“U puku stoji prava sila naroda, on je od svega naroda najviše spojen sa zemljom, a bude li u njega obrazovanja i samosvijesti, ni sve sile svijeta neće narod krenuti s puta kojim udariti mora; zaman su sve tuđe spletke, zaman su vanjski pokušaji da navuku narod na svoje – on stoji čvrsto kao dub, jer je dubu silan korijen, a taj korijen je puk.” – August Šenoa.
Rijetko se koja grupa navijača uspije otrgnuti od etiketa koje im prišije interesni dio medija. Većina naroda lako popije priče “eto piše u novinama”. Huligani, kriminalci, drogaši i što sve ne. Sve osim dobroga. Jer tako moćnicima odgovara.
Torcida odavno, iz akcije u akciju pokazuje suprotno. Obrazovanje i samosvijest, napisao bi Šenoa. Protiv dobro organiziranog i financijski daleko moćnijeg neprijatelja treba voditi ratove mudro. I tako se vode.
Nakon odličnog starta u prvenstvo, rekordnog broja članova, pretplata i gledatelja na stadionu Hajduk je postao najveća moguća prijetnja. Dodatno uz bitku koja se vodi za prevlast u Dinamu, gdje bjegunac Mamić ne odustaje.
Trapule čekaju na svakom koraku. Prvu je nakon neprikladnih povika s tribine namjestio disciplinski sudac koji je Hajduk dogurao kaznama za “rasizam” do prve iduće gdje ide pražnjenje dijela gledališta. Torcida je istu mudro izbjegla i praktički iskontrolirala 25.000 ljudi protiv Istre. Scenarij je jasan. Loše suđenje, provociranje gledatelja i čekanje uzvika “Cigane, cigane”. Međutim, i kod najvećih grešaka suca Torcida bi pojačala pjevanje.
Druga trapula je vezana uz Livaju. Isprovocirati najboljeg igrača toliko da ga se izbaci iz takta u potpunosti. Nepozivanje u reprezentaciju, kažnjavanje, “analize” utakmica gdje je najgori, tuča u svlačionici. Tog momka se provocira ne sve moguće načine kako bi odustao od svog sna, titule prvaka, za kojeg se odrekao toliko toga.
Treću trapulu je Hajduk iskopao sam sebi lošom igrom i odnosom u Velikoj Gorici. A neprijatelj kad vidi nož u rani okreće ga, da više boli i krvari. Potenciraju Livaju kao najgoreg igrača i izmišljaju slomljena rebra Dajakua želeći napraviti razdor u hajdučkom puku. Jednom kad usadiš crv sumnje nije ga lako izvaditi. Namnoži se. Vodi se hajka na Livaju.
Zbog toga ste u zadnjem tekstu čitali pravu analizu utakmice iz koje se vidjelo kako je Hajduk generalno odigrao loše, a najbolji igrač nije mogao ni doći do baluna. Toliko da se vraćao do naših 30 metara, čisto da vidi je li balun uopće u terenu. Odnos igrača prema svemu što ih okružuje s tom željom za biti prvacima je bio sramotan. Taktika promašena.
Jedino snagom zajedništva se Hajduk može boriti protiv svega što ga okružuje. U puku stoji prava sila naroda.
I tko će opet zbrojiti i pozvati na zajedništvo. Biti mudriji. Torcida. Osvanuli su transparenti podrške po cijeloj Dalmaciji koji pozivaju na utakmicu s Lokomotivom.
I Hajdukov PR je odlično odigrao “teambuildingom”. Prepoznali su poslanu poruku početkom tjedna.
Samo, sve to sad treba zbrojiti i pokazati kvalitetu na terenu. Prvenstvo je dugo, a porazi su kao i pobjede sastavni dio. Pasti u depresiju nakon dvije nule znači i izgubiti bitku za titulu.
Hajduk je još uvijek prvi na tablici i dvije iduće pobjede bi značile opet potpuni preokret u glavi i onog najskeptičnijeg navijača.
Na Leki je kao i uvijek da konsolidira trupe. Ne treba raditi neke drastične promjene kako ne bi u nestabilno vrijeme napravio još veću štetu gurajući igrače u nepoznato. Samo mora pronaći načina kako pomoći svakom od igrača u igri da se osjećaju ugodnije na svojoj poziciji.
Jasno je kako Livaja ne može sam sebi centrirati niti Melnjak može svaku dati gol. Jasno je i kako Krovinoviću nije najugodnija pozicija, a da Moufi nije dovoljno iskorišten naprijed. Jasno je i da su neki igrači zaslužili klupu. Neki i bez ulaska kao zamjene.
Što će biti ovaj put je teško pretpostaviti, samo je jedno sigurno, s tribine će grmjeti podrška kao i uvijek, uz očekivanje da na terenu svi daju sve od sebe za pobjedu.
