Često se između navijača i stručnjaka lome koplja koliko je koji klub napredovao u odnosu na prethodnu sezonu, koliko je trener ispravno ili krivo radio, kao i sportski direktor, uprava, skauti, omladinski pogon. Gledajući usporedbe “suhih” brojeva lako se dođe do tablice koja pokazuje najveći napredak RNK Splita. Nakon 27.kola (3/4 četverokružnog prvenstva), RNK Split ima 8 bodova više u odnosu na prethodnu sezonu, dali su 4 gola manje, ali su primili 11 manje. Samo bod iza njih je Hajduk, sa 7 bodova više (3 su oduzeta prethodne), manje je postigao 12 golova, ali čak 21 gol manje primio. Što znači, čak i primjetnije nego kod RNK Splita, odgovornija igra kojom se postiže manje zgoditaka, ali i prima znatno manje.Općenito je zamjetno da se postiže manje golova, a jedina iznimka je Slaven Belupo s 2 gola više postignuta.
To je statistika, međutim, što je s očekivanjima uprave i navijača. Dinamo je pri dnu tablice usporedbe, ali je još uvijek na vrhu. S obzirom na nastup u Ligi prvaka, mogu biti zadovoljni s tim rezultatom. Međutim, s obzirom na ulaganje, sasvim sigurno ne.Rijeka ima samo jedan poraz, 5 bodova više, manje golova primili, ali su manje golova i dali. Uložili su dosta, rezultat je bolji, ali je li to dovoljno dobro za zadovoljiti upravu i navijače? Uprava je prema izjavama zadovoljna, navijači nešto manje, posebno zbog loših rezultata s Dinamom. Ipak, s obzirom na razliku u budžetima, ovo je realan rezultat Rijeke.
Burić je kod Hajduka zatvorio prilaze golu, igra se odgovorno, skupilo se puno više bodova, ali igre nema. Stvaranje igre je dugotrajan proces, a Hajduk je opterećen ozljedama igrača. Burić uporno nastoji progurati sistem bez napadača, koji s obzirom na trenutnu kvalitetu igrača ne može zadovoljiti ni one osnovne zahtjeve. Hajduk se muči sa Zagrebom koji je skupio samo 10 bodova. Puno se tu pitanja postavlja. Može li se postaviti igra drugačije? Hoće li tada opet patiti obrana? Neće li time mladi igrači izgubiti korak u napredovanju? Što ako uporno forsiranje ovakve taktike ne donese nikakav napredak kod igrača? Ako je budžet Hajduka nešto manji od onoga Rijeke koliko je realan zaostatak u odnosu na 2. mjesto. Kolika je tu odgovornost predsjednika ako se u budžetu premalo novca odvaja za igrače, a puno za ostale troškove? Kolika je odgovornost sportskog direktora i liječničke službe s obzirom na dosta ozlijeđenih igrača i upitnu kvalitetu nekih?
Hajduk na tablici ima prilično čistu situaciju, opet zahvaljujući napretku u odnosu na prethodnu sezonu, koji se istina može i gledati drugačijim očima ako se dođe do zaključka da je kvaliteta same lige slabija. I tu je ono standardno, može se opet pripremati za ljeto. Samo, je li ovo prava priprema. Odgovori mogu biti različiti na svako od pitanja, posebno imajući u vidu financijsku situaciju s kojom se u Hajduku bore godinama, ali sada polako nestaje tog aduta za opravdanje i praktički od ovog ljeta Hajduk mora na terenu opravdati više od 30.000 članova i veliki prihod marketinga. Naravno, pri tome ne napraviti sulude poslove, kao prethodne uprave, koje su abnormalnim ugovorima skoro ugasili klub. Uvijek treba imati na pameti kako naša liga ne donosi velike prihode.
Lokomotiva i RNK Split su u stalnoj bitci za posljednje mjesto koje vodi u Europu. Split je prethodne sezone kiksao, stoga ove ide najbolje. Braća Žužuli upleli su se u zamku svjetala reflektora velike pozornice, uložili prilično u igrače, i dobili financijske probleme neisplate plaća. Lokomotiva uz stalnu pomoć Dinama s posudbama, uspješno brodi na visokoj poziciji. Kad zapne, Dinamo kupi nekog igrača ala Brozović i stvar je riješena.
Inter je ugodno iznenađenje, a Slaven, Osijek i Istra u nekim realnim okvirima. Istri nije pomoglo ni američko ulaganje investitora Glovera u boljem rezultatu (a htio je Hajduk?!).
Zagreb je uvjerljivo najveće razočarenje što je vidljivo iz tablice usporedbe.
Renato Čupić
