U nekoliko prethodnih tekstova pokušali smo približiti način na koji se treba razmišljati kod izbora idućeg trenera Hajduka. Prvenstveno ne voditi se „bazenaški“ ili „laptoptaški“ već onim što stvarno klubu treba. Pri tome treba uzeti specifičnosti hrvatskog podneblja, od lige takva kakva je kad druge nemamo, načina poslovanja, prosječnog godišta igrača s postojećim ugovorima i sportskim ciljevima. Čak smo objavili i jednu znanstvenu analizu CIES-a u kojoj se jasno navode činjenice vezane uz trenerski posao.
Počnimo od lige. Hajduk u HNL-u ima samo jedan derbi, Dinamo, gdje je i jedino podređen posjedom. Dambrauskas i Leko su pronašli formulu kako i to dobiti. Rijeka je ove sezone bila iznenađenje zbog sjajno složene momčadi. Brza i okomita, jednostavna igra. Pokazali su način kako se može u HNL-u do titule. Međutim, njihova financijska situacija nije bajna i teško će ovo ponoviti. Ostatak lige je u bloku, srednjem ili niskom iz kojeg izlaze manje (Slaven) ili više (Lokomotiva) kvalitetno u tranzicije.
Hajduk se opredijelio za balans put obrane pa će sezonu završiti s najmanje primljenih golova. Često to zna biti i dobitno rješenje. Ne kaže se uzalud da obrana osvaja prvenstva. Samo, ne smiješ derbije gubiti s 0-1. A upravo to se dogodilo. Osim toga, ne smiješ zaboraviti organizaciju igre izlaskom iz visokog presinga, kao ni različite formacije. Ni to nismo imali. Dambrauskasovo rješenje s Melnjakom visoko, kojeg smo igrali i nakon njegove ozljede, ostalo je jedino prepoznatljivo. I naravno, pročitano.
Jasno smo napisali kako Hajduk treba težiti treneru koji ima iskustva osvajati takva prvenstva kao što su ona Izraela, Grčke, Češke, Cipra … Trenera pobjednika. Isto tako, u onoj studiji CIES-a jasno stoji pozitivna korelacija godišta trenera i igrača. Stariji treneri se vežu uz starije igrače. Iskustvo na iskustvo. Teško mladić može vladati legendama, a kad nemaš takvu vlast onda gubiš autoritet nad mlađima ili strancima. Tada je jako teško ostvariti potreban balans koji će momčad gurati do konačnog uspjeha. Ma koliko se pokušavalo PR druženjima. Ljudska psihologija je ipak drugačija.
I sada, imamo HNL, prosječno stariju momčad od prosjeka, kombinaciju mladih, starih i stranaca i želju za titulom. Ostao je još jedan značajan element. Mladi talenti koje moramo podizati u igri do bogate prodaje kako bi ekonomski uopće opstali.
I naravno, na kraju, tko bi uopće htio doći u Hrvatsku i za koji novac. Stoga je uvijek logično gledati poznanstva koja često probiju određene barijere. Uz to, iz vlastitog iskustva mogu biti preporučeni.
Prvo ime koje smo spomenuli bio je Manolo Jimenez (60). Livajin trener kada je osvojio prvenstvo Grčke s AEK-om 2017./18., koji je trenutno u Paragvaju (Cerro Porteno). Nažalost i vrlo uspješan. Trenutno su vodeći u prvenstvu i u zadnjem kolu Kupa Libertadores igraju kući s Colo-Colom s prilikom za prolazak skupine (trebaju pobjedu). Analizom njegovih momčadi ipak se vidi kako se i nije baš oslanjao na mlade. U AEK-u je prosjek godina bio 28, a sada u Cerro Porteno 30.
Povratkom Perišića i bacivši pogled na trenere kroz njegovu sjajnu karijeru opcije su prilično mizerne. Logično, zbog cijene koju Hajduk jednostavno ne može ponuditi vrhunskim stručnjacima, od Kloppa preko Spallettija, Contea do Piolija. Mokri snovi. Ipak, tu je i Dieter Hecking (58), njegov trener u Wolfsburgu koji je zadnji angažman imao u Nürnbergu. Prvo je bio sportski direktor pa je prošle godine sjeo i na klupu za spašavanje kluba od ispadanja u 3. rang. Međutim, njegov posao je uvijek bio u Njemačkoj pa je upitno kako bi se snašao u HNL balkanskom loncu.
Idejom da se Nikolu Kalinića podigne iz kopački u ured otvaraju se nove zanimljive opcije. Prvenstveno ona Paula Sose (53) koja je na tragu svega onoga što smo već prije pisali. Osvojio je titule (Maccabi Tel Aviv 2013./14. (prosjek godina 26) i Basel 2014./15. (prosjek godina 25)), s Fiorentinom bio 5. (2015./16.), kasnije imao epizode u Kini, Bordeauxu, Flamengu i na kraju u Salernitani. Nikola Kalinić je jako dobro surađivao s Paulom, a kod odlaska je objavio i pozitivnu posvetu na društvenim mrežama.
Opet, uvijek se postavlja pitanje cijene i želje. Eto Nikoli Kaliniću prvi posao. Neka bude uspješan.
