Sve do 58. minute utakmice s Lokomotivom slutilo je na još jedan Hajdukov kiks. Igra je bila standardna, nešto na što smo svi navikli. Kako mi na tribini tako i protivnici u HNL-u. Spusti Krovinovića u izgradnju napada, digni Melnjaka u samu završnicu i igraj na individualnu kvalitetu pa ako se što dogodi, dobro se dogodi. Jednako kao i prema natrag. Oprezno, a dobri stoperi, povučen desni bek i dva vezna će sve pokriti.
I nije problem tako igrati u HNL-u za biti egal sa svima uz malu prednost na terenu koju moraš okruniti realizacijom. A nje nema. Kao ni smislene organizacije napada. Jednostavno se ide matematikom. Melnjak je igrač više u završnici. Zaboravlja se kako doći balunom do tamo, jednako kao i koliko Krovinović mora biti oprezan jer je velika odgovornost na njemu.
Srećom Hajdukov 23 je odigrao odličnu utakmicu. Čak i do te 58. minute. Pokušavao je spojiti linije, brže odigravao, manje griješio. Team building je uz njega najviše koristio Benrahou i Sahitiju. Premda je ovaj posljednji griješio, nije padao u apatiju. Trudio se, trudio i na kraju je za isto bio nagrađen.
Dvije slike jasno ocrtavaju razliku igre do 58. minute i nakon toga.
Leko se konačno odlučio na “rizik”. Rizik koji to nije. Ulaskom Žapera, Moufija i Trajkovskog sve se na terenu promijenilo. Od 7-7 u udarcima prema golu na kraju je završilo 19-9.
Što je Hajduk dobio novim rasporedom na terenu? Melnjak je bio ono što je, lijevi bek. Žaper je bio usamljena “šestica” koja iza svojom žustrinom, krakatim nogama i visinom sve pokriva, i istovremeno povezuje linije puno bliže (dueli 3/3, 1 izgubljen posjed, dodavanja 94%).
Krovinović je bio par metara naprijed, puno bliže organizaciji napada. Benrahou kao bočni napadač između linija, ostavljajući prostor za ulazak Moufija. Uz puno bližu suradnju s Krovinovićem. Sahiti na lijevom boku s ogromnim prostorom jer eto nema lijevog beka kraj njega. I, konačno, Trajkovski je preuzeo ulogu Melnjaka (?!), koliko god to apsurdno zvuči.
Odjednom je do Livaje balun lakše dolazio, linije su bile povezane, osjetila se čvrstina u svakom kontaktu.
Uz već spomenutog Žapera Trajkovski je u 30 minuta skupio čak 4 ključna dodavanja. Krovinović je znao da je Melnjak iza njega. Sahiti je imao slobodno krilo. Lokomotiva je morala paziti i našeg desnog beka.
Od jednostrane igre Hajduk se raširio i dobio puno više mogućnosti. Istina, tu postoji malo veći rizik od one prethodne postavke koji je ovaj put preuzet zbog 0-0 u 58. minuti.
A rizik je u stvarnosti onoliki koliko ti dobro kontroliraš balun. Pa ga ni nema ako si u tom segmentu dobar.
Benrahou i Krovinović su vukli cijelu utakmicu odlično, ali se sve odčepilo promjenom igrača i sustava. Pri tome Sigur nije odigrao ništa loše jednostavno je bio zavezan.
Zlata vrijedna pobjeda kojom će Hajduk s prve pozicije dočekati Dinamo.
Za tu utakmicu poznavajući Leku gotovo sigurno će se vratiti na tvorničke postavke. Oprezniju igru gdje prvenstveno ne želi izgubiti. Alibi će imati u tome kako se Hajduk još uvijek diže nakon 2 knockdowna i neuigranost prinova. Možda je i tako bolje ako stvarno nismo na potrebnoj razini, a opet i Dinamo je pun problema pa bi bilo idealno napraviti razliku.
