U HNL-u koji je ove sezone doslovno prosječan, najviše zahvaljujući financijskim problemima Rijeke i Osijeka, Hajduk se nalazi u nekom svom svijetu. Preslab za Dinamo, prejak za ostalu karavanu. Prazan bodovni prostor između zorno pokazuje trenutno stanje.
Lekin prosjek bodova od 1,76 jednak je onom Jensa Gustafssona, čak im je i omjer rezultata isti u 17 utakmica, 9 pobjeda, 3 neriješena i 5 poraza. Realno, i lutanje u traženju igre. S napomenom kako danas imamo puno jaču momčad s puno većim budžetom i lošijom ligom.
Mislav Karoglan je imao 2,40 bodova, Valdas Dambrauskas 2,05 dok je i Tramezzani završio svoju epizodu na 1.92.
Po svim Jakobušićevim kriterijima Leko bi trebao biti bivši trener. Posebno ako se zna kako je ovim gore navedenim slijedom predsjednik tražio uvijek stepenicu više zbog stalnih pojačanja i debljeg novčanika.
A Dinamo je bio itekako ranjiv.
Kako će biti do kraja i u kojem smjeru će Hajduk krenuti, upitno je. Jakobušić može unosno prodati zelenog Vuškovića i s tim novcima krenuti na tržnicu za zrelim, povoljnijim voćem. Sočnijim za igru kakvu Leko hoće.
Samo, koliko toga treba. Tri, pet, sedam, deset komada? Jasno je kako ovi kojima istječe ugovor ili posudba ne mogu zadovoljiti zadane kriterije: Fossati, Lovrencsics, N. Kalinić, Simić, Borevković, Awaziem. Dakle, to je već 6 novih samo da ih zamijenimo. Lučić sigurno nije vratar koji je za šampionski Hajduk, a Sentića smo “ubili”. Koliko su nam za takvu “run and gun” igru energetski potentni bekovi Melnjak i Mikanović, upitno je. Grgić bi mogao biti neka zamjena, Mlakar isto. Ostaju Livaja, Sahiti i Krovinović kao neupitni. Awaziem bi mogao igrati da je ozbiljan, ali je iz njegove zaigranosti vidljivo zašto nije uspio u ligama petice iako ima vrhunske predispozicije.
Samo, čime Leko zaslužuje povjerenje za ogroman remont momčadi. Zar je on pokazao da može?
Nastavno na to, pogoditi odgovarajuće igrače u takvom obimnom prijelaznom roku s ipak debelo ograničenim budžetom za europske prilike je naučna fantastika. To bi bilo ravno onome što smo ukupno dobro napravili u posljednjih 20 godina.
Tako da će Jakobušićeva (i Lekina) odluka biti zanimljiva.
S druge strane, treba li ovo Leki? Možda mu je bolje otići sa štitom (Rabuzinovim suncem) nego na njemu u neizvjesnoj budućnosti? Zahvaliti se na kratkoj epizodi, uštedjeti Hajduku ogromne novce i veliki rizik za oboje.
Iako se pretjerano hvali nekakva sigurnost u igri u derbiju s Dinamom, gosti su samo došli odigrati na 0-0, i u tome uspjeli bez problema. Prije toga je isto bilo i s Goricom. U toj “sigurnosti” nule u našoj mreži, realno, na rutinu smo odigrali samo onih 2-0 s Varaždinom. E tada je sve zadovoljavajuće, kad si ti taj koji kontrolira rezultat, a suparnik ništa ne može.
LOKOMOTIVA-HAJDUK
Lokomotiva je jedan od klubova koje je Hajduk zbunio. Nakon pobjede u Splitu pomislili su kako su jaki za europska natjecanja. U stvarnosti su brzo tresnuli na pod shvaćajuću koliko je Hajduk bio loš.
Nakon toga su u idućih 9 utakmica ostvarili omjer 2-4-3. Trenutno se nalaze u istoj situaciji kao i Splićani. Ne mogu ni gore ni dolje.
Tako da nas očekuje utakmica nemotiviranih protivnika, bez šušta i gušta. Čisto da se odigra radi propozicija natjecanja iako bi obje ekipe već htjele kraj.
Hajduk će naravno igrati “kontroliran nogomet” u sustavu 4-2-3-1. Kontrola će biti puno lakša jer nema ni Aliyua koji se izvedbom u posljednjoj međusobnoj utakmici uspio prodati. A gdje nego u Dinamo. I to čak američki. U Houston.
Hajduku se vraća Benrahou, jedina prava radost navijačima u zadnje vrijeme uz čarobnjaka Livaju i bljeskove Mlakara i Sahitija. Možda time vidimo i nešto više od “kontroliranih” 0-0.
