manje i ne čudi da je ove zime tražio novi klub, što je Rijeci odlično došlo. Ugovor je do kraja sezone uz mogućnost produženja za još dvije.
Veza Rijeke s akademijom u Abuji nije oslabila. Od tamo je stigao Samuel Ayodeji Bamidele, stoper rođen 3.9.1998. godine u Ilorinu, šestom najvećem gradu u Nigeriji, glavnom gradu nigerijske države Kwara. Yoruba je po narodnosti, kao i većina ljudi toga kraja na jugozapadu Nigerije. Bitnije za ovaj članak, u rodnom je gradu trenirao u Kwara Football Academy prije nego što je s 14 godina prešao u Football Academy Abuja. Početkom 2015. igrao je na U17 prvenstvu Afrike za reprezentaciju, standardan u prvih 11 sve do utakmice za 3. mjesto. Nigerija je završila četvrta, ali plasman na U17 SP bio je osiguran. Bamidele se nije našao, međutim, na popisu reprezentacije koja je u grupi izgubila 2-1 od Hrvatske, ali u finalu trijumfirala nad Malijem, koji je prethodno rezultatom 1:0 izbacio Hrvatsku. Pozvan je bio godinu kasnije ipak u kamp U20 reprezentacije, ali ne čini se da se zadržao. Svejedno, istaknuo se kao kapetan ekipe koja je igrala na više turnira u Hrvatskoj i vani. Mladi stoper bi trebao dobro doći i kao backup, ali i kao pojačanje, ako bude trebalo, za juniorsku ekipu. Ima ugovor do kraja 2018. godine, vjerojatno uz mogućnost produžetka.
Uz njih, dva su igrača prošla probe u Rijeci. Tok karijere 22-godišnjeg stopera i zadnjeg veznog Bernarda Matića već smo opisali kad je dolazio na probu, tako da nema smisla zamarati ikog ponavljanjem toga. Radi se o igraču koji je dokazao da može igrati dobro na prvoligaškoj razini i premda nije naročito vjerojatno da će se brzo probiti u prvu ekipu, naročito nakon što je izgubio polusezonu, morao bi u početku biti dobar backup. Ugovor je na 1.5 godina uz mogućnost produžetka za još dvije.
Jasno je bilo da će Rijeka vjerojatno tražiti lijevog beka, ali Nikola Totić, drugi koji je prošao probu, je možda bio i najveće iznenađenje njihovog transfer roka. Totićev je napredak u karijeri fascinantno pratiti. Još bi prije par godina, kad je tek izašao iz škole Branitelja iz rodnog Mostara i jedva par puta ušao s klupe u drugoligaškoj konkurenciji, izgledalo nevjerojatno da će tog lijevog beka rođenog 13.10.1995. relativno skoro potom angažirati vodeća ekipa Prve HNL. Početkom 2015. odlazi u Slogu iz Ljubuškog i s njom osvaja prvo mjesto u trećeligaškoj konkurenciji. Iz “druge a treće” lige se seli potom, s nenavršenih 20 godina, u 3.HNL. Probao je prvo u Novigradu, ali je ipak završio na Krku. Čim je došao izborio je mjesto u prvih 11 koje nije ispuštao. 42 ligaška nastupa i 3 gola bilanca su njegovih 1.5 sezona u Hrvatskoj. Evidentno su nastupi dovoljno kvalitetni da privuku pažnju struke obližnjeg prvoligaša, a njegove kvalitete i na treningu dovoljne da ga Rijeka i angažira. Je li Totić prolaznik ili neočekivano otkriće iz lokalnog “igračkog bazena” koje će dobro poslužiti kao alternacija Leonardu Žuti? Još ne znamo. Jasno je da i dalje lijeva strana Rijekine obrane nije približno toliko bolesno dobra koliko njena desna strana… ali, u Prvoj HNL, čija je? Totić je dobio ugovor do kraja polusezone uz mogućnost produžetka za još dvije godine.
