Ono što mene najviše oduševljava kod ovog niza Hajduka je taj grad s kojim izađe od prve minute na teren. Kao da poručuje “prvak sam i došao sam ovdje pobijediti”. I to svaki suparnik osjeti. Svaki igrač. I onaj na klupi. U duele se ulazi bespoštedno, gladno pobjede. I kad dođeš uvijek jednako, na dobar teren i na loš, i na kišu i na led, i na oštru ekipu, i u derbi i utakmici gdje si favorit, rezultat dođe. I kroz taj gard se Hajduk dizao. Neće gol, dobro, neće. Neće prilika, dobro, neće. Ali gard je ostajao. I onda nogomet vrati.
Lokomotiva sasvim suprotno, ima neku čudnu sezonu. Odlaskom kvalitetnih igrača trener Silvijo Čabraja svake godine mora raditi nekakvo novo čudo. Iznova miksati i spajati. Umijesiti u dobru igru. I prilično dobro radi. Uostalom, jedan je od rijetkih trenera koji ostaje na klupi.
Tablica i ne pokazuje taj dobar rad jer dijele pretposljednje mjesto s još čak 3 ekipe po 17 bodova. I zanimljivo svi su dali podjednako golova (Lokomotiva, Varaždin i Istra po 18, a Slaven Belupo 17). Ono što čini razliku među njima su primljeni zgodici gdje je Hajdukov suparnik najbolji sa samo 18 primljenih. I već to puno govori. Gol razlika 1-1 po utakmici. Što znači, nitko ih nije razbio, ali ni oni. Osam remija u 16 utakmica je jasan pokazatelj.
I kad gledamo utakmice od Hajduka do Hajduka, ono što je sigurno strašno iritirajuće po njih je činjenica kako su poveli protiv Gorice, Dinama, Osijeka i Rijeke i nijednu utakmicu nisu dobili. Tri remija i poraz protiv gradskog rivala u posljednjim trenucima. Tu još stanu 0-0 protiv Varaždina i Rudeša, i poraz od Slaven Belupa u najboljoj svojoj utakmici. Glava im je sigurno u potpunom raspadu.
Međutim, Hajduk je uvijek poseban motiv, a ovaj put i puna Kranjčevićeva. Nije isto igrati pred 213 gledatelja s Rudešom i danas pred 5000. Za razliku od prijašnjih ograničenja možda su konačno svi shvatili da je to motiv i radost nogometa.
Što se tiče samih postava Lokomotiva će igrati u sustavu 4231 orijentirana na brze kontranapade. Tuci je daleko najopasniji igrač sa 6 golova i 2 asistencije. Bartolec i Čavlina imaju najbolje ocjene, a Goričan kreira najviše prilika. Često preskaču dugim balunima visoki presing izbjegavajući na taj način veće greške.
Hajduk se s druge strane dolaskom Karoglana diže iz utakmice u utakmicu. I to radi na najbolji način, pobjedama. Ima svoj sustav, igrači igraju svoje najdraže pozicije, o čemu sam dugo pisao. Čak je i Karoglan javno spomenuo da nikakvo eksperimentiranje više ne dolazi u obzir. U posljednjoj utakmici je i klupa odlično reagirala pa nije bilo igrača koji je odigrao ispod razine prvaka.
Ono što Hajduku predstavlja nepoznatu činjenicu već dugo vremena je eventualni rezultatski zaostatak. Ni Karoglan ne zna kako će mu momčad reagirati ako stvari ne krenu dobro. Često se zna dogoditi kod velikih nizova pobjeda potpuni raspad u glavama i srljanje u dostizanje rezultata. Stoga, ako i stvari krenu loše treba vjerovati u ono što se radi jer i to čini prvaka. Stabilnost u svakom trenutku. Negdje uvijek treba imati ladicu u glavi i s takvom napomenom.
Ipak, ne treba razmišlĵati negativno već od prvog sučevog zvižduka izaći pred svojih 4000 navijača s onim gardom prvaka s početka teksta. I tako igrati do kraja pa što bude. Jako teško tada rezultat izostane.