Uz spomen Michaela Essiena, najviše je pozornosti privukao mogući transfer Nikice Jelavića. On je propao, ali Rijeka je ipak dovela pojačanje u napad. Točnije, vratila. Radi se o Romanu Bezjaku, Slovencu koji je krajem kolovoza iz Rijeke otišao u Darmstadt. Premda je Roman, koji će ovih dana navršiti 28 godina, ostavio izuzetno pozitivan dojam u Rijeci i zabio u prvih 7 utakmica ove sezone jednak broj golova, u Darmstadtu mu jednostavno nije išlo. Epilog je 11 nastupa, izgubljena pozicija u prvih 11 pred kraj jeseni i niti jedan gol za bundesligaškog davljenika. Nije to, jasno, samo do njega – kompletna momčad se zaustavila na 14 golova u 21 dosadašnji nastup, ali svakako je razlog zašto ga je Rijeka uspjela vratiti, pa makar na posudbi. U vodećoj ekipi HNL-a bi mu trebalo ipak ići dosta lakše.
Uz gorenavedene, još je bilo prometa. Vedran Jugović je i konačno prešao u Jeonnam Dragonse, kao i Mato Miloš u Istru 1961. Iz Istre je pak vraćen Jamilu Collins, te proslijeđen, uz sunarodnjaka Geralda Chibuezea Diyokea na posudbu u Šibenik, gdje se već okupila pristojna kolonija riječkih Nigerijaca. Odlazak Harisa Handžića u Debrecen se, kao ni već spomenuti odlazak Frane Ikića u Koper neće nimalo osjetiti u Rijekinoj igri.
U starijim kategorijama omladinske škole koje igraju na državnoj razini nije bilo previše prometa. Na kadetskoj razini otišla su tri igrača koja su se našla u drugom planu u zadnje vrijeme, a doveden je Josip Listar iz akademije Libertas iz Dubrovnika, dok je u pionire doveden mladi Čakovčanin Karlo Senčar koji je zadnje igrao za Varaždin. U juniorima je ipak bilo življe. Ekipa je oslabljena svakako posudbom reprezentativca Daria Vizingera u Hrvatski Dragovoljac, gdje će skupljati seniorsko iskustvo, ali osim njega otišao je samo jedan od igrača van natjecateljskog kadra u Orijent. Iz Opatije su vraćena dva igrača ulaznog ’99 godišta koja su tamo na ljeto vjerojatno išla skupljati sigurniju minutažu. Toni Srok, stoper, standardan na proljeće u kadetima Rijeke, bio je sada kapetan juniorske ekipe Opatije, a bio je na klupi i u par trećeligaških seniroskih utakmica. Drugi je krilni igrač, nekadašnji mladi reprezentativac Sebastian Kovač Birkaš. Iz Cibalije je doveden Antun Svetić (25.1.1999), koji je prošle godine bio kapetan i desetka kadetske ekipe, a dobru je minutažu ostvario i na jesen u juniorima. Imao je ugovor do kraja sezone s vinkovačkim klubom, ali kako klub ne plaća stipendiste raskinuo ga je i otišao u Rijeku. Zadnji u redu ali ne i najmanje bitan je Milan Ristovski. Ofenzivni je veznjak rođen 8.4.1998. brat Rijekinog prvotimca Stefana, čija je velika želja bila da mu se Milan priključi u Rijeci. Da nije čisto riječ o nepotizmu zorno govori podatak da je mladić U19 reprezentativac Makedonije i to što je od kadetske dobi skupio respektabilnih 29 nastupa i 1 gol za seniore skopskog Rabotničkog. Naravno, tek je tri puta startao i većinom je ulazio u zadnjim minutama utakmice, ali to ne umanjuje ništa. Na posudbi je do kraja sezone uz mogućnost otkupa ako se dokaže.
Ukupno gledajući, više nego pristojan zimski prijelazni rok. Na jedinoj poziciji gdje su izgubili ključnog igrača Rijeka je dobila puno veću širinu te osnažila napad. Lijevi bek ostaje potencijalno lagana boljka, ali teško da će se pokazati ključnom.
MODD
